Page 75 - STAV broj 309
P. 75

i pojačava našu škrtost i onda mi želimo da   drugu dolinu, on bi poželio treću. Samo zemlja   Prskao je svoje zidove, prskao je i zemlju oko
         što više blaga saberemo.           može napuniti utrobu čovjekovu.’” Vidimo   sebe. Nemalo zatim, oko bunara su počeli
            Imaju tri ključne stvari koje ljudi previde,   kolika je ta pohlepa. Ova tri momenta koja   rasti trava, cvijeće, drveće. Svi bunari su u
         a onda posljedice budu katastrofalne. Kada   smo naveli, morali bismo se dobrano suočiti   čudu gledali i pitali ga kako je uspio napra-
         čovjek misli da je odvojen od cjeline, vidi sebe   s njima i pozabaviti kako bismo vidjeli gdje   viti takvu bašču prepunu zelenila. On im je
         odvojenog i posebnog; on je poseban, a baš-  se tačno po ovom pitanju nalazimo.  kazao da nije riječ ni o kakvom čudu, samo
         ka je sve ostalo. On zaboravlja da je i on i mi   U jednoj priči kaže se da je bio jedan grad   je kopao u dubinu i pronašao vodu. I osta-
         i sve što je oko nas što ne možemo ni naslu-  u kojem su živjeli bunarevi umjesto ljudi.   li bunari su poželjeli učiniti isto, međutim,
         titi, a znamo da nas je Gospodar obavijestio   Razlikovali su se po mjestu gdje se koji na-  kada su pogledali čega se svega moraju od-
         u svom stvaranju šta je sve stvorio, izišlo iz   lazio, po vanjskim otvorima preko kojih su   reći i riješiti, odustali su od te ideje i nasta-
         Ruke Allahove Svemoći, Allahova Kudreta.   imali komunikaciju jedan s drugim. Razli-  vili su dalje trpati to sve u sebe. Još jedan
         Iz te pozicije ovo je sve povezano, a čovjek   kovali su se i vanjštinom. Neki su bili izu-  bunar na drugom kraju grada odlučio se na
         kao minijaturna mustra kompletnog univer-  zetno lijepi, ukrašeni, bili su napravljeni od   taj korak. Isto mu se desilo, došao je do vode
         zuma sve je u sebi pohranio. Ako počne ova-  mermera, zlata i srebra. Jednoga dana došla   i zelenilo se i oko njega pojavilo. Onda su
                                                                               ga bunarevi oko njega pitali: “Šta ćeš ura-
                                            Magazin “Stav” u                   diti onoga dana kada ti nestane vode?” Od-
                                            dogovoru s aktuelnim               govorio im je: “Ne znam šta ću uraditi ako
                                                                               dođe taj dan. Samo znam da, što više kopam
                                            mesnevihanom hadži                 i što više bacam vodu oko sebe, sve mi više
                                                                               voda dolazi.” Priča kaže da se jednog dana
                                            hafizom Mehmedom                   u dubinama zemlje uspostavila veza izme-
                                            Karahodžićem prenosi               đu ova dva bunara. Nakon toga su i jedan i
                                                                               drugi bunar uvidjeli da je riječ o istoj vodi i
                                            u nastavcima dersove               da ista voda teče u njima. Pored one vanjske
                                                                               komunikacije koju su do tada imali, dobili
                                            iz “Mesnevije” održane             su i ovu unutrašnju komunikaciju. Samo oni
                                            u Mevlevijskom                     koji se odvaže da se potpuno isprazne mogu
                                                                               doći do ove vode. Potpuno nam je jasna ova
                                            kulturnom centru                   priča, bunarevi smo svi mi. U sebe, baš kao

