Page 47 - STAV broj 406
P. 47

STAJALIŠTA



                                             APOKRIFNI FRAZARIJ
                                             Mauzol je ostao bez svog Mauzoleja


                                            OPOMENA



                                            POTONULOG




                                            SVJETIONIKA




                                            U olovnim sam noćima zavičajnog grada, uz rijetku svjetlost
                                            svijeća (bila je nestašica), te ulja iz čaše i lojanice u izdubljenom
                          Piše:
                          Irfan HOROZOVIĆ   krompiru, pričao priče svojim djevojčicama i njihovoj majci.














                 oračao  sam  u  more.  Ka     Mauzol je ostao bez svog Mauzoleja   mozaična slika pričala svoju priču.
                 mjestu gdje se nekad uzdizao   u Halikarnasu, koji mu je podigla sestra.   Navlake su bile za jastuke, ugodne za
                 Svjetionik. Možda su ploče na   Potres je konačno preobrazio tu građevinu   sjedenje bilo gdje u kući. Čak i izvan nje.
         K koje sam se oslanjao stopalima   u ruševinu čije su ostatke redovnici-  Samo ih je valjalo napuniti, morskom
         bile ostaci te jedinstvene gradnje, jednog   ratnici pokupili i ugradili u svoju obližnju   travom, slamom ili ostacima tkanine.
         od čuda starog svijeta.            utvrdu. Šta je bilo s četveropregom na   Nije prošlo mnogo vremena, a u
            Far ili Pharos.                 vrhu zdanja, ne zna se. Mauzolej je danas   olovnim sam noćima zavičajnog grada,
            Samo je još jedan svjetionik dijelio tu   samo riječ.              uz rijetku svjetlost svijeća (bila je
         slavu. Onaj na Rodosu, naravno.       I Artemida je istjerana iz svog hrama   nestašica), te ulja iz čaše i lojanice u
            Ni njega više, naravno, nema.   u Efesu. Hram se rastočio i potonuo u   izdubljenom krompiru, pričao priče
            Sad je nekadašnji otok Far današnji   močvarnom području. Ostao je samo   svojim djevojčicama i njihovoj majci.
         poluotok Ras el-Tin. Nasip ga je pripojio   jedan mali dio kao podsjetnik.  Pamtim Priču o nestaloj djevojčici sa slike
         Aleksandriji.                         Slično  je  bilo  i  s  grandioznim   Jeana-Baptistea Greuzea i priču o Muji-
            Rt smokve.                      namrštenim Zeusovim kipom u Olimpiji.   noj tetki Devli i mladom Čehu. Ta veza
            Nema na njemu Svjetionika, nema ni   Isklesao ga je Fidija.        je počela prije Prvog svjetskog rata i
         grobnice Proteja, koji je tu živio poput   Semiramida je nestala iz pamćenja u   označila je gotovo posve njihove živo-
         vladara i udomio nekad davno Helenu   Babilonu kad su nestali njeni viseći vrtovi.   te. Među tim pričama bila je i ona o
         (doletio je, po dogovoru, s njom u naručju   Pogled na Babilonsku kulu zadržao se   aleksandrijskim sviračima koji su sjedili
         Hermes) dok se daleko odatle, u Troji,   samo u njenom pamćenju.      sa svojim instrumentima u krugu.
         vodio dugogodišnji rat oko utvare od zraka   Tako se srušio i kip Helija, koji je u   Njihovu svirku su prekinuli neobični
         koju su načinili bogovi. Utvara je naravno   ruci držao baklju, a između nogu su mu   događaji koji su ih dozvali u grad i uhvatili
         bila posve slična Heleni. Bogovi su potom   mogli u luku uplovljavati brodovi.  u niz opasnih igara čiji je cilj bio lov na
         nastavili igrati svoje krvave igre. Euripid   U  središtu  Keopsove  piramide   svakog od njih.
         svjedoči o tom kao da je bio prisutan u   postoji prostorija posljednjeg faraonovog   Mislim  da  sam  tad  zanimljivo
         izuzetno zanimljivoj tragediji Helena.  počivališta. Tu je sarkofag. Oštećen. I   ispripovijedao dvanaest priča koje su se
            Život me dovodio na mnoga od tih   prazan. Keopsa su davno iz njeg izvadili   nadahnuto razrastale u trenutku. Kćerke
         mjesta svjetskih čuda. I svaki put bih   i odnijeli zajedno sa svim što je nosio na   se toliko godina kasnije sjećaju nekih od
         se zamislio na pokušaju univerzalnog   vječno putovanje.              njih. Nekoliko su zapisale.
         okupljanja misli i uvjerenja u jedinstvenu   Poslije samotnih misli u moru odlutao   U pripovjednim večerima jeli smo
         tačku koja sadrži u sebi sukus svega što   sam na uzavrelu i šarenu tržnicu. Kao   osušene smokve. Ne znam otkuda su
         jesmo i što živimo.                da sam plovio kroz nju. Kupio sam tu   došle, ali vidio sam u njima tračak
            Od sedam, koliko ih je zapisano, ostalo   nekoliko različito oslikanih i spojenih   svjetlosti i nekadašnji sok koji se vraćao
         je samo jedno čudo – Keopsova piramida.  navlaka od kamilje kože. Svaka je   kao uspomena.           n


                                                                                                   STAV 16/12/2022 47
   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52