Page 68 - STAV broj 309

DRUŠTVO

DEVET VELIKIH ISLAMSKIH NAUČNIKA IZ OBLASTI MEDICINE

Ali ibn
Ibn Sina Al Razi Al Majusi Al-Zahrawi al-Nafis
Ibn Sina (980–1037) autor je mnogobrojnih djela iz područja filo- teričnu trudnoću i prvi koji je spoznao nasljednu prirodu hemofilije.
zofije, teologije, medicine, psihologije, fizike, astronomije, alhemije Ali ibn al-Nafis (1210–1288) napisao je komentar Ibn Sininog Ka-
i muzike. Najznačajniji je predstavnik arapske medicine, a njegovo nuna i ostao zabilježen po unapređenju opisa pulmonalne cirkulaci-
djelo Zakonik medicine (Al-Qānūn fī’l-ṭibb ili Canon medicinae) je krvi tri stoljeća prije nego što ju je opisao Portugalac Servetus,
zapravo je medicinska enciklopedija i svojevrstan pokušaj siste- kojem je ovo otkriće pripisano. Teorija grčkog liječnika iz drugog
matiziranja sveukupnog medicinskog znanja. Sastoji se od pet kn- stoljeća Galena o fiziologiji krvožilnog sistema bila je neupitna sve
jiga koje obrađuju poglavlja anatomije, fiziologije, opće i specijalne do djela Ibn al-Nafisa, nakon čega je on opisan kao “otac cirku-
patologije, dijetetike, higijene, farmakologije, dijagnostike, hirurgije latorne fiziologije”. Kao rani anatom, Ibn al-Nafis načinio je tokom
i kozmetike. Djelo je utemeljeno na dominantnim teorijama antičke svog rada nekoliko ljudskih disekcija, donoseći više važnih otkrića
grčke medicine, ali obogaćeno izvrsnim kliničkim zapažanjima i ter- na polju fiziologije i anatomije. Osim svog čuvenog otkrića plućne
apijskim postupcima. cirkulacije, dao je i rani uvid u koronarnu i kapilarnu cirkulaciju. Broj
Al Razi (865–925) napisao je približno 150 medicinskih, alhemi- medicinskih udžbenika koje je napisao Ibn al-Nafis procjenjuje se na
jskih i filozofskih rasprava. Najpoznatija je medicinska enciklopedija više od 110 svezaka.
Knjiga sveobuhvatna (Kitāb al-ḥāwī), koju su nakon njegove smrti Abdul Melik ibn Zuhr (1091–1162) prvi je koji je raspravljao o
sastavili njegovi učenici. Napisao je i kompendij cjelokupne med- osjećaju u kostima i grinjama kao izazivačima svraba. Naročito je bio
icine Knjiga al-Mansurova (Kitāb al-Manṣūrī). Danas se njegovim poznat po naglasku na racionalnoj, empirijskoj osnovi medicine. Ibn
najznačajnijim djelom smatra monografija Knjiga o boginjama i os- Zuhr izveo je prvu eksperimentalnu traheotomiju na kozi. Također je
picama (Kitāb al-ğaḏarī wa ’l-ḥaṣba), koja se ujedno drži najznača- poznat po svojim savjetima u vezi s kozmetikom i fizičkom ljepotom.
jnijim djelom cjelokupne arapske medicinske literature. S Al-Razijem Ibn Zuhr je čak preporučio operaciju kako bi se promijenile stečene
započelo je zlatno doba arapske medicine, koje je potrajalo do 12. osobine poput velikog nosa, debelih usana ili iskrivljenih zuba. Ibn
stoljeća. Zuhr davao je u svojim radovima tačan opis raka jednjaka, želuca i
Al Majusi (umro između 982. i 994) najpoznatiji je po svojoj knjizi medijastinuma, kao i drugih lezija. Predložio je klistiranje kako bi se
Kompletna knjiga medicinske umjetnosti (Kitāb Kāmil aṣ-Ṣināʿa održali na životu pacijenti s rakom želuca.
aṭ-Ṭibbiyya). Knjiga je podijeljena u dvadeset diskursa, od kojih Ibn Rušd (1126–1198), poznat kao Averroes, pisao je djela iz
se prvih deset bavi teorijom, a drugih deset medicinskom prak- filozofije, teologije, medicine, astronomije, fizike, prava i lingvistike.
som. Neki od primjera obrađenih tema jesu dijetetika, osnovno Napisao je medicinsku enciklopediju i skupio radove Galena, a
poimanje kapilarnog sustava, zanimljiva klinička opažanja i dokazi njegovo glavno medicinsko djelo bilo je Kulliat (Opća medicina), u
o kretanju maternice za vrijeme porođaja (naprimjer, dijete ne izlazi, kojem, osim vlastitih stavova, navodi i stavove Ibn Sine.
već se izbacuje). U svom radu naglašavao je potrebu za zdravim Ibn al-Quff (1126–1198) napisao je djelo Osnove umijeća hirurgi-
odnosima između liječnika i pacijenata i važnost medicinske etike. je, opći medicinski priručnik koji pokriva anatomiju i terapiju lijekov-
Također je pružio detalje o naučnoj metodologiji sličnoj modernim ima, kao i hiruršku njegu, koncentrirajući se na rane i tumore. To je
biomedicinskim istraživanjima. bio daleko najveći arapski tekst o hirurgiji tokom čitavog srednjov-
Al Majusi opisao je neuroanatomiju, neurobiologiju i neurofiziologiju jekovnog razdoblja. U ovoj knjizi Ibn al-Quff objasnio je veze između
mozga i prvi je raspravljao o različitim mentalnim poremećajima. Bio arterija i vena, što je bio najraniji opis onoga što bi bilo poznato kao
je pionir u psihofiziologiji i psihosomatskoj medicini. Opisao je kako kapilari. Ovaj je posao radio prije izuma mikroskopa.
fiziološki i psihološki aspekti pacijenta mogu utjecati jedni na druge. Ibn al-Baytar (1197–1248) bio je andaluzijski arapski farmaceut
Al-Zahrawi (936–1013) na Zapadu je poznat pod imenom Abulca- i botaničar. Njegov glavni doprinos bio je sistematsko bilježenje li-
sis. Bio je arapski ljekar koji je živio u Al-Andalusu. Smatra se jednim jekova islamskih liječnika u srednjem vijeku, koji su dodali između
od najvećih srednjovjekovnih hirurga iz islamskog svijeta, a ponekad 300 i 400 vrsta lijekova na hiljadu prethodno poznatih od antike.
se proglašava i ocem moderne hirurgije. Njegov najvažniji doprinos Najveća i najčitanija knjiga Ibn al-Bayṭara jeste njegov Zbornik o
medicini jeste Kitab al-Tasrif, enciklopedija medicinskih procedura jednostavnim lijekovima i hrani. To je farmakopeja (farmaceutska
u trideset tomova. Njegovo pionirsko djelovanje, odnosno inovacije enciklopedija) koja sadrži 1.400 biljaka, hrane i lijekova i njihovu up-
na polju hirurških procedura i instrumenata imalo je značajan utjecaj otrebu. Organizirana je po abecednom redu prema korisnoj biljci ili
na zapadnu i istočnu medicinu sve do novog vijeka, a nešto od toga biljnoj komponenti ili drugoj supstanci. U modernom štampanom
koristi se i dan-danas. Poznat je kao prvi ljekar koji je opisao vanma- izdanju knjiga ima više od 900 stranica.

Abdul Melik
ibn Zuhr Ibn Rušd Ibn al-Quff Ibn al-Baytar

68 4/2/2021 STAV