Page 56 - STAV broj 406

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (142)
TREBA JOŠ DANAS

OSTATI ŽIV, SUTRA

OSLOBAĐAMO VAREŠ

Nesvjesno sam posegnuo rukom u lijevi džep na nogavici i izvadio zavoj. Nekad, činilo mi se

davno, a bilo je to prije samo sedam-osam dana, dogovorili smo se da svi držimo zavoje u
lijevom džepu nogavice. Svi. Isteturao sam van. Šokiran. Svuda pored ceste ostali su krvavi
tragovi na mjestima po kojima smo vukli ranjene.

Piše: Amir HASANOVIĆ

bruč naših snaga sve se više stezao Krećemo dalje. Nema cigareta dok ne sti- – Neki se suše ondje kod vatre, hajdemo
kako smo se približavali Varešu. gnemo. A baš bih zapalio, iako sam je malo i mi – pozva Nihad.
S desne strane čule su se potmule prije ugasio. Među ruševinama vidimo poznata lica.
O detonacije, a gore, prema Zvijezdi, Opet kuće. Ruševine. Nova lica. Na kra- Sjede oko vatre. Puše. Puši se i njihova odjeća.
cijeli su dan odjekivali i detonacije i pucnjava ju smo sela. Šute. Neki stoje. Prišli smo i stali. Bez riječi.
pješadijskog oružja. Mi smo, pri ulasku u ovo – Tamo lijevo – reče Nihad šapatom, po- Pušim se i ja. Okrećem se kao na roštilju. Tre-
popaljeno bošnjačko selo, imali problema s ne- kazujući rukom u mrak. ba ugrijati i leđa. Tišina je. Pucketanje vatre.
koliko agresorskih snajperista i jednom većom Hodamo. Ispred nas lanac ljudi. Razma- Paljenje upaljača. Šuškanje odjeće. Poneka tiha
četom razbijenog bataljona HVO-a. Brzo smo ih knuti. Gdje su ostali – pitam Suada, koji je mrzovoljna naklapanja promrzlog ratnika.
natjerali na povlačenje prema Varešu. Koman- stigao s drugim vodom prije nas. – Idemo nazad – reče Nihad.
da je naredila da se ulogorimo u ovom selu jer – Imali smo dvojicu poginulih – priča nam Šutke smo se pokupili i otišli u garažu
trebalo je da nam stigne još MTS-a (materijal- trljajući rukom nervozno po čelu. – Ustaše u koju smo bili smjestili naše stvari. Jutar-
no-tehničkih sredstava). Te smo večeri dobili su postavile zasjedu u mraku pored puta, tu nji su sati, izmaglica svuda po brdima. Kiša
naredbu da krenemo dalje, da se neće čekati je počela borba. Njih je pet poginulo, a mi ponovo počinje. Krećemo se cestom s obje
jutro. Hamza i Mirsad mrzovoljno su mrm- smo imali i trojicu ranjenih. Pobjegli su da- strane omeđenom visokim stoljetnim boro-
ljali jer su već bili spremili mjesto za odmor. lje, dolje prema Varešu. vima. Prelijepa idilična slika.
Brzo smo stigli do susjednog sela. Odmah – Gdje je ostatak drugog voda – priupi- – E, još da nije rat, bilo bi i lijepo – ska-
na ulazu došlo je do kontakta i otpočela je pu- ta ga Nihad. kućući pored nas, dobacivao je Mirza.
cnjava. Fikret nam je naredio da krenemo li- – Spavaju – reče Suad. I ova prokleta le- Linija je dolje, naprijed. Javljaju nam da
jevo, prema četama iz Srebrenika i Lukavca. dena kiša mrzne na nama. Nadam se da će imaju kontakt s agresorima. Pucnjava odje-
Krećemo. Kolona. Sumrak. Skoro mrak. se ovo sve završiti do vikenda. kuje šumom. Spuštamo se cestom i ulazimo
Meci zvižde na sve strane. Oko nas spaljene
kuće. Ruševine. Crni otvori zjape... Kad čo-
vjek malo bolje pogleda, sve one imaju i oči
i nos. Bez usta. Bez kose. Sve su to lica. Ho-
damo. Teče priča. Tiha. Smijemo pušiti. Ze-
zamo se. Odmaknuli smo malo od pucnjave,
ali je još čujemo.
– Teško ovo? – reče Mehmed tegleći pred
nama zajedno s Nihadom veliki sanduk.
Nosili su sanduk municije za moj mi-
traljez. Plus svako od nas po dva redenika.
Mogao sam ratovati cijeli mjesec. Čučimo.
Kacige duboko na očima. Šutimo. Svi. Po-
vremeno zasja cigareta. Nijaza boli zub još
od sinoć, vidimo da je veoma nervozan pa
ga puštamo na miru.

56 16/12/2022 STAV