Page 57 - STAV broj 406

u naselje u kojem nema više od dvadesetak izrešetana od gelera. Ležao je na boku.
kuća. HVO je dočekao naše momke nasred Zgrčen. Crvena mahrama s cvjetićima.
sela. Koriste svaku moguću poziciju ne bi li Bio je to Ahmed, momak iz jedne
nas usporili. druge čete. S nama je stajao sinoć pored
Odnekle dolijeću granate, detonacije vatre. Mirno dječačko lice. Ne znam
odjekuju selom. Bacili smo se u kanal. Za- jeste li ikad imali priliku vidjeti kožu
čula se strašna eksplozija. Granata je pala čovjeka nakon eksplozije? Blijedožuta.
odmah iza nas. Krikovi. Zapomaganje. Tr- Nekako prozirna, čudna. Kad se bolje za- prvi vod krenuo je za njima. Mi smo im
čali smo kao ludi. gleda, vidi se da je blijedosiva. Blijeda zbog mitraljezom davali podršku. Stisnuli smo
– Mirsade, Mirsade – čuli su se glaso- pritiska eksplozije, koja tjera krv iz najma- ih i za nekoliko minuta potpuno protjerali
vi vojnika. njih kapilara, a mrtvački siva od barutnih iz sela. Za sobom su ostavili sedam mrtvih.
Crni dim još se izvijao u nebo na mjestu čestica. A dlačice na bradi... Kao da nisu Osman nam reče da moramo naprijed, da
na kojem je pala granata. Nismo ni stigli do rasle s tog lica već su na njega nasađene. izađemo na Greben skupa s prvom četom.
njih kada je druga, uz prodoran zvižduk, Pucnjava nije prestajala, sanitetlija reče Dok smo spremali mitraljez i redeni-
udarila direktno u asfalt. Geleri i komadi da ih vučemo preko puta prema štali. ke, uočih potpuno krvave svoje i Nihadove
asfalta letjeli su na sve strane. Dolje, iza – On je gotov, nosite ga... dajte mi za- ruke. Brzo nastavimo, da pokupimo opremu
nas, odjekivala je pucnjava iz pušaka, ali voje – govorio je sanitetlija. i krenemo dalje. Do prijevoja na Grebenu
mi smo morali pomoći ljudima iza sebe. Nesvjesno sam posegnuo rukom u li- nema više od kilometar. Kratak dogovor
Miris baruta dizao se s mjesta na koje je jevi džep na nogavici i izvadio zavoj. Ne- onih naprijed pokazuju nam da krenemo
udarila granata. Sanitetlija je već bio ondje. kad, činilo mi se davno, a bilo je to prije polahko za njima.
Pregledao ih je, ocjenjivao koga prvog treba samo sedam-osam dana, dogovorili smo Stiže poruka s početka kolone da idemo
zbrinuti, odnijeti. Počele su padati grana- se da svi držimo zavoje u lijevom džepu tiho i da držimo veliko odstojanje. Razgle-
te i oko nas. Sada su to bile minobacačke, nogavice. Svi. Isteturao sam van. Šokiran. damo svuda oko sebe. Opasnost od snajpe-
kalibra 82 mm. Čuli smo ih kako dolijeću. Svuda pored ceste ostali su krvavi tragovi riste ili nekih zaostalih njihovih jedinica
Naši su prelazili preko ceste kada je na mjestima po kojima smo vukli ranjene. vreba sa svih strana.
pala druga granata. Pogođeni ratnici samo Krenuli smo dolje, prema naselju. Nihad Prenio sam poruku dalje. Nemam poj-
su položeni na hladnu i blatnjavu zemlju. je uzeo mitraljez i u nekoliko koraka smo iz ma koliko je sati! Nikad nisam nosio sat u
Njih četverica. Kao da spavaju. Prilazio kuće, koja je bila u plamenu, izašli na cestu. životu. A sad me ni nije zanimalo vrijeme.
sam bliže. Vidio sam plavu kosu. Kaciga Odjekivala je pucnjava na sve strane. Dio Magla se polahko povlačila.
vojnika HVO-a povlačio se niz cestu. Naš Opet se negdje penjemo. Da poludiš!
Zastoj. Čučimo. Čita se karta. Pokret ru-
kom. Hod. Nizbrdo lagahno. Nema zaklo-
na. Hodamo po strani brda koje je skoro
golo. Nema stabala. Blaga je padina. Sre-
ćom nije osunčana, ali se i ovako vidimo na
kilometre. Vijugamo niz padinu. Polahko.
– Stoj! – čuo se glas.
Stali smo. Vidim, ovi ispred nas nešto
pokazuju rukom. Guram se kroz njih i do-
lazim na sami vrh brijega. Dolje, u magli, na
ne većoj udaljenosti od tri ili četiri kilometra,
nazirao se Vareš. Skinuo sam šljem s glave i
čučnuo. Putovanje se približilo kraju, treba
samo još danas ostati živ, samo još danas. Su-
tra smo sigurno već u gradu. n

STAV 16/12/2022 57