Page 82 - STAV broj 244

DRUŠTVO

stoljeća vrijedili za tvrdoglave, prijeke,
naprasite i ljute ljude, vječite bundžije i
nezadovoljnike.
SLAVE I BUNE
Opasan još jednim zidom nakon do-
laska Osmanlija, Cazin je tih desetljeća,
pa i cijelo jedno stoljeće, živio svoje dane
slave. Bio je to najtvrđi grad u Krajini, je-
dan od najutvrđenijih na granici između
carstava, u koji su novi vlasnici polagali
sve svoje nade s ove strane Une. Evo kako
o njemu piše Anastas Grgičević, Hrvat,
austrijski diplomata, koji je 1630. godi-
ne opisao cijeli Bosanski pašaluk: “To je
zidano i utvrđeno mjesto sa 100 dimova,
a osim toga ima u varoši i okolišnih mje-
sti još 200 kuća. Grad sa varošom i seli-
ma broji do 300 vojnika. U ovom velikom
gradu ima pet aga.” Stotinu narednih go- Posljednji put top s cazinskih zidina pozvao je na pobunu
dina niko se nije usudio napasti taj “ve- osamnaest godina kasnije, kada je podignuta buna protiv
liki grad” pa je stanovništvo oko Cazina Omer-paše Latasa. Te godine, nekad najtvrđa utvrda
uživalo u miru i godinama stabilnosti.
Velike bitke po cijeloj Krajini, pa i na granici carstva, napuštena je i predata pustošenju
oko Cazina, počinju tek u vrijeme velikog vremena. Kažu da je kamenje sa zidina iskorišteno za
otvorenog rata nakon druge bezuspješne
opsade Beča. “Provali mjeseca srpnja 1685. izgradnju džamije, koja i danas, kao kakav vjerni čuvar,
karlovački general grof Herberstajn sa stoji nad ovim gradom
hrvatskimi graničari pod Cazin i opusto-
ši sav tamošnji kraj. Što je bilo toj vojsci godina nakon Kralovačkog mira dovelo Historičar Muhamed Kreševljaković piše
preostalo, to poplieni i popali iste godine do toga da im je bihaćki kapetan Ibšir-aga da je Cazin tih godina bio uzavrelo grotlo:
na 26. studenog Karlovački namjestni ge- Beširević uskratio plaću. Cazinjanima nije “Pretpostavlja se da, zbog anarhije koja je
neral grof Matija Štrasoldo. I dvie godine ostalo ništa drugo nego da pokažu da je u vladala koncem 1833. godine, popisivači
kasnije popališe Hrvati Jezersko i Bielu njima ostalo barem ponosa, te se podignu nisu ni došli u grad, već su u izvještaju
Stienu, razbiše Turke u Cazinskom polju na bunu protiv bihaćkog kapetana. Ponos napisali da je utvrda prazna.” Posljednji
i kod Tržca na Korani. Tom prigodom izrastao iz važnosti njihovoj na Krajini u put top s cazinskih zidina pozvao je na
izvede Barilovački kapetan barun Fra- prvih stotinu godina osmanske uprave, u pobunu osamnaest godina kasnije, kada
njo Ivan Oršić Vlahe, što ih bijahu Turci vremenima budućim kada osmanski upra- je podignuta buna protiv Omer-paše La-
još šesnaestog vieka oko Cazina naselili, vitelji prema njima ne pokazuju više ona- tasa. Te godine, nekad najtvrđa utvrda na
te ih smjesti u Perjasicu i u Tržić između kvo poštovanje kao nekada, sve češće će granici carstva, napuštena je i predata pu-
Korane i Mriežnice, gdje su im potomci se rasplamsavati u nekontroliranu huju, stošenju vremena. Kažu da je kamenje sa
još i danas.” koja će se izlijevati u ljute pobune, što će zidina iskorišteno za izgradnju džamije,
Nakon Karlovačkog mira, cazinska u znatnoj mjeri izgraditi karakter čovjeka koja i danas, kao kakav vjerni čuvar, stoji
utvrda izgubila je značaj kakav je imala do Cazinske krajine, tako da će ga u narednim nad ovim gradom.
tada. O tome možda najbolje govori odnos stoljećima pratiti prefiks ljuti, pa se i danas Kao da se blagostanje Cazinjana mje-
bihaćkih kapetana, koji su sada vodili glav- često za cazinskog čovjeka može čuti naziv rilo tvrdoćom zidova na kulama. Nakon
nu riječ na Krajini, prema vojnicima u ca- “ljuti Krajišnik”. zveketa uzničkih lanaca u koracima onih
zinskoj utvrdi. Omalovažavanje se iz godi- Posebnu snagu imala je pobuna nakon koje je Latas poveo u izgnanstvo, silnih
ne u godinu produbljivalo, da bi tridesetak poraza Husein-kapetana Gradaščevića. nišana pod kojima su ležali mladići po-
ginuli u bijesnim pobunama, ili pak u
borbi protiv austrijskih okupacijskih
snaga, zavladao je na cijeloj Krajini i oko
Cazina stravičan muk. Mogao si satima
hodati okolo a da ne naiđeš na mlado
muško čeljade. Iza načetih, polusruše-
nih kuća virile su na prolaznike zbleh-
nute oči staraca i udovica s buljukom
izgladnjele djece koja se pridržavaju za
dimije jer im od iscrpljenosti kleca u ko-
ljenima. Ljuti Krajišnik, koji je nekada
bio strah i trepet na Kordunu i Lici, a
glas o njegovoj hrabrosti dopirao čak do
Pešte i Beča, sada ostavljen i odbačen od
sultana u Istanbulu, pao je na zakrpljene
čakšire i pocijepan gunj. n

82 7/11/2019 STAV