Page 37 - STAV broj 406

Morao sam sliku poslati svojoj supru- se pokazali kao najbolji izvori informacija
zi i majci da utvrdim da li sam stvarno pa tek onda Twitter. Stare knjige i novine
to ja. Kad sam s posla stigao kući, dobio koje su se štampale u toku Opsade sadrže
sam još jedan mail u kojem su bile slike jako puno toga. Rekao bih da se javilo njih
i među njima slika mog Amela. Grupna desetero prije nego sam i znao za njih. Oni
fotografija u našoj ulici, on u sredini, moj su ili pročitali neki članak o projektu ili
brat. Nisam mogao prestati da plačem. Na su njihovi prijatelji predložili da nam se
moment sam ponovo imao živog brata.” jave. Jako puno nevjerovatnih slučajnosti,
Fotografiju Amela Hodžića s rajom iz sretnih neplaniranih susreta. Ljudi koji Amel i Džemil
ulice napravio je američki fotograf Thomas su mrtvi ili ubijeni i kojima se svaki trag
James Hurst, koji je u opkoljeno Sarajevo gubi, ali nekom srećom pronađete njihove patnji. Slobodno mogu reći da na isti način
stigao tražeći avanturu, s akreditacijom supruge koje su više nego sretne da pomo- ovaj projekt itekako ima značenje ne samo
nepostojećeg medija i aparatom koji nije gnu i da budu dio projekta. Dobijete slike za mene nego i za buduće generacije. Kroz
znao koristiti. Proveo je rat u opkoljenom koje su davno zaboravljene i koje sigur- traženje značenja našao sam put iz traume.”
gradu i nakon toga obišao brojna svjetska no ne bi nikad niko vidio. Nevjerovatan Pitamo ga mrzi li ili “samo prezire”
ratišta i konačno se posvetio poslu pastora. osjećaj. Samo o potrazi bi se mogla knjiga one s brda koji su pucali na nas? Ili osjeća
napisati. Što je najbolje u svemu ovome, nešto treće? “Oni zaslužuju osudu, ali ne
50.000 FOTOGRAFIJA potraga još uvijek traje.” i mržnju. Mržnja iscrpljuje, izjeda, troši
Sniper Alley danas ima oko 1.250 foto- energiju i, što je najbitnije, a toga nismo
grafija u 107 galerija, a u cijelom sistemu, PRAVDA NA OBA SVIJETA svjesni, preusmjerava pažnju na pogrešne
pojašnjava nam Džemil, danas je skoro Amel danas živi i radi u Kataru, on stvari. Tjera vas da dokazujete dokazano
50.000 hiljada slika. “Za mnoge nemamo je videomontažer na Al Jazeera English u i da se fokusirate na nešto što nije za ra-
prava da objavimo iz raznoraznih legalnih odjeljenju za dokumentarni film. Pitamo spravu. Da ih mrzim, to bi značilo da im
i tehničkih razloga, ali je bitno da se bar na ga ko je on danas, kako su rat i ubistvo dajem na važnosti, a oni je niti imaju niti
neki način sačuvaju. Možda nekad bude više brata odredili njegov budući put. zaslužuju. Jedino gdje su relevantni jeste
smisla i razumijevanja za ovakvo nešto pa “Amel je bio umjetnik tako da vjerujem u sudskim presudama.
budemo imali, ako ne instituciju, onda bar da je moj put bio određen i iz te perspektive. Nije to ni prezir ni žaljenje nego je to
neki vid pomoći da se sve ovo objedini i na Želim da vjerujem da sam podsvjesno htio jedna moja vrsta kategorizacije koja ide is-
pravi način arhivira.” biti on. Kao neko ko ne zna dobro crtati i pod dehumanizacije ološa koji hoda ovim
Sniper Alley postao je jedno od najbo- neko ko nije umjetnički nadaren, moram svijetom. Ali ne još zadugo, vjerovatno su
ljih svjedočanstava o ratu i djetinjstva u priznati da sam se dobro ‘provukao’ i postao već mnogi krepali i krenuli na svoj konačni
ratu, neka vrsta virtualnog muzeja. Džemil ovo što sam danas. Mislim da nikad neće- put – na vječni put postanka džehenemskog
kaže kako i jeste i nije svjestan te činjenice. mo saznati tačan odgovor na to pitanje, ali ogrjeva. Ovi drugi imaju da ostatak svog
“Pod ‘nisam’ mislim na ljude koji ne pre- neke stvari mogu sa sigurnošću da potvrdim. mizernog života ‘uživaju’ u rezultatima
poznaju značaj ovakvog projekta i jedno- Ono što se meni desilo i rat koji sam preži- mojih dova. Ako mjesto i vrijeme dozvo-
stavno ignorišu sav rad. Uvijek sam znao vio me oblikovalo u osobu koja sam danas, ljava, onda bih da kažem – prokleti da su i
da je ovo veće od mene. Ogroman zalogaj oblikovalo me i kao sina, muža, oca i prija- na ovom i na onom svijetu. Dodao bih i ove
i odgovornost je bila od samog početka i telja. Bez obzira na to koliko ja to ne želio ostale koji nisu ‘okrvavili’ svoje ruke, ali su
samo za nekoliko mjeseci rada projekt je priznati, sve što radim i život koji vodim na isto tako, ako ne i više, učestvovali u siste-
nadmašio sva moja očekivanja. Kad ka- neki nevidljiv način rat ima udjela u tome”, matskom uništavanju naših života kao što
žem ‘jesam’, to svakodnevno vidim kroz priča nam Džemil nastavljajući: “Nije sve i dan-danas u 2022. godini to rade i ponose
reakcije ljudi koji pronađu svoje slike iz baš crno-bijelo, nešto je i sivo, ako mogu da se svojim genocidnim djelima. To je pasija
tog vremena. Toliko je novih priča ispri- se našalim. Životna paleta boja je ogromna i raskota i s njima se treba tako postupati.”
