Page 48 - STAV broj 223

Džamija iz osmanskog perioda proširena
je 1927. godine tako što je dozidan jedan
sprat, a unutar molitvenog prostora na-
pravljen je drveni mahfil.
Džamija je imala i stalnog imama sve
do Drugog svjetskog rata, kada je jednim
dijelom stradala. Stradala je i imamska
kuća, a selo je zbog straha napustio zna-
tan broj Bošnjaka. Uslijed trauma koje su
doživjeli tokom rata, veći broj izbjeglih
bošnjačkih porodica odlučio je nastavi-
ti život negdje drugo. Ove su porodice
uglavnom selile u Bosansku Krupu. Po
okončanju rata, džamija je obnovljena i
počela je služiti svrsi, ali ovaj put bez stal-
nog imama. Džuma se obavljala u Velikom
Stara džamija Duboviku, a dubovički imam obavljao je
i dženaze za umrle džematlije Potkalinja.
1875. godine. Najviše ih se naselilo u bo- tamošnjem proletarijatu. Tako je, za veo- Džamija je bila otvorena samo za vrije-
sanskokrupskom kotaru, u kojem su na ma kratko vrijeme, iz Potkalinja odselilo me ramazana, kada je dolazio softa koji
sjevernim obroncima Grmeča obrazovali više starosjedilačkih familija. Bošnjačke je predvodio namaze i podučavao djecu
lička naselja Hašani i Gornja Suhaja. U porodice Krupić, Musić i Babić zauvijek islamskoj vjeronauci. Ponekad bi softa
Bihaćkom okrugu već ih se do 1883. bilo su napustile ovo selo. ostajao i tokom cijelog ljeta.
naselilo oko 10-12.000. Neki od njih su Iako je od završetka Prvog svjetskog
kao kmetovi zauzeli mjesto domaćih se- rata bošnjačko stanovništvo napuštalo Pot- PROGON I PLJAČKA BOŠNJAKA
ljaka koji su nestali u ustanku, a neki su kalinje, mnoge su porodice ostale i odlu- U osvit agresije na Bosnu i Hercego-
bez ičijeg odobrenja uzurpirali zemlju čile da svoju egzistenciju vežu za obrađi- vinu, u Potkalinju su Bošnjaci bili apso-
ili šumu. Toliko su se osilili da su i kao vanje zemlje koju su posjedovali. Odlučili lutna manjina. U selu su tada egzistirale
kmetovi odbijali da podmiruju zakonske su da, unatoč svim poteškoćama, ostanu samo porodice Grošić u 14 domaćinstava,
dažbine gospodarima zemljišta.” na svojim starim ognjištima. Vjerski ži- Kulauzović u tri i Dizdarević u dva do-
Među pravoslavnim porodicama koje vot nastavio je da se odvija kao i ranije. maćinstva. Već u prvim danima agresije
su u 19. stoljeću doselile u Potkalinje ubra-
jaju se Marčete iz Dalmacije, Kneževići
od Unca, Majkići iz Majkić Japre, Stanići
iz Hašana, Drljače iz Suvaje (ranije Ha-
šim-begova Suhaja), Stupari iz Gorinje i
Krnetići iz Dubovika.
Agrarnom reformom 1921. godine
bošnjačkim zemljoposjednicima koji su
imali čifčije oduzeta je zemlja i dodije-
ljena pravoslavnim kmetovima. Oduzi-
manje zemlje Bošnjacima uzrokovalo je
dodatni rast srpske i smanjenje bošnjač-
ke populacije. Agrarna reforma posebno
je pogodila begovske obitelji. Poznato je
da su se članovi ovih porodica veoma sla-
bo školovali i obrazovali, a oni koji su se
odlučili da krenu putem stjecanja znanja
obično bi pohađali medrese ili ruždije.
Prema tadašnjem shvatanju koje je
bilo ustaljeno među bosanskim feudal-
cima, jednom begu nije priličilo da ide
u škole ili uči zanat. To je za običan puk
i fukaru. Beg je beg, on mora samo znati Mali mezarluci
da se gospodski drži i da uživa u svojoj
privilegiji. O ovakvom načinu shvatanja
pismenosti kod begova svojevremeno je
pisao Imbro Ignjatijević Tkalac u djelu
Uspomene iz Hrvatske.
Nakon što su ostali bez zemlje, člano-
vi begovskih porodica selili su u gradove.
Osiromašeni, bez korisnog znanja, a po-
nekad i bez ikakvog imetka. Oni imuć-
niji otvarali su trgovačke ili zanatske
radnje, a najveći dio njih priključivao se

48 13/6/2019 STAV