Page 75 - STAV broj 309

i pojačava našu škrtost i onda mi želimo da drugu dolinu, on bi poželio treću. Samo zemlja Prskao je svoje zidove, prskao je i zemlju oko
što više blaga saberemo. može napuniti utrobu čovjekovu.’” Vidimo sebe. Nemalo zatim, oko bunara su počeli
Imaju tri ključne stvari koje ljudi previde, kolika je ta pohlepa. Ova tri momenta koja rasti trava, cvijeće, drveće. Svi bunari su u
a onda posljedice budu katastrofalne. Kada smo naveli, morali bismo se dobrano suočiti čudu gledali i pitali ga kako je uspio napra-
čovjek misli da je odvojen od cjeline, vidi sebe s njima i pozabaviti kako bismo vidjeli gdje viti takvu bašču prepunu zelenila. On im je
odvojenog i posebnog; on je poseban, a baš- se tačno po ovom pitanju nalazimo. kazao da nije riječ ni o kakvom čudu, samo
ka je sve ostalo. On zaboravlja da je i on i mi U jednoj priči kaže se da je bio jedan grad je kopao u dubinu i pronašao vodu. I osta-
i sve što je oko nas što ne možemo ni naslu- u kojem su živjeli bunarevi umjesto ljudi. li bunari su poželjeli učiniti isto, međutim,
titi, a znamo da nas je Gospodar obavijestio Razlikovali su se po mjestu gdje se koji na- kada su pogledali čega se svega moraju od-
u svom stvaranju šta je sve stvorio, izišlo iz lazio, po vanjskim otvorima preko kojih su reći i riješiti, odustali su od te ideje i nasta-
Ruke Allahove Svemoći, Allahova Kudreta. imali komunikaciju jedan s drugim. Razli- vili su dalje trpati to sve u sebe. Još jedan
Iz te pozicije ovo je sve povezano, a čovjek kovali su se i vanjštinom. Neki su bili izu- bunar na drugom kraju grada odlučio se na
kao minijaturna mustra kompletnog univer- zetno lijepi, ukrašeni, bili su napravljeni od taj korak. Isto mu se desilo, došao je do vode
zuma sve je u sebi pohranio. Ako počne ova- mermera, zlata i srebra. Jednoga dana došla i zelenilo se i oko njega pojavilo. Onda su
ga bunarevi oko njega pitali: “Šta ćeš ura-
Magazin “Stav” u diti onoga dana kada ti nestane vode?” Od-
dogovoru s aktuelnim govorio im je: “Ne znam šta ću uraditi ako
dođe taj dan. Samo znam da, što više kopam
mesnevihanom hadži i što više bacam vodu oko sebe, sve mi više
voda dolazi.” Priča kaže da se jednog dana
hafizom Mehmedom u dubinama zemlje uspostavila veza izme-
Karahodžićem prenosi đu ova dva bunara. Nakon toga su i jedan i
drugi bunar uvidjeli da je riječ o istoj vodi i
u nastavcima dersove da ista voda teče u njima. Pored one vanjske
komunikacije koju su do tada imali, dobili
iz “Mesnevije” održane su i ovu unutrašnju komunikaciju. Samo oni
u Mevlevijskom koji se odvaže da se potpuno isprazne mogu
doći do ove vode. Potpuno nam je jasna ova
kulturnom centru priča, bunarevi smo svi mi. U sebe, baš kao