          Hafiz Mehmed Karahodžić           na Jekovcu.                        ove doline, trpamo sve ove stvari, širimo se
                                                                               i pucamo. Međutim, ako se odvažimo na
                                                                               ovaj korak, valja nam se isprazniti od svega
         ko razmišljati, da je on odvojen entitet, onda   je moda koja je propagirala da bi se svi oni   baš kao naj i eto nam prvog bejta Mesnevije:
         se u njemu budi ovo “ja”, “meni”, “moje”, ta   koji žele dobro sebi trebali početi dotjerivati   “Slušaj ovaj naj!” Slušaj nekoga ko se pot-
         jedna žestoka pohlepa. Druga stvar koja je po-  iznutra. Onda su bunari počeli u sebe skuplja-  puno ispraznio. U njemu je provrela voda
         gubna jeste da smo prevareni zbog žestokog   ti ono što je bilo njima zanimljivo. Jedni su   života i mi sada kroz ove bejtove uživamo te
         dojma nas kao ove forme koju mi vidimo. Mi   skupljali zlato, srebro, dragulje. Drugi, koji   plodove. Tako uživamo i u plodovima svih
         zaključujemo da je čovjek ovo što vidimo, ova   su bili malo praktičniji, skupljali su kućan-  Allahovih robova kada dođemo u kontakt s
         naša forma. Držimo da smo to mi. Mi vjeru-  ske aparate, razne mašine. Neki koji su bili   njihovim kazivanjima. Samo oni koji su se
         jemo, ali nam din nije toliko jak pa zaborav-  odani umjetnosti skupljali su slike, muzič-  odvažili na ovaj put otkrili su ovu vodu i ot-
         ljamo na ono što je Allah Uzvišeni pohranio   ke instrumente i slično. Oni skloni nauci,   krili su ovu vezu koju ne vidi niko drugi do
         u nas. Mi smo po tome ljudi i po tome smo   intelektualci, skupljali su knjige. Bunari su   oni. Zato nas ne treba čuditi kada negdje u
         kruna stvaranja. Valjalo bi to da, biiznillah,   se punili iz dana u dan sve do onog trenutka   tekstovima čujemo da Allahovi robovi kažu
         čovjek otkrije. Ako čovjek postavi stvari na   kada su se prepunili i kada više ništa u njih   da su vidjeli nekoga od Božijih poslanika ili
         način da postoji samo tjelesna dimenzija nje-  nije moglo stati, ali i dalje im je ostao ovaj   velikih Allahovih robova. Mi kažemo: “Ne
         ga, onda on još više pojačava onu prvu tačku   hal jedne doline za drugom, kako nam je u   može to biti!” Naravno da to ne možemo
         da je odvojeni entitet i da treba nagrabiti što   hadisi-kudsiji rečeno. Da bi to mogli učini-  razumjeti jer se širimo po širini i pucamo
         više onoga što će ga tjelesno zadovoljiti. Treća   ti, morali su proširiti svoje bunareve, pa su   po šavovima, a oni koji su se uspjeli svega
         stvar jeste ta što mi držimo da je sreća tamo   počeli kopati svoje bunareve sa svih strana.   osloboditi i kopati u dubinu našli su ono
         negdje, kod nekoga drugog i tražimo je gdje   Jedan od njih je rekao: “Ako ovako nasta-  što su tražili. Ya Rabbi, pomozi nam da se
         je nema. Zaboravljamo da je moramo pronaći   vimo, doći ćemo jedan do drugog i izgubit   ispraznimo na ovakav način, da ne dozvo-
         u sebi, u nama je taj majdan, ta riznica. Ako   ćemo svoju osobenost i nastat će haos.” Na   limo da padnemo kao žrtve. Ali, ljudi smo i
         tako budemo prevareni, onda ova treća stvar   kraju grada bio je jedan bunar dosta udaljen   uvijek to nad nama vreba. Najbolja genera-
         podržava prethodne dvije, a onda ne biramo   od njih. On je ovako razmišljao: “Zašto ne   cija je bila u doba Poslanika, s. a. v. s, pa svi
         sredstva kako ćemo gomilati blago koje će nas   bismo kopali po dubini, umjesto po širini?”   dobro znamo šta se desilo na Uhudu. Malo
         uništiti. Ovdje ćemo spomenuti hadisi-kudsi   Odvažio se na taj korak. Međutim, i on je   skretanje, mali zaborav, malo ti oko padne
         koji nam je dobro poznat: “Allah Uzvišeni je   bio pun, a da bi kopao u dubinu, morao je   na ovosvjetski imetak i vidimo šta se desi.
         rekao: ‘Mi smo spustili imetak da bi se obav-  prvo isprazniti sve što je imao u sebi. Počeo   Hazreti Abdullah ibni Mes’ud, r. t. a., kaže:
         ljao namaz i davao zekat.’” Zanimljivo je da se   je to sve izbacivati iz sebe, a ostali bunarevi   “Nisam mogao povjerovati da neko od as-
         i u Kur’ani-Kerimu pedesetak puta zajedno   bili su radosni jer su došli do novih pred-  haba uopće obraća pažnju na dunjaluk dok
         spominju namaz i zekat. Namaz je tvoja oba-  meta koje su veselo kupili u sebe. Ipak, ovaj   nije, upućujući na borbu na Uhudu, objav-
         veza prema Gospodaru, a zekat obaveza pre-  se bunar iščistio od svega i krenuo kopati u   ljen ajeti-kerim: ‘Jedni od vas su željeli ovaj
         ma Allahovim robovima. Dalje kaže: “‘Kada   dubinu. U neka doba voda je provrela iz nje-  svijet, a drugi onaj svijet.’ Nisam mogao ni
         bi sin Ademov imao jednu dolinu blaga, on   ga. U tom mjestu je kiša vrlo rijetko padala   pomisliti da bilo ko od ashaba želi dunjaluk.”
         bi želio da ima i drugu. A ako bi dobio i tu   pa se bunar zbog vode dodatno obradovao.   (Nastavit će se)    n


                                                                                                    STAV 4/2/2021 75
   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80