Page 75 - STAV broj 223

Uprkos iznimnom
glumačkom talentu koji su
prezentirali Alisa Čajić-
-Drmać, Mario Drmać,
Edin Avdagić i Helena
Vuković, te ideji da se
srednjoškolcima približi
ova lektira, predstava je, na
koncu, ostala u procjepu
između profesionalizma
i amaterizma, realizma
i fantazije, klasičnog i
savremenog, a sve zbog
nedostatka inovativnijeg
režiserskog koncepta

to da je omogućilo glumcima da iskažu Antigona je treća, a po hronologiji
sav svoj glumački talent te, uprkos doslov- radnje prva u ciklusu triju tebanskih
nim interpretacijama teksta, izgrade li- drama kojem još pripadaju Kralj Edip i
kove na svoj način. Ipak, kao apsolutno Edip na Kolonu, a koja posredstvom an-
nedosljedna realizmu izdvaja se kostimo- tičke mitologije smješta čovjeka u nje-
grafska kreacija proroka Tiresije (Mario govu vječitu borbu, onu između Božijih
Drmać), koja nalikuje fantastičnom biću i ovozemaljskih zakona. Sa svakim nje-
iz amaterskog pozorišta za djecu, a koja, nim novim postavljanjem i izvođenjem
uprkos Drmaćevim glumačkim sposob- ova drama dokazuje da je svijet isti već
nostima, odstupa od glavnog osjećanja dvije hiljade godina, da dobro i zlo i
kreiranog u predstavi. Dakle, za razliku dalje vode svoj beskonačni rat i da se
spušta na scenu i diže s nje, a ako se doda od scenografije Romana Sulejmanpašića, moralni pojedinac hrabro suprotstavlja
i “igranje” Polinika, čiju je smrt utjelovio koja funkcionira na razini teatarske spek- ovozemaljskim vođama i njihovim su-
jedan od mladih polaznika Centra kulture takularnosti koja nije često zastupljena ludim zakonima. Uprkos uobičajenoj i
i mladih Općine Centar Sarajevo, te bru- na bosanskohercegovačkoj pozorišnoj postavci “na prvu”, predstava Pozorišta
talni prizor u kojem Kreontov sin Hemon sceni, izrazito siromašna kostimografi- mladih donosi barem još jedno glasno
(Edin Avdagić) prereže sebi grkljan, ja- ja Edine Hadžić, sačinjena od rogobat- čitanje teksta o mladoj ženi koja se su-
sno je da je režiser odabrao realizam kao no uvezanih tekstilnih materijala, a u protstavila odluci moćnog vođe i odlu-
idealan prostor za Sofoklovu tragediju. kojoj je malo toga usklađeno, nažalost, čila sahraniti tijelo svog brata, u vre-
Takvo čitanje Antigone pokazalo se is- ponovno vraća ovu predstavu na granice menu kada su žene osuđene na šutnju
pravnim i dosta uspješnim s obzirom na između profesionalizima i amaterizma. i u prostoru kada tijela ubijenih truh-
nu u nepoznatim masovnim grobnica-
ma. I zbog toga je trebaju pogledati svi,
ne samo srednjoškolci i ne samo zbog
lektire već i riječi koje vječno odjeku-
ju na sceni:
“Ta ne proglasi meni valjda ovo Zeus,
Nit Pravda, vjerna druga donjih
bogova,
Ovakvih zakona ti ljudma postavi;
Nit tvoj je, mišljah, proglas taj to-
liko jak,
Te ti ko smrtnik dići bi se mogao
Nad božje, nepisane, stalne zakone.
Od danas nijesu ni odjučer, od vijeka
Pa dovijek živu, nitko ne zna, otkad se
Pojaviše. A rad njih kazan ne htjedoh
Od bogova da trpim, volje s’ čovjeka
Pobojav ma kog. da ću mrijet, to
znala sam -
Ta kako ne? – pa da i ne proglasi
ti.” n

STAV 13/6/2019 75