Hafiz Mehmed Karahodžić na Jekovcu. ove doline, trpamo sve ove stvari, širimo se
i pucamo. Međutim, ako se odvažimo na
ovaj korak, valja nam se isprazniti od svega
ko razmišljati, da je on odvojen entitet, onda je moda koja je propagirala da bi se svi oni baš kao naj i eto nam prvog bejta Mesnevije:
se u njemu budi ovo “ja”, “meni”, “moje”, ta koji žele dobro sebi trebali početi dotjerivati “Slušaj ovaj naj!” Slušaj nekoga ko se pot-
jedna žestoka pohlepa. Druga stvar koja je po- iznutra. Onda su bunari počeli u sebe skuplja- puno ispraznio. U njemu je provrela voda
gubna jeste da smo prevareni zbog žestokog ti ono što je bilo njima zanimljivo. Jedni su života i mi sada kroz ove bejtove uživamo te
dojma nas kao ove forme koju mi vidimo. Mi skupljali zlato, srebro, dragulje. Drugi, koji plodove. Tako uživamo i u plodovima svih
zaključujemo da je čovjek ovo što vidimo, ova su bili malo praktičniji, skupljali su kućan- Allahovih robova kada dođemo u kontakt s
naša forma. Držimo da smo to mi. Mi vjeru- ske aparate, razne mašine. Neki koji su bili njihovim kazivanjima. Samo oni koji su se
jemo, ali nam din nije toliko jak pa zaborav- odani umjetnosti skupljali su slike, muzič- odvažili na ovaj put otkrili su ovu vodu i ot-
ljamo na ono što je Allah Uzvišeni pohranio ke instrumente i slično. Oni skloni nauci, krili su ovu vezu koju ne vidi niko drugi do
u nas. Mi smo po tome ljudi i po tome smo intelektualci, skupljali su knjige. Bunari su oni. Zato nas ne treba čuditi kada negdje u
kruna stvaranja. Valjalo bi to da, biiznillah, se punili iz dana u dan sve do onog trenutka tekstovima čujemo da Allahovi robovi kažu
čovjek otkrije. Ako čovjek postavi stvari na kada su se prepunili i kada više ništa u njih da su vidjeli nekoga od Božijih poslanika ili
način da postoji samo tjelesna dimenzija nje- nije moglo stati, ali i dalje im je ostao ovaj velikih Allahovih robova. Mi kažemo: “Ne
ga, onda on još više pojačava onu prvu tačku hal jedne doline za drugom, kako nam je u može to biti!” Naravno da to ne možemo
da je odvojeni entitet i da treba nagrabiti što hadisi-kudsiji rečeno. Da bi to mogli učini- razumjeti jer se širimo po širini i pucamo
više onoga što će ga tjelesno zadovoljiti. Treća ti, morali su proširiti svoje bunareve, pa su po šavovima, a oni koji su se uspjeli svega
stvar jeste ta što mi držimo da je sreća tamo počeli kopati svoje bunareve sa svih strana. osloboditi i kopati u dubinu našli su ono
negdje, kod nekoga drugog i tražimo je gdje Jedan od njih je rekao: “Ako ovako nasta- što su tražili. Ya Rabbi, pomozi nam da se
je nema. Zaboravljamo da je moramo pronaći vimo, doći ćemo jedan do drugog i izgubit ispraznimo na ovakav način, da ne dozvo-
u sebi, u nama je taj majdan, ta riznica. Ako ćemo svoju osobenost i nastat će haos.” Na limo da padnemo kao žrtve. Ali, ljudi smo i
tako budemo prevareni, onda ova treća stvar kraju grada bio je jedan bunar dosta udaljen uvijek to nad nama vreba. Najbolja genera-
podržava prethodne dvije, a onda ne biramo od njih. On je ovako razmišljao: “Zašto ne cija je bila u doba Poslanika, s. a. v. s, pa svi
sredstva kako ćemo gomilati blago koje će nas bismo kopali po dubini, umjesto po širini?” dobro znamo šta se desilo na Uhudu. Malo
uništiti. Ovdje ćemo spomenuti hadisi-kudsi Odvažio se na taj korak. Međutim, i on je skretanje, mali zaborav, malo ti oko padne
koji nam je dobro poznat: “Allah Uzvišeni je bio pun, a da bi kopao u dubinu, morao je na ovosvjetski imetak i vidimo šta se desi.
rekao: ‘Mi smo spustili imetak da bi se obav- prvo isprazniti sve što je imao u sebi. Počeo Hazreti Abdullah ibni Mes’ud, r. t. a., kaže:
ljao namaz i davao zekat.’” Zanimljivo je da se je to sve izbacivati iz sebe, a ostali bunarevi “Nisam mogao povjerovati da neko od as-
i u Kur’ani-Kerimu pedesetak puta zajedno bili su radosni jer su došli do novih pred- haba uopće obraća pažnju na dunjaluk dok
spominju namaz i zekat. Namaz je tvoja oba- meta koje su veselo kupili u sebe. Ipak, ovaj nije, upućujući na borbu na Uhudu, objav-
veza prema Gospodaru, a zekat obaveza pre- se bunar iščistio od svega i krenuo kopati u ljen ajeti-kerim: ‘Jedni od vas su željeli ovaj
ma Allahovim robovima. Dalje kaže: “‘Kada dubinu. U neka doba voda je provrela iz nje- svijet, a drugi onaj svijet.’ Nisam mogao ni
bi sin Ademov imao jednu dolinu blaga, on ga. U tom mjestu je kiša vrlo rijetko padala pomisliti da bilo ko od ashaba želi dunjaluk.”
bi želio da ima i drugu. A ako bi dobio i tu pa se bunar zbog vode dodatno obradovao. (Nastavit će se) n

STAV 4/2/2021 75