Page 44 - STAV broj 223

DRUŠTVO

Put za Kromolj, 1992. godina

Déjà vu na Kromolju

PROBLEM S 8. JUNOM U

TOME JE ŠTO SE SVAKE

GODINE PONAVLJA

A onda se ko u kakvim filmovima pojavljuje Grasov kombi. Penje se između Pionirske i Pedijatrije.
Ispred njega policijski Golf. Iskačemo pred njih. Iz Golfa izlazi Zoka, moj srednjoškolski drug.
Kaže, poslalo ih na Poljine kao pojačanje. A mi od Poljina udaljeni tri-četiri kilometra i isto
toliko godina. Iz kombija izlazi Dahić s četrdesetak rezervnih policajaca iz Starog Grada.

Zaliježu i oni. Pokušavamo se skupa probiti do trafostanice

Piše: Mahir SOKOLIJA
mahir@stav.ba

povratku iz Pionirske doline on zaprijeti službenom legitimacijom i rep, ulazi u svoj Q5 i odvozi se prema
svratim s trima kćerima u lo- kaže da bi sa mnom drukčije razgovarao Poljinama.
kalnu kromoljsku samoposlu- kada bismo izišli. Zatim počne bacati Kontam, baš si mi danas uzeo pri-
U gu. Ispred nas stariji bračni par novac po pultu. Na šta mu dodam da jetiti. I to baš ovdje. Na istom mjestu
puni nekoliko cekera. Najmlađa se ner- je nepristojan, da time dodatno vrije- na kojem sam na današnji dan prije 27
vozi u kolicima. Još pet-šest ljudi iza nas đa gospođu za kasom, da prestane. On godina imao svoje “vatreno krštenje”.
stoji u redu. Kad je prodavačica rekla opet zaprijeti i veli mi da zahvalim dje- Baš smo kuću u kojoj je ta samoposlu-
cijenu i isprintala račun, mušterija vadi ci što ništa neće poduzeti. Smijući se, ga oslobodili osmog juna. Na zavijutku
karticu, ne prihvaćajući objašnjenje da pitam ga je li me to planirao namlatiti. kod trafostanice, tridesetak metara uz-
je za takvu vrstu plaćanja kasno. Poči- Utom se u raspravu uključuju i ostale brdo, poginuli su Riki i Profesor. Mene
nje vikati. Ja ga pozovem na red. Kažem mušterije. Na kraju, vlasnik službene je taj dan odredio više nego većina svih
mu da se ne dere na gospođu. Onda mi legitimacije nepoznatog tipa podvija drugih dana u ovih 48 godina života. I

44 13/6/2019 STAV