Page 80 - STAV broj 244

DRUŠTVO

Cazin, nekad najtvrđa utvrda na granici među carstvima
GRAD NA

DVIJE LEGENDE

Piše: Izet PERVIZ Kada su ugarske vlasti zatražile da im se šta vidjeti: u manastiru se prikazuje. Od
Cazin vrati, jer je zauzet u vrijeme usagla- toga se svijet tako uplaši, da se nije usu-
šenog mira, poručeno im je da je to sada, dio ni blizu manastirskog dvorišta doći.
nakon što je podignuta džamija, nemogu- Medjutim se bio vezir požurio s vojskom
će, jer, prema osmanskim pravilima, on- i posljednjem konaku legne kraj bunara
vdje, okolo ovih zidina, isple- dje gdje je džamija, ondje je zemlja sveta i blizu Cazina. Sutra dan navali na mana-
tena je jedna od najljepših i brani se do posljednje kapi krvi. Pošto su stir i grad, a Lievljani, što su već u gradu
najoriginalnijih legendi među otuda, s hrvatske strane, sve češće dolazi- bili, stanu se još žešće pretvarati. Poslije
Ogradovima. Ali, prije narodne li glasovi puni pogrde koji su nosili pri- kratkog boja narod nešto s’rvan od turskih
priče, poslušajmo za čas šta kaže gospo- ču o tome kako je Cazin otet na prevaru, mačeva, nešto uplašen od utvora preda
đa historija. Ona veli kako je Cazin osvo- ovamo, sa strane bosanske, valjda, da bi se Turkom. Vezir udje u grad, pa zado-
jio, na prepad, Ferhad-paša Sokolović, se pokazali kao mudri i prevejani ljudi a voljan, što je tako lako pobiedio, oprosti
sandžak-beg bosanski, isti onaj koji je u ne kao otimači i varalice, narod kroz go- Lievljanom i nadari ih zemljami, samo se
Banjoj Luci izgradio džamiju svjetskog dine skroji fantastičnu priču. odslije moradoše zvati onimi prezimeni,
glasa, koja je po njemu i prozvana Ferha- u što se koji pretvarao. Tako su postala
dija, ime da mu slavi u vječnost. Ovako DVIJE PRIČE prezimena kojih i danas ima u Cazinu i
piše hrvatski historičar Radoslav Lopa- Pa hajde da je konačno čujemo, ali baš u okolici: Ćoralići (pretvarao se ćorav),
šić: “Cazin je krštanom oteo ratoborni onako kako potkraj pretprošlog stoljeća Magaraševići (pretvarao se u magarca),
Ferhad-paša bosanski na 18. srpnja god. Lopašić zapisa: “Priča pripovieda da je Puškari (pretvarao se u pušku), Pjanići
1576., došavši iznenada pod grad u doba u Lievnu (Hlievnu) sjedio vezir turski, (pretvarao se pjan), Topići (pretvarao se
mira. Bilježka o padu Cazina kaže ukrat- kome skrivi sedam Turaka Lievljana ne topalast, hrom).”
ko, da su Turci Cazin zauzeli himbom po za drugo, nego zato što su ljepši bili od Ova legenda zamijenila je jednu drugu,
noći, a nipošto junačtvom. Kakova je ta njega. Oni pobjegnu i krijući se kojekuda koja se stotinama godina prije nje pripo-
turska himba bila ne veli pismeno vrelo, namjere se na Cazin, kamo su po noći pri- vijedala među sirotinjom ispod cazinskih
ali ga dopunjuje priča o osvajanju Cazi- spjeli. Tu se dogovore kako će grad osvo- zidina, iza kojih je zvonilo crkveno zvono,
na, koja se kod naroda u cijeloj Krajini jiti, i sviećaju, da načine utvore. Ujedno a živjeli su tamo, daleko od obična svijeta,
uzdržala.” pošalju dvojicu do vezira u Lijevno s po- strogi i ozbiljni, tajanstveni redovnici u
Odmah po osvojenju, srušeni su samo- rukom da bi došao s vojskom i zauzeo vrlo mantijama koji su nudili otkup grijeha i
stan i crkva, a na njenim temeljima po- liepi grad. Sutra dan po manastirskom prijetili živom paklenom vatrom za vječ-
dignuta je džamija s drvenom munarom. običaju urani zvonar da zvoni, ali ima nost. Iako, za razliku od prve legende koja

80 7/11/2019 STAV