Page 15 - STAV broj 227

Orahovica, a drugi dolinom rijeke Jadar. “Popodne 10. ili 11. jula, sad se više ne sjećam datuma, došla su dva
Imali su oznake UN-a. Počeli su da pucaju transportera. Jedan putem s Ljubisavljevića, prema selu Orahovica,
direktno po našem naselju. Nama je naj-
prije bilo čudno što su to bili transporteri a drugi dolinom rijeke Jadar. Imali su oznake UN-a. Počeli su da
holandskog bataljona, jer mi u tom tre- pucaju direktno po našem naselju. Nama je najprije bilo čudno
nutku nismo znali da ih je srpska vojska što su to bili transporteri holandskog bataljona, jer mi u tom
otela, zauzevši punktove UNPROFOR-a trenutku nismo znali da ih je srpska vojska otela, zauzevši punktove
u Zelenom Jadru i na Biljegu. Narod se
uspaničio. Dvanaestero je tu odmah po- UNPROFOR-a u Zelenom Jadru i na Biljegu. Narod se uspaničio.
ginulo. Žene, djeca i odrasli ljudi, bježa- Dvanaestero je tu odmah poginulo. Žene, djeca i odrasli ljudi,
li smo svi niz Jadar prema selu Lipovac. bježali smo svi niz Jadar prema selu Lipovac. Nismo imali oružja”
Nismo imali oružja.”
Mića je tada imao 21 godinu, suprugu bio 1969. godište, rekao mi je: ‘Idi ti, bolje da ide prevesti narod. Rekao sam mu da
i kćerku. Uspio je s članovima porodice ti da pređeš nego ja, bježi, ako padne gra- ima veliki broj ljudi u šumi koji se boje
pobjeći iz Slapovića, ali je ubrzo uslije- nata, pobit će nas sve.’ On nije bio oženjen, da idu prema asfaltu. Kasnije sam saznao
dio rastanak. a ja sam tada imao kćerku. Tu smo se ra- da je taj čovjek što se predstavio kao vo-
“U mjestu Vijogor sam se rastao sa su- stali. Oca i braću nikad više nisam vidio.” dič odveo veliki broj ljudi da se predaju”,
prugom i djetetom. Oni su s mojom maj- Mića se prisjeća i famozne Bukve, koja je govori Mirsad.
kom, ocem i još nekim od bliže familije pala, a nakon toga su počele detonacije i Kada se Mirsad približio asfaltu na
krenuli u Potočare da se predaju. Moja pucnjava. putu prema mjestu Kaldrmica, vidio je
dva brata i ja smo krenuli preko šume. “Prisjećam se samo haosa, zapoma- dva transportera s oznakama UN-a, oko
Nakon par minuta, sustigao nas je otac, ganja, vriske, eksplozija, krvi i dijelo- kojih je izbrojao osam osoba.
koji nam je rekao da nas ‘ne može pusti- va tijela svud oko mene. Bio je to ljud- “Skočio sam u rijeku Jadar. Jedva sam
ti same’ i da ‘ide s nama’. Išli smo tako ski stampedo u kojem sam, čini se, i ja preplivao jer ti ljudi i transporteri nisu
potocima i kroz šumu do sela Babuljice. bio snešen niz brdo u rijeku. Nisam po- bili daleko od mene. Došao sam na Kal-
Tu se okupljala veća grupa ljudi. Rekli su znavao teren i prvi na kojeg sam naišao drmicu, gdje sam bio ranije, i malo sam
nam da sve što je suvišno ostavimo jer je uputio me nekud uzbrdo. Bio sam iscr- poznavao taj dio puta. Idući dalje, neda-
do Tuzle dug put. Niko od nas prije toga pljen od gladi, žeđi i umora. U nekom leko od škole u Cerskoj sam pronašao
nije bio u Tuzli. Puta nismo znali. Ima- šumarku sam zaspao. Bio sam ranjen, rođaka Halila, koji je bio pod utjecajem
li smo nešto kukuruznog brašna, malo ustvari, više razbijen od detonacije.” bojnih otrova. Nastavio je put sa mnom”,
soli i šećera. To smo ponijeli, pa malo s Kada se probudio, vidio je daleko- priča Mirsad.
vodom razmutiš, i to nas je održalo. Jeli vod koji ide od Višegrada prema Tu- Tako dolazi na planinu Udrč, gdje je našao
smo bukov list, žive bijele gljive, jagode zli, i to je Mići služilo kao orijentir. grupu od oko 1.500 ljudi koji su prešli ranije.