čano i novih momenata otkriveno kroz treba sve boje koristiti. Kao što je crna boja Dugo smo razmišljali upitati ga ili ne,
projekt. Vremenom može biti samo bolje sastavni dio svake druge boje, tako je i naša ali smo onda ipak odlučili: Da li je ikada
i veće. Za ovakve stvari nije nikad kasno, ovosvjetska patnja sastavni dio našeg života. probao saznati ko mu je ubio brata? Kaže
samo možemo reći šteta što nije pokrenuto Radeći na ovom projektu, čitao sam o da nije. “Ne znam ni kako bih to mogao
prije. Mnogi su umrli i s njihovom smrću traumi, istraživao PTSP i pokušavao da izvesti u državi u kojoj nam dušmani rade
je otišao i dio naše historije.” shvatim gdje se ja tu uklapam. Pitao sam na pozicijama koje bi trebale da hvataju
Do sada se Džemilu javilo oko 160 rat- se da li sam normalan. Je li normalno ovo naše ubice. I da ga pronađemo, on bi vje-
nih reportera i posudilo mu slike za arhiv. što radim? Postoji nešto što se zove po- rovatno dobio dojavu da se ‘ispali’ u Sr-
“Mnogi su fotografi zauzeti. Treba im vre- sttraumatski rast. Ukratko, to je nešto što biju. Naravno, tamo bi uživao status he-
mena da nađu filmove, skeniraju iste, oči- označava pozitivnu promjenu koju može- roja i imao bi neku političku funkciju kao
ste ili poprave fotografije koje su snimlje- te doživjeti nakon traumatskog događaja. mnogi prije njega. Mogli bi ga gledati na
ne na tim 35 mm filmovima. Sastavni dio Kao što Viktor Frankl kaže u svojoj knji- njihovom jutarnjem programu i lajati na
projekta je sabur. Sjedimo i čekamo da pri- zi: ‘Na neki način patnja prestaje biti pat- zvijezde. Možda je ovako i bolje. Svaka-
stigne neka nova galerija. Neke od galerija nja u trenutku kada nađe smisao.’ On je ko ne vjerujem u pravdu na ovom svijetu.
su pristigle nakon dvogodišnjeg čekanja preživio holokaust i svoje iskustvo opisao Ja ću svoju pravdu ako Bog da dočekati
i komuniciranja preko e-maila. Tako da je u knjizi Čovjekova potraga za značenjem. na jednom ljepšem mjestu. Možda pravda
sada znam da će slike doći, samo ne znam Neizbježno je da je psihološki stres kroz izgleda spora, ali je vječna. Nema potrebe
kada”, priča nam Džemil, pojašnjavajući koji prolazimo prilikom teških životnih da se brinemo, pogotovo kad pročitamo
kako je dolazio do fotografija: “Od obič- situacija negativan i težak, ali isto tako te ajete iz 94. sure ‘Ta, zaista, s mukom je i
nog pretraživanja Googlea i pronalaska neizbježne životne situacije mogu imati i last, zaista, s mukom je i last!’ Allah nam
njihovih imena i stranica do onih preko pozitivne posljedice. Prema njemu, svaki u Kur’anu dva puta potvrđuje da je olak-
socijalnih mreža. Facebook i Instagram su trenutak života ima svoje značenje – čak i u šanje sigurno tu.” n

STAV 16/12/2022 37