Page 51 - STAV broj 406
P. 51

dvanaest godina. Do nesreće je došlo kada
          je teretni voz napustio stanicu u Otoci, a
          trebao je da sačeka šinobus koji je išao iz
          Krupe. Mašinovođa teretnog voza bio je
          Ismail Arnautović, a otpravnik u Otoci
          bio je Esad Vranić. Znam da je bio vrlo
          mlad i da je imao možda oko 20 godina.
          Tog dana ja sam radio kao otpravnik vo-
          zova u Željezničkoj stanici ‘Grmuša’ i ot-
          premio sam motorni voz. Kada sam čuo za
          nesreću, pojurio sam pješice u Krupu jer
          nisam imao auto. Bila je jaka zima, visok
          snijeg. Žurio sam i gajio nadu. Bio sam
          kao van sebe. Kad sam stigao u Podvran,
          imao sam šta vidjeti. Krv, krhotine voza,
          mrtva tijela... Među njima bila je moja
          familija.” Zadnje riječi Reuf je jedva iz-
          govorio. Glas mu je iznenada promukao,
          kao da ga nešto guši. Zastade, a oči mu se
          navlažiše suzama – teškim muškim suzama
          kakve se kod čovjeka mogu vidjeti samo
          onda kad mu je posebno teško, preteško.
            “Sve je ovo sudbina, od nje se ne može
          pobjeći”, nastavlja Reuf. “Moja supru-
          ga s djecom bila je zakasnila na voz koji
          je već bio krenuo. Otpravnik ga je zau-
          stavio kako bi mogli ući. Moju familiju
          je čekala njihova sudbina. Od nje se ne
          može pobjeći. Svjestan sam toga. Ja nikog
          od mrtvih ne mogu vratiti. Mogu samo
          moliti Dragog Boga da ih uvede u lijepi
          džennet. Prihvatam Božiju odredbu, ali
          bol za familijom nosim četrdeset i dvije
          godine. Znam da ova bol nikad neće pre-
          stati i da će, kad dođe suđeni čas, otići sa
          mnom u kabur. Samo ja znam kako je to
          i oni koji su kao i ja izgubili svoj evlad.
          Znate, čovjek može da ima puno rodbi-
          ne, prijatelja, braće, sestara, ali dijete ne
          može niko zamijeniti. Rana za djecom je   i ljudi koji su angažovani na izvlačenju   da i danas, nakon toliko vremena, sjećanje
          rana koja stalno boli i koja probada. Tako   poginulih koje su vozilima prebacivali   na taj događaj izaziva nekakvu nelagodu.
          je to, moj Jasmine, čovjek je nemoćan da   u mrtvačnicu u sklopu Doma zdravlja u   Pristup mjestu nesreće bio je zabranjen
          šta promijeni. Gore visoko – dolje tvrdo.   Krupi. Prizor je bio zaista strašan, tako   svima osim službenim licima. Sutradan,
          Mora se živjeti, ali da je lahko, nije. Bol                          pred mrtvačnicom pristigla je rodbina
          nikad ne prestaje, a rane na duši ostaju do   “Teško mi je o tome čak i   poginulih i taj prizor je zaista bio težak.
          smrti. Evlad je evlad...”, reče Reuf i htje-                         Roditelji su došli po svoju poginulu djecu,
          de još nešto dodati, ali zastade. Grlo mu   pričati, jer tog dana ja sam   djeca po poginule roditelje. Zaista je bilo
          se stegnu, a oči ponovo orosiše suzama.  izgubio sve što sam imao    mučno i teško sve to gledati.  Poginuli su
                                                                               uglavnom bili s područja krupske opći-
          JEZIVI PRIZORI                    i volio. U samo jednom             ne”, ispričao je za Stav svjedok događaja,
            Tragedija izazvana sudarom vozova u   trenutku ostao sam bez       penzionisani policajac Fuad Muzaferović
          Podvranu kod Bosanske Krupe duboko se                                iz Bosanske Krupe.
          urezala i u sjećanje penzionisanog policaj-  kompletne svoje porodice.   Nakon nesreće izvršen je uviđaj, kom-
          ca Fuada Muzaferovića, koja je podijelio   Svi su izginuli: moja supruga   pletna istraga i rekonstrukcija događaja.
          s nama. “Svega se dobro sjećam. U ranim                              Željeznička nesreća u mjestu Podvran
          jutarnjim satima, negdje oko 6 sati, pro-  Mevluda, sedmogodišnja    kod Bosanske Krupe posljedica je nemara
          budili su me i rekli da se odmah javim u   kćerka Pamela i           pojedinih radnika željeznice i nepovolj-
          stanicu milicije u Bosanskoj Krupi. Kad                              nih vremenskih uvjeta koji su uzrokova-
          dam došao, saznao sam da je došlo do  četverogodišnji sin Anes. S    li smanjenu vidljivost. Cijeli slučaj dobio
          sudara vozova u Podvranu i odmah sam   njima je bila i mala Anida,   je i sudski epilog kada su za željezničku
          tamo upućen na obezbjeđenje mjesta ne-                               nesreću proglašeni krivim i kažnjeni za-
          sreće. Kad sam stigao na lice mjesta, pre-  kćerka moje svastike koja   tvorskim kaznama otpravnik vozova u
          da mnom su se tad ukazale strašne scene.   je imala dvanaest godina”,   Bosanskoj Otoci Esad Vranić i mašino-
          Bilo je puno mrtvih, a među njima i dje-                             vođa teretnog voza Ismail Arnautović iz
          ce. Počela su stizati i vozila hitne pomoći  jedva je progovorio Reuf.  Bosanskog Novog.            n


                                                                                                   STAV 16/12/2022 51
   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56