Page 42 - STAV broj 406

DRUŠTVO

Jezički savjeti dr. sc. Alena Kalajdžije (XV dio)

JEZIK JE ČUDESAN,

ONI KOJI PSUJU LAJU

Piše: Alen KALAJDŽIJA

Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je savjetnik
Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu,
u kojem je obavljao i funkciju direktora u
dva mandata. Njegova područja zanimanja
jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je
ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne
naučne članke, stručne radove i prikaze, a
istovremeno je učestvovao na 54 domaće i
međunarodne naučne i stručne konferencije,
simpozija i okrugla stola, od čega su 25
učestvovanja od izbora u zvanje višeg
naučnog saradnika. Učestvovao je na više
od 60 stručnih tribina i promocija izdanja
iz oblasti bosnistike. Urednik je više od 20
izdanja Instituta za jezik, od čega je u 14
izdanja bilo od izbora u zvanje višeg naučnog
saradnika, te je bio recenzent niza različitih
naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike.

ŠTA SPAJA PSA ŠTA BI MOGLO BITI ZAJEDNIČKO MEDVJEDU I VJEVERICI?
I PSOVKU?
Naziv za divlju životinju medvjeda uglavnom je etimološki riješen u jednom njezinu dije-
Pošto smo svakodnevno okruženi psov- lu: med, ie. *madhu, što je ljekoviti slatki pčelinji proizvod, što upućuje na porijeklo ovog
kama, da nešto kažemo o ovome jezič- dijela imena ove životinje. U nekim rječnicima navodi se, pak, da je medvjed složenica
kom fenomenu. Riječi psovati, psovka, od imenice med i glagola jesti. Za med nije ništa sporno, ali ostaje pitanje glagola jesti.
psovanje i sl. vode porijeklo od imenice Ako je ova riječ u pitanju, ostaje sporan element v-, kako ga manje-više potvrđuju razli-
pas, što je u prasl. glasila *pьsъ, a koja čiti slavenski jezici. Zbog toga etimologiju treba tražiti u obliku vjed (<*věd, gdje je vokal
je dala oblik pas kasnije nakon što se ustvari jat), a što još u pie. postoji potvrda za značenje znati, a što ima potvrde i u gla-
mehki poluglas između p i s vokalizirao goli vidjeti, odakle se i u savremenom jeziku može reći vidim u značenju znam, odakle u
u a, a krajnji ispao. (Kad je ovaj poluglas sanskrtu postoje Vede, npr. Dakle, medvjed je svaštojedna životinja, ali ne ona koja jede
ispao, formirana je početna skupina ps-, med već koja zna med, odnosno koja ga zna naći.
koja je teška za izgovor pa se u narodnim Vjeverica je riječ koja ima potvrde etimologije u različitim ie. jezicima, kao lit. voveris, lat.
idiomima bilježi i nepravilni oblik *sova- viverra. Moglo bi biti da je vjeverica također tvorenica iz različitih korijen: vjed- + -ver-, te
ti). Iz navedene osnove *pьsъ formiran nastavaka -ik + -a. Vjed- (<*věd, gdje je vokal jat) dakle, u vezi je sa značenjem znanja,
je glagol: pьs-ov-a-ti > psovati, a tako znati, pri čemu ostaje sporno pitanje zašto nema elementa – d, iako je moguće da je u
i psovka < pьs-ov-k-a. Zato u narod- dodiru s -v ono ispalo, a što opet treba provjeriti u ie. etimologijama. Dio korijena -ver-
nim govorima postoji izraz za one koju može označavati jedan od prijevojnih oblika glagola ver-a-ti, a to može imati veze s vrije,
psuju da laju (kao pas, pašče, cuko, -a što opet ide ka riječi verati, vrijeti, zavrijeti i sl. Ono što ide u prilog ovim postavkama
ćuko, džukac, džukela, a može i ker), a jeste činjenica da se na različitim terenima element obiju riječi (*věd) može javljati s ra-
taj oblik lajati imaju i neki slavenski je- zličitim refleksima jata. Ako bi to bilo tačno, onda vjeverica znači ona koja se zna verati.
zici. Eh, još samo da je manje lajanja, a Zajedničko za medvjeda i vjevericu onda je korijen *vēd, odnosno prasl. *věd-, tj. kasnije
više cvrkutanja – što bi se kod nas re- vjed, koji daje različite reflekse jata u objema riječima, a u slučaju riječi vjeverica, moglo
klo: ako Bog da – al’ dabogda! bi biti da je došlo do okrnjene osnove. Jezik je uistinu nevjerovatan, u najmanju ruku.

42 16/12/2022 STAV