Page 72 - STAV broj 344

DRUŠTVO

Tekst i fotografije: Izet PERVIZ

ijelog dana, posljednjeg u augustu
1578, slijevaše se vojska vojvode
Kevenhilera odozgo, od Izačića,
Cčija se straža predade bez boja,
preko Peći i Bugara, u Toplički Turanj i tu
se utabori. Veću silu oči s mutničkih kula
ne gledahu nikad. Bilo je tu deset hiljada
haramija, pješaka i konjanika iz Koruške,
Kranjske, Štajerske, Hrvatske i Slavonije,
pet stotina topnika i isto toliko kopača za
šanceve, a izbrojaše i osamnaest lumbardi.
Sutradan prođoše preko Trsave i ne osvrnuv-
ši se prema gradu čija se malobrojna posada
već bila spremila na predaju, jer polovica ih,
većinom Vlasi, prethodne noći pobježe pre-
ko Smrdana u Cazin, gdje izgiboše kada se
onolika sila sruči na njih dana trećeg. Zatim
krenuše prema Ostrošcu i jasno se s mutnič-
kih zidova vidjelo kako mile preko Mihaljo-
va polja i udaraju svojim lumbardama. Do
ponoći treštalo je i sijevalo od Une. Četvrtog
dana više ih nisu mogli vidjeti, ali doprije
do njih glas da su opkolili Bužim i da zovu
posadu na predaju. A onda, dana sedmog
dođe vijest da je polegla po njima nekakva
bolest, ljuta griža, šta li, i da ih mori glad.
A Ferhad-paša već je kupio vojsku pod Bi-
šćem i kroz maglu mogli su se čuti bubnjevi
i zurle od Ostrošca.
Početkom septembra opet se pojavi ona
ista vojska što se samo prije mjesec dana slila
s Izačića pa djelovaše nepobjediva. Od de-
set hiljada silnih vojaka ne ostade ih ni po-
lovina i danima su se mogli vidjeti kako u
grupama, bacajući koplja i sablje da bi bili
lakši, pretrčavaju preko Bukove Glave i Du-
brava i ispod Visavca i zamiču prema Bišću
da među njegovim zidinama nađu spasa.
Tad se nad Mutnikom zavihoriše bajraci i
tekbiri i poprati ih ratnička pjesma, a uvečer
Mutničani naložiše nesalomivu vatru i cijeli
bik, u slavu pobjede, poboden bi na ražanj. Hušićima, Pervizima, Muranovićima, nije Oduvijek je Mutnik bio grad sporedan i
se dalo uznositi mejte uz brdo pa se veliko služio je, skupa s kulom Radetinom i Gracem,
VITEŠTVO I JUNAŠTVO mezarje raširilo u podnožju i omotalo se kao predstraža za odbranu Cazina, Ostroš-
Grad nazvan po Mutnici čije muljevito sa strane s koje nema ni potoka ni rijeke ca i Biele Stiene, a s Izačićem i Topličkim
korito gmiže niz Popove bare, pa bi svaki te ne postoji bojazan da bi voda mogla na- Turnjem čuvao je leđa Bihaću. Zato nikada
put kada bi se kupač hitnuo u njenu lijenu doći i iznositi mrtvace iz grobova. Putem, nije bio na direktnom udaru bilo koje voj-
vodu izbacila za njim “pečurku” mulja, sa- koji danas svojom polovinom prolazi kroz ske koja bi krenula na Krajinu. Pripadao je
građen je na šiljatom brdu ponad same rijeke. glavno mutničko mezarje, nekada se uspi- onim utvrdama oko kojih bi svaka vojska,
S druge strane brdo je opkoljeno potokom njalo u tvrđavu. držeći se dobro isprobane srednjovjekovne
Ćuprijom. U jesen i na proljeće nabujaju i Tvrđave mutničke više nema. Ostao je taktike spržene zemlje, samo prošla, po-
razljute se, silno, da poplave cijele livade od nje tek jedan krnjav kameni zub da pod- palivši usjeve i ljetinu i kuće u podgrađu i
sve do tvrđave tržačke kod koje se ulijeva- sjeća na jednu od nekadašnjih tvrdih kula. okolnim selima i imanjima, a na samu tvr-
ju u Koranu. I nije Mutnik sagrađen tačno Ni on se ne vidi. Sve je zaraslo u grmlje i đu ne bi se ni osvrnula. Mora da je upravo
na vrh brda, već malo sa strane, pa kada se šiblje, u koprivu i čičak, a drače i podivlja- zato posljednje godine svog života u njemu
gleda od Ostrošca, liči na kapu nakrivljenu le šljive zaklonile su svaki pogled. Da bi se proveo ban Ivan Karlović od Krbave, koji se
na glavi kakvog bekrije. Nekada je u zidi- pristupilo ostacima kule, treba mačeta ko- svim silama opirao najezdi osmanske vojske
nama ovog grada, kako je to bio običaj i red, jom se probija kroz prašumu. Ni psi ne do- s ove strane Une i svojom požrtvovanošću
bila smještena džamija, a s vanjske strane laze ovamo. Ni oni se, uslijed straha da im i junaštvom stekao ugled na obje strane, i u
mezarje u koje se i danas sahranjuju neki kamen s kulinog krnjatka ne pa’ne na glavu, svom i u neprijateljskom taboru. Tek kada
mutnički Harbaši. Ostalim porodicama, Vi- ne usuđuju prići. Sikću zmije i odbijaju od on napusti ovaj svijet, a ostali plemenitaši se
lićima, Samardžićima, Salkićima, Šabićima, sebe svaki drugi život. zagubiše u međusobnim sukobima, otimajući

72 8/10/2021 STAV