Page 45 - STAV broj 223
P. 45

Put za Kromolj, 2019. godina
          on meni uzeo prijetiti službenom legi-  Stižemo u trenutku kad se saznalo da je poginuo S. Naišli
          timacijom! Osmog juna.            bili Jukini. Naši od njih mislili da su četnici. Jukini kontali

                         *                  četnička zasjeda. Od S. tražili da kao dokaz da je naš prouči
                                            jal “Fatihu”, jal “Kul-huvallahu”. On im rekao da ne zna i
            Meša me budi. Četiri su sata. Pita   izišao iz zaklona s legitimacijom. Oni mu bacili kašikaru
          gdje su mi one bombe.
            – Šta će ti?
            – Idemo u akciju.               koji tvrdi da se zapravo prijavio u TO,   Pucamo. Uzalud.
            – Idem i ja.                    nego došao kući po stvari.            A onda se k’o u kakvim filmovima
            – Nemaš oružje.                    Dolazi Mute, dolazi još deset ljudi.   pojavljuje Grasov kombi. Penje se izme-
            – Gdje je tvoje?                Usr’o se četalj. Pita ga ovaj gdje su ostali.   đu Pionirske i Pedijatrije. Ispred nje-
            – Nemam.                        Kaže da ne zna. Mute, ljut k’o zuca, stav-  ga policijski Golf. Iskačemo pred njih.
            Kačimo po dvije bombe koje sam   lja tromblon na papovku i kaže frajeru   Iz Golfa izlazi Zoka, moj srednjoškol-
          dan ranije maznuo istovarujući neko   da će ga raznijeti. Ovaj pokazuje prema   ski razredni drug. Kaže, poslalo ih na
          naoružanje u skladište Regionalnog   nekoj šupi. Mi pripucamo. Četnici počnu   Poljine kao pojačanje. A mi od Poljina
          štaba TO na Ciglanama. Ulazimo u   bježati. Mi ispucavamo sve što imamo.   udaljeni tri-četiri kilometra i isto toli-
          kombi da nas s Građevinskog fakulte-  Gore kuće. Padaju minobacačke.   ko godina.
          ta, improvizirane kasarne, preveze do   Naređuju nam povlačenje.        Iz kombija izlazi Dahić s četrdese-
          razrušene zgrade sarajevskog porodili-  Vraćamo se bez gubitaka. Opijeni   tak rezervnih policajaca iz Starog Gra-
          šta na Jezeru.                    pobjedom, tražimo dopuštenje za novi   da. Zaliježu i oni. Pokušavamo se skupa
            Stižemo u trenutku kad se sazna-  napad. Dobivamo ga koji sat poslije.  probiti do trafostanice. Nismo uspjeli.
          lo da je poginuo S. Naišli bili Jukini.   Sad nas je pedesetak. Moj privatni   Sedamnaestogodišnjeg Rikija i pede-
          Naši od njih mislili da su četnici. Jukini   heroj Šefik “interventni” dobiva metak   setogodišnjeg Profesora izvukla je raja
          kontali četnička zasjeda. Od S. tražili   u nogu. Pogleda malo, protrese nogavi-  iz njihovog voda tek uvečer.
          da kao dokaz da je naš prouči jal Fati-  cu, vidi da može i nastavlja. Uzimamo   Ako ima kakve utjehe, da njih dvo-
          hu, jal Kul-huvallahu. On im rekao da   kuću po kuću. Četnici su se devranisali   jica nisu poginuli, da ih nismo poku-
          ne zna i izišao iz zaklona s legitimaci-  i dočekali nas po propisima. Osvetnič-  šali izvući, izvlačili bismo noćima ovih
          jom. Oni mu bacili kašikaru.      ki. Tuče artiljerija s Poljina, tuče sijač   četrdesetak momaka.
            Najbolji mu drug ostavio “sijač” na-  s Kromolja, tuče iz rovova, zemunica,
          sred hodnika, neće u akciju. Ne može.   bunkera. Naši ranjenici viču. Gubimo         *
          Pita komandir ko je dužio “sijača” u   se između kuća. Stiže naredba za još
          JNA. Javi se Topa. Uzme “sijač”, a ja   jedno povlačenje.               Uskoro će pet godina kako stanujem
          njegovu “tandžaru”. Tako sam ipak na-  Fale četverica iz Šefikovog interven-  na Kromolju. Kad god negdje pođem
          oružan krenuo na Kromolj.         tnog voda. Javlja se nas nekoliko da ih   pješice, krećem se posred ulice sve se
            Uhvatili smo ih na spavanju.    idemo izvlačiti.                   nadajući da će mi neko doviknuti: “Šta
            Zaliježem tik iznad današnje sa-   Stisn’o sijač. Ne možemo do trafosta-  ideš sredinom, nisi ovo oslobodio”, pa
          moposluge, kraj nekog bureta, koje   nice. Jedan od njih četverice se probio.   da mu odgovorim: “E, jesam, osmog
          me dijeli od tijela mrtvog četnika. Iz   Kaže da su Riki i Profesor zaginuli, a   juna 1992. godine.” I onda naletim na
          susjedne kuće jedan naš izvodi unifor-  da je Saša ranjen smaknuo na pogrešnu   tipa sa službenom legitimacijom. I za-
          miranog tipa. Nekog krupnog mesara   stranu. Prema Nahorevu.         boravim mu to doviknuti.       n



                                                                                                   STAV 13/6/2019  45
   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50