Page 71 - STAV broj 309

njega poželjelo. Činjaše mu se: nigdje na vas nesalomljivo privlačile, pa ne bi zažalili ni uzdignutih hrbata ne prenosi one koji su
cijelom svijetu djeca nemaju tolike dlanove. da pregaze i cijeli dan hoda samo da se tog namjerili na istok. Džaba, danas je tako da
E tada bi se negdje duboko u njemu dana obrenu ovdje, na obalama Miljacke. se, bilo da putuješ ka izlasku sunčevom ili
javila potmula slutnja i jedan sasvim tih Svemu su na kraju poseban šarm davali ka njegovom zalasku, na sjever ili na jug,
glasić upitao bi ga: a da sve ovo on opet ne prodavači boze, lokuma, svilenih marama, uvijek kreće s istog mjesta i uzleće u nebo,
sanja dok leži u nekom zadimljenom hanu, ljekovitog bilja, praškova protiv nesanice, a za avionom će samo benast potrčati. Pa,
zaogrnut gunjem i stišće oči da se nikad ne i svih onih đakonija, i bajalice i gatare i ipak, ostalo je nešto što se ni za trun nije
otvore i ne iznesu ga iz tog sna. Tada bi, hi- dlanočitačice, a jedne godine pojaviše se i promijenilo: hadžijska dova. Njome i da-
timice, skakao s konja da vlastitim tabanima pehlivani. Razapeše oni svoju užad od Ba- lje, jednakim glasom, imam ove džamije
potvrdi kaldrmu pod sobom, sarajevsku, ta bića Bašče na Jekovac i bosonogi, držeći se obmota buduće hadžije i moli Svevišnjeg
ni jedna na svijetu ne odzvanja kao ova koja samo za nekakvu vrljiku, prelažahu tamo i da ih sklone od svake počasti i kijameta, od
zauvijek pamti žustrinu njegova koraka. ovamo, a pod njima huči Miljacka kao da boleščina, od uroka i zlih džina.
jedva čeka da ih zagrize kada im se omakne
PUTNICI I HADŽIJE taban pa polete dolje, njoj u njedra. Otad U HAREMU
U džamiju bi se pri povratku ulazilo da se ustali običaj da se narod ne rasipa od- Je li se presvijetli dobročinitelj Mustafa,
se zahvali Bogu što je pripazio putnika na mah čim i zadnji hadžija zamakne uz Ali- za kojeg kazuju da je bio Husrev-begov
njegovom putu i sklonio od njega sve smut- fakovac. Tako im je bivalo lijepo u toj go- intendant, vekil-harč, kako se tada kazi-
ljivce, prevarante, sjecikese i razbojnike. I, mili veseloj i rasterećenoj svih briga da su valo, i u najsmjelijim snovima usudio sa-
za razliku od onog dana kada je odlazio i se sve teže razilazili, pa bi i oni svi krenuli njati kako će džamija koju je dao izgraditi
opraštao se od grada u ovoj džamiji klanja- gore, uzbrdo i pratili putnike sve do Kozije od novca koji je štedljivo skupljao brinući
njem tako dubokim i tihim da je samome ćuprije. Tu na Hadžijskoj ravni zastali bi, o bogatstvu Husrev-begovom, i četiri i po
sebi dolazio kao neko ko želi zabašuriti zvi- kao da im nešto nevidljivo ne da dalje, te stoljeća nakon što se on i njegov gospodar
jezde koje su mu u sudbinu ucrtale put pa bi mahali rupčićima dugo, ne primjećuju- oproste od ovog svijeta, i dalje stajati ov-
da zaborave i njega i put koji su pred njega ći sred svoje duboke i nepojmljive čežnje dje, gotovo nepromijenjena, bijela kao sre-
upisale, sada je klanjao s puno nestrplje- što bi se rasperjala u njima tih dana da su dišnji dio davnog sna koji je usnio još dok
nja, površno, žureći da se što prije zagrli putnici davno zamakli i da ih odavno pred je kao dječak lovio rakove, tu, na obalama
