Page 53 - STAV broj 344
P. 53

Hamza je prebacio preko jakne
                                                                                svoj redenik. Kiša je i dalje padala.
                                                                                Činilo se kao da se sve nekako uspori-
                                                                                lo ispred nas.
                                                                                   Čekali smo da dođu na pola livade i
                                                                                onda otvorili paljbu. Četnici su padali
                                                                                kao čunjevi na kuglanju. Hamzin mi-
                                                                                traljez treštao je pored mene bacajući
                                                                                čahure u mom smjeru.
                                                                                   Manji dio četnika trčao je prema
                                                                                kraju livade. Jedan je čak uspio dotr-
                                                                                čati gotovo do samog šumarka. Tada
                                                                                se okrenuo i pošao prema nekom ko
                                                                                je ležao na livadi. Rafal ga je sasjekao
                                                                                i bacio natrag.
                                                                                   Pucnjava nije prestajala odjekivati
                                                                                proplankom.
                                                                                   Zatim smo ugledali kako ih nekoli-
                                                                                ko iskače i trče desno od nas. Tad smo
                                                                                shvatili da je linija baš tu, pred nama.
                                                                                “Idemo, momci, rasuli smo ih”, viknuo
                                                                                je Omer, “idemo ih rastjerati.”
                                                                                   Ponovo su rafali odjeknuli, a pro-
                                                                                planak je proključao. Odjeknule su i
                                                                                detonacije ručnih bombi koje su baca-
                                                                                li naši momci. Brzo smo napredovali
                                                                                prema liniji.
                                                                                   Na samom prilazu, desno od mene,
                                                                                Osman se zatetura i pade u travu. Brzo
                                                                                smo pritrčali. Miralem ga prevrnu na
                                                                                stranu. Osman Babić zvani Baba na
                                                                                mjestu je ostao mrtav. Smrtonosni me-
                                                                                tak pogodio ga je iznad lijeve obrve.
                                                                                   Began je ležao na samom grudo-
                                                                                branu. Hamza viknu da šaljemo sani-
                                                                                tetliju. Nastojao ga je previti dok je iz
                                                                                prostrelne rane na vratu šikljala krv.
                                                                                Began je mahnuo rukom pokušavaju-
                                                                                ći mi nešto reći. Spustio sam se pored
                                                                                njih. Krupnih crnih dubokih očiju
                                                                                pogledao me, stisnuo mi jako ruku i
                                                                                otišao. Preselio je u sekundi. Njegov
                                                                                stisak odjednom je otpustio. Spustio
                                                                                sam ga na zemlju i zatvorio mu oči.
                                                                                   Hamza je skočio, uzeo svoj mitra-
                                                                                ljez, preskočio preko tranšeje i počeo
                                                                                bjesomučno pucati.
                                                                                   Rafali su i dalje odjekivali šumom.
                                                                                   Ustao sam i pogledao. Pored mene
                                                                                su s lijeve i desne strane ležale rahme-
                                                                                tlije – Osman i Began. Dolje, prema li-
                                                                                niji, ležalo je nekoliko tijela četnika u
                                                                                crnim kombinezonima.
                                                                                   Tijelom mi je prostrujala neka hlad-
                                                                                noća, neka jeza. Nije mi bilo hladno od
                                                                                ovog vjetra, niti mi je bilo hladno jer
                                                                                sam bio potpuno mokar. Neka jeza i
                                                                                hladnoća hvatala me od smrti koja me
                                                                                okruživala na malehnom proplanku
                                                                                posavske ravnice.
                                                                                   Sagnuo sam se, uzeo svoju pušku i
                                                                                krenuo preko tranšeje.
                                                                                   Ljudi su ulazili u tranšeje i spaja-
                                                                                li liniju.
                                                                                   A kiša, kiša je i dalje padala.    n


                                                                                                    STAV 8/10/2021 53
   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58