Page 18 - STAV broj 227

POLITIKA

pita za sudbinu Mirnesa Osmano- STAV: Da li ste prilikom Vaših istra-
vića, koju ste u knjizi obradili. Da živanja bili ometani ili možda
li biste mogli još neke druge priče čak i napadani?
kratko skicirati? FINK: To bih mogao ustvari
FINK: Nemamo prostora i vreme- odgovoriti negativno, dakle, u
na da izlažem mnogo priča. Svaka osnovi ne. Istina, jedanput je
pojedinačna priča za sebe je tako bilo prilično opasno. Zajedno
potresna i dirljiva da bi čovjek, s s jednim kolegom sam putovao
jedne strane, mogao samo plakati, prema jednom mjestu gdje je
odnosno, kod sve te strave i uža- kratko vrijeme prije toga bila
sa, s druge strane, ostaje naprosto otkrivena masovna grobnica s
bez riječi. Ipak, želio bih ispričati ostacima srebreničkih žrtava.
o jednoj ženi, Fahreti Orić iz Le- Bilo je već mračno i najedanput
hovića, jednog zabačenog sela u su pred nama stajala dvojica na-
brdima kod Srebrenice. Fahreta oružanih muškaraca s uperenim
se vratila s roditeljima u njihovu puškama. To je bilo 1998. godine,
kuću, jer za njih nije postojao ni- dakle, u periodu u kome strani
kakav drugi smještaj. To je bio po- novinari, pogotovo zapadni, bla-
vratak u NIŠTA – bez struje, bez go rečeno, nisu rado viđani u Re-
vode, odsječeni od ostatka svijeta, publici Srpskoj. Kasnije je došla
skoro svi raniji susjedi bili su otiš- i policija pa smo tim povodom
li. Samo ova mlada žena, upravo morali upoznati i Centar javne
dvadeset godina starosti, koja je bezbjednosti u Zvorniku. Ali to
ustvari život imala ispred sebe, je bilo sve. Ono što me je zaista
našla se na potpunom životnom ljutilo jeste ponašanje pres-cen-
bespuću, ali ona se nikada nije ža- tra Suda Bosne i Hercegovine u
lila. To neću nikada zaboraviti. I Sarajevu prema novinarima. Ni-
drugi povratnik u Lehoviće Haso kakve pomoći, nikakve podrške,
Hasanović, jedan mladi otac, imao uvijek mrzovoljnost i arogantno
je samo jednom u godini posla – odbijanje, a ta sudska instanca
uvijek u julu, kada bi dolje u do- osnovana je s posebnim ciljem
lini, na velikom groblju u Potoča- da procesuira one ratne zločine u
rima, ponovo predstojala masovna Bosni i Hercegovini, koji se ne pro-
sahrana mrtvih Srebreničana, Haso Također sam se ve- cesuiraju u Hagu.
je kopao grobove. Tako je on, koji je oma zanimao za uništavanja
sam za dlaku izbjegao masovno strijelja- evropskih Jevreja u vrijeme nacizma. STAV: Kako biste ocijenili zbivanja u Bo-
nje, nešto mogao zaraditi. Zato nije za mene bilo potpuno novo da sni, a posebno u Srebrenici u međuna-
se moram suočiti s ljudskom patnjom i rodnom kontekstu? Kako bi međunarod-
STAV: Kako ste reagirali na događaje i bijedom. Ali šta bi to trebalo zapravo da na zajednica iz njih mogla izvući pouke
rezultate do kojih ste dolazili u toku svo- znači? Svaki je put iznova bilo duboko kako se takve tragedije ne bi ponavljale?
jih istraživanja? potresno i naprosto neshvatljivo. Samo FINK: Međunarodna zajednica nije ni-
FINK: Ja sam u toku mog čitavog rad- kao novinar imaš tu mogućnost i sreću šta naučila niti na Kosovu, niti u Iraku,
nog vijeka ustvari imao posla s takvim ili da ovakve tragedije pišeš iz duše ukoliko niti u Darfuru, niti u Siriji, niti u Myan-
sličnim događajima u Srednjoj Americi, druge o njima izvještavaš. Time daješ glas maru itd. Ništa! Ne smije se zaboraviti:
u Južnoj Americi, u Sjevernoj Irskoj, u i onima koji se inače nikada ne bi čuli. I jednu godinu prije Srebrenice u Ruandi
Palestini i, upravo, u bivšoj Jugoslaviji. to ti pomaže i ohrabruje te. je izvršen genocid naroda Tutsi i njiho-
vih simpatizera nad narodom Hutu. Pre-
ko 800.000 ubijenih ljudi. Da bi se nakon
Velika je sreća da je Haški tribunal napravio jednu banku toga u tijelima Svjetske organizacije samo
ponavljalo: Nikada više! A ono se ponovo
podataka u koju su sakupljani svi pisani dokumenti koji su bili događalo. Da li se označavalo kao geno-
predočeni Sudu, a koja je dostupna javnosti, dakle, skoro svi cid ili ne, smatram da je to drugorazred-
no. Oko toga mogu pravnici raspravlja-
dokumenti, iako ne svi u potpunosti, jer je ponešto ostajalo ti. Međutim, problem je da se danas taj
zatvoreno za javnost, upravo kao što su i neka svjedočenja, pojam inflatorno koristi. Šta se desilo u
posebno političara, obavljana bez prisustva javnosti. Ali to Bosni i Hercegovini? Bosanski Srbi su
u maju 1992. godine formalno odlučili
je bilo jedno nemjerljivo blago koje je neko, naprimjer ja, da teritorij od Krajine na zapadu, zatim
iznenada i putem interneta mogao vidjeti. To mi je za knjigu duž rijeka Save i Drine do Istočne Bo-
sne stave isključivo pod svoju kontrolu,
bilo od velike pomoći jer je sada bilo moguće pismeno protjerujući pri tome mjesno bošnjačko
dokazati kada je ko i šta naredio stanovništvo, čak iako je bilo u većini. To
je nazivano etničkim čišćenjem. Ko nije
otišao, ili ponekad nije dovoljno brzo oti-
šao, bio je ubijen. Je li to genocid? Ja to

18 11/7/2019 STAV