Page 36 - STAV broj 406

DRUŠTVO

“Kao i svaka pronađena sli-
ka kroz ovaj projekt, tako je
i slika rahmetli Amela pro-
nađena sasvim slučajno ili,
Dženaza da kažem, jako zanimljivim
spletom okolnosti”, objaš-
pokreću raznorazne stvari na ovom svije- Nedovršena. Njegov život njava nam Džemil. “Preko
tu i veoma je moguće da se ubistvo moga je prekinut i njegovo dje- socijalnih mreža, Twittera,
brata manifestuje na neke druge stvari u lo je ostalo da svjedoči za Instagrama i Facebooka sam
mom životu. Taj dan me ne proganja nego njega. Možemo sa sigur- dodao jako puno fotografa i
motiviše u svemu što radim.” nošću da kažemo da su novinara koji su kod nas iz-
Pitamo ga “razgovara” li s bratom da- mu zadnje pisane riječi bili vještavali u toku rata. Jedan
nas. Kaže nam da to čini na jedan neo- ajeti iz Kur’ana. Ne znam od njih je umro u toku ko-
bjašnjiv način. da bi neko nešto bolje po- rone i, kako su ljudi pisali
“Kroz djela i postupke najviše. To je želio pred svoju smrt. Ako o njemu i dijelili članke s
razgovor gdje ja radim poslove za njega bude mogućnosti, možda njegovim slikama, ja sam vi-
ili gdje ja obavljam neke stvari koje bi on bude nekad izložba njego- dio da je on uslikao drugog
radio da je živ. Razgovor bez riječi. Selam vih radova. Vjerujem da bi fotografa kojeg nisam imao
je obavezan kad ga posjećujem na mezarju ljudi voljeli da vide i ostale među prijateljima. Pošalje-
ako bih govorio o razgovoru u bukvalnom levhe koje su nastale u jako te zahtjev, čekate odobre-
smislu. Nisam mu se jednom požalio da teškim uslovima. Crtane su nje, pošaljete poruku, čekate
bih volio da sam ja poginuo, a ne on. Njega pod svijećom i u hladnim odgovor. Strpljenje je jedna
sam vidio kao svijetlu tačku naše porodi- prostorijama. Za mene su stvar koju sam stekao kroz
ce, a ne sebe. Ja sam nekako bio nestašan i to remek-djela.” ovo sve. Čovjek je odgovo-
problematičan i samim tim, po mom mi- rio tek nakon šest mjeseci
šljenju, nedostojan života. Pokušavam da POTRAGA ZA pa opet ‘nestao’, da bi od-
ga zamislim starijeg od sebe i da mu se tako REPORTERIMA govorio nekad u februaru
obratim. Pokušavam da mu čujem glas. Ne Kao i većina Sarajli- 2021. godine.
dešava se to stalno, jako rijetko. Nije to baš ja, ni Džemil nije imao Tada je razgovor krenuo
lagano. Moraju postojati uslovi za takvo ne- svoje ni fotografije svoga brata iz vreme- malo intenzivnije. Razmijenili smo bar
što, totalna tišina, stanje uma da sam 100 na Opsade. To je i bio jedan od motiva da deset e-mailova gdje sam mu ja objasnio
posto predan takvom razmišljanju, a takvih pokrene Sniper Alley. “Svi mi imamo jed- ko sam, šta sam, šta pokušavam, gdje sam
momenata je u današnjem okruženju sve nu ogromnu rupu od četiri godine kad su živio u toku rata, gdje mi je škola bila, da
manje i manje. Moj sin danas nosi njego- slike u pitanju pored ostalih sfera života. bi on u jednom mailu rekao: ‘Pa ja sam
vo ime i to je jedan vid razgovora, a neke S tim što imate hiljade drugih porodica bio u tvojoj ulici.’ Meni je to bilo nemo-
stvari nisam siguran da ih želim javno di- koje su ostale i bez onih fotografija koje guće za povjerovati i mislio sam u sebi da
jeliti. To je moja intima i jedan određeni su napravljene prije rata. Njima je i život samo hoće poslati slike a da se opet ne iz-
svijet samo za mene.” prije rata oduzet, još kad uzmemo u obzir gubi. Morao sam sačekati nekoliko dana
Iza Amela je u kući ostala nedovršena ubijene, poklane i silovane. Životi totalno da kupi skener i onda su krenule slike da
levha. Nju je porodica nakon Opsade po- uništeni. Genocid počinjen nad hiljadama stižu preko maila. Svaki mail je sadržavao
klonila sarajevskom Muzeju ratnog dje- nedužnih ljudi. Fotografija ima tu moć da po jedno sedam slika. Ja sam te slike objav-
tinjstva. “Amel je bio drugi razred Srednje vrati bar malo sreće u život. Dokaz posto- ljivao kako su pristizale i djeca sa slika su
umjetničke škole u vrijeme njegove pogibi- janja, dokaz jednog lijepog života. Vođen se prepoznavala. Jedan od mailova koji
je. Uvijek je crtao i za mene uvijek bio ne- tom situacijom, i sam projekt je pokrenut u sam dobio, možda peti, imao je nekoliko
dostižan umjetnik. U ratu je bilo organizo- cilju pronalaska fotografija, ne samo moje slika i na njima je bila moja mahala. Ja
vano neko takmičenje u kaligrafiji, tako da porodice i mog brata rahmetli već i ostale sam zanijemio. Tada sam osjetio da bi to
se on počeo intenzivno baviti kaligrafijom djece. Sad su to već odrasli ljudi koji su moglo biti to. Za dan-dva stigao je mail s
i nacrtao je možda 10 do 15 radova. Lev- prolazili kroz Opsadu Sarajeva.” fotografijom mene kako držim macu. Taj
ha koja se nalazi u Muzeju ratnog djetinj- Nakon nekoliko godina rada, skuplja- osjećaj se ne može opisati. Bol, tuga, ra-
stva je taj dan, 3. maja, ostala na njegovom nja i sabiranja, skoro pa slučajno, Džemil je dost i neki grč, bijes i sreća. Suze su samo
stolu. To je prva sura iz Kur’ana, Fatiha. uspio pronaći jednu fotografiju svog brata. lile. Nisam se mogao kontrolisati.

36 16/12/2022 STAV