ako na njih naiđemo ili nešto još nezrelog “Tako sam stigao do Mravinjaca. U jed- “Kada smo krenuli s Udrča, bilo je oko pet
šumskog voća, drugo nije bilo.” nom potoku u šumi, čini mi se, bilo je bar popodne. Halila sam vodio, nosio i njega
Kolona je išla dalje od Šiljkovića pre- tri hiljade ljudi, a okolo tuku granate. Tu i njegovu pušku sve do Baljkovice. Uspio
ma Kamenici i Burnicama u bratunačkoj sam pronašao svog školskog druga Sabita je i on preživjeti. Tu smo se pregrupisali.
općini. Sve su češće nailazili na oznake Omerovića iz Glogove. Shvatili smo da su Ranjeni su ostali s bolničarima, a mi smo
“minirano”, “voda nije za piće”, što je među nama plaćenici i Srbi. Umiješali su krenuli u proboj. Iz pravca Tuzle krenuli
Miću navelo da posumnja kako nešto nije se među nas. Jednog smo našli, bio je u su naši da nam pomognu i tako smo ne-
u redu. U jednom potoku između mjesta civilnom odjelu, imao je pločicu na ko- kako uspjeli proći.”
Šiljkovići i Kamenice upali su u zasjedu. joj je pisalo ‘Hungaria’ i mađarsko ime.” Nakon što je uspio preći na slobodnu
Na tom se mjestu Mirsad rastao s ocem i Prema Mirsadovim riječima, ljudi se teritoriju, Mirsad je strepnju za život za-
braćom. U općem metežu, Mirsad je sti- nisu usuđivali da krenu dalje jer su ih iz mijenio nadom da će mu braća i otac doći.
gao do sela Burnice. doline s asfaltnog puta pozivali megafo- Do preživjelih su dolazile razne priče kako
Odlučio je da se vrati nazad u nadi da nima da se predaju. Odlučio je da krene su mnogi zarobljeni i odvedeni u rudnike
će pronaći oca i braću. dalje sam. U putu je sreo jednog čovjeka da rade. Znalo se desiti da pojedini dođu
“Nakon nekoliko kilometara, našao sam koji je uz sebe imao samo nož. Pitao ga nakon nekoliko mjeseci preživljavanja po
oca. Sjedi uz jedno drvo i plače. Kad me je je kako da dođe do asfalta. podrinjskim šumama. Međutim, Mićina
ugledao, kaže: ‘Sine, idi ti i spasi se, imaš di- “Rekao mi je da idem i da ću vidjeti braća i otac nisu došli.
jete, a ovo sve ostavi.’ Rekao sam mu: ‘Babo, tragove ili, kako naš narod kaže, trlu kud Mirsad Sinanović svake godine uče-
neću, vratio sam se po tebe i braću.’ Našao je narod prošao. Pitao sam ga kuda će on, stvuje na “Maršu mira”, a s njim i njegova
sam i oba brata. Stariji brat Senad, koji je na što mi je odgovorio da je on vodič i djeca. Kaže da mu se, putujući kroz šume s
hiljadama drugih učesnika, “vraćaju slike”.
U putu je sreo jednog čovjeka koji je uz sebe imao samo “Čujem ponovo dozivanje, urlike, jau-
nož. Pitao ga je kako da dođe do asfalta. “Rekao mi je da ke, sjetim se gdje sam koga i kad posljed-
nji put vidio.”
idem i da ću vidjeti tragove ili, kako naš narod kaže, trlu Mirsad je u mezarju Memorijalnog
kud je narod prošao. Pitao sam ga kuda će on, na što mi je centra Srebrenica – Potočari ukopao bra-
odgovorio da je on vodič i da ide prevesti narod. Rekao sam ću Senada i Sadika.
Porodica se nada da će biti pronađeno
mu da ima veliki broj ljudi u šumi koji se boje da idu prema još dijelova tijela, nakon čega će izvršiti
asfaltu. Kasnije sam saznao da je taj čovjek što se predstavio ukop. Mirsad Sinanović vratio se u svoje
kao vodič odveo veliki broj ljudi da se predaju”, govori Mirsad rodno mjesto Ursiće, gdje živi s majkom,
suprugom i četvero djece.
n

STAV 11/7/2019 15