s majkom, s voljenom, s ahbabima koji su njihovim očima nema. Miljacke, gdje u ono doba bijaše samo gaz
čekali po sarajevskim kahvama da im do- Tražeći ostatke te daleke čežnje po Brodac i gola ledina sve dolje do Careve
nese nove priče iz Skadra, iz Stambola, iz budžacima oko ove džamije, posljednjih džamije, i da će se pred njom, kao nekad,
Damaska, iz Smirne... Riječi mu naprosto godina namjeriše hadžije da se opet kao skupljati sve buduće hadžije i bedeli prije
ispadahu iz usta. nekad, u dobra stara vremena, iskupe ov- nego se otisnu na Istok, k suncu, k Meki
Na kraju se, sam od sebe, po Sarajevu dje prije nego krenu na put. Ali, onakvu i njenom kamenu? Zasigurno ni sam nije
raširi običaj da se pred ovom džamijom o džemru što je titrala nad trgom pred dža- mogao povjerovati da će njegova džamija
jednom danu sastave svi oni koji bi te go- mijom u starim vremenima kada se ispra- preuzeti tako važnu ulogu, da će se u njoj
dine zanijetili da obiđu Meku i pred svoje ćalo na hadž i u koju je svako od prisutnih putnici na istok opraštati od ovog grada, a
ime stave hadžijski prefiks, da ga drugi štuju ulio dio svoje duše ne povratiše. Sada je to hadžije zagrtati dovom.
i zavide mu. E tada, jednom godišnje, kada samo blijedi odsjaj davnog ispraćaja u koji Najprije će biti da je maštao o tome da
bi se primakao Kurban-bajram, ispred ove se slijevao cijeli grad, i muško i žensko, i podigne džamiju za sarajevske mlinare koje
džamije kretalo se sasvim drugačije nego mlado i staro, i bogato i siroto, sve odsva- je često gledao kako pogrbljeni nad žrvnje-
za običnog dana i običnog putovanja. Cije- kud. Putovanje današnje ne nosi sa sobom vima pružaju dlanove i hvataju bijeli prah
lim nebom nad Šeher-Ćehajinom ćuprijom ni mrvu strepnje i neizvjesnosti ondašnjih te ga ljuljuškaju i mjere mu kakvoću ili se
krilili su se bajraci, a dolje niz Miljacku po dugih i čemernih putovanja, zasijanih sva- spuštaju do vode i namiču teške žljebove i
obali ostajali su šatori za onima koji su došli kakvom opasnošću i na kojima mnogi od tako po vas cijeli dan i noć, bijeli od braš-
iz daleka pa konačili čekajući da se u grupi, hadžija ostavljahu kosti, pa se poslije kazu- na. To je ostalom čaršijskom svijetu plaho
s ovim ludim Sarajlijama, upute na najdra- je da su šehidi jer umriješe na najčasnijem smetalo jer bi, stavši u saf u Carevoj džami-
ži put. Cijeli grad, i pola Bosne sjatilo bi se putu, Boga svjedočeći. ji uz njih, i sami pobijeljeli kao da su bili
ovdje. Iz godine u godinu, bez obzira na to A već je prošlo cijelo jedno stoljeće, i oslonjeni o friško okrečen zid. Morali su
jesu li pljuštali pljuskovi ili su vijali snjego- više, kako je zemlja progutala Stambolsku mlinari, kao i tabaci, imati vlastitu džamiju,
vi, povećavao se broj onih koji su polazili džadu i zametnula joj svaki trag. Doduše, mislio je, a ono ispade da uvrh 40 godina
na hadž, ali i broj onih koji bi ih pratili, a Kozija ćuprija i dalje stoji ondje gdje je odu- izgradi neki šeher-ćehaja most i nahrnuše
posebno broj onih koje su ovakve prilike vijek i bila, ali ni ona odavno preko svojih putnici i hadžije i proširi se mahala oko

STAV 4/2/2021 71