Page 80 - STAV broj 309
P. 80

KULTURA


          Zaboravljen i prepušten bolesti

          SELIM ARNAUT






          JEDVA JOŠ OPSTAJE







          U statusno-egzistencijalnom smislu, ovaj pjesnik, ograničen i pritisnut dugogodišnjom bolešću, jedva
          još opstaje: već dugo i mentalno i fizički ruiniran i radno nesposoban, dobio je onu najminimalniju
          penziju (a i to samo zahvaljujući trudu i obrazu nekoliko ljudi iz zeničkog kulturnog života), tako
          da on (kao što njegova poezija diše i sriče smrt Svijeta i Čovjeka) zapravo ne živi, nego samo
          diše i “preživa” vlastitu smrt: valjda je to to suđeno pristajanje jednog uz drugo i jedno na drugo:

          Pjesnika i njegove Poezije. O svima nama koji svjedočimo tome neću reći ništa. Samo se kaže.



          Piše: Željko GRAHOVAC



                 a one koji prate književni ži-
                 vot u BiH u posljednje tri-če-
                 tiri decenije, kao i za one koji
          Znoviju našu književnost izu-
          čavaju u sklopu svog književno-po-
          vjesničarskog ili književno-teorijskog
          rada – ime, djelo i sudbina pjesnika,
          prozaiste i publiciste Selima Arnauta
          svakako pripadaju tamnoj, rubnoj zoni
          nedovoljnog poznavanja, ideološke ili
          ideologizirajuće prijepornosti, skrajnu-
          tosti, izvankontekstualnosti..., pa skoro
          već i zaborava. Posljednja stvar o kojoj
          se čulo ili o kojoj se moglo čuti u vezi
          s ovim pjesnikom i njegovim djelom
          bila je prije više od četiri godine: tad je
          izašao iz štampe (i to s višegodišnjim
          zakašnjenjem) u sklopu edicije “Boš-
          njačka književnost u 100 knjiga” (kao
          knjiga 94) izbor njegovih pjesničkih i
          proznih tekstova. Autor koji je za svoju
          prvu knjigu poezije Krov (1988) dobio
          Nagradu “Branko Radičević” Društva
          književnika Vojvodine, Nagradu “Mlada
          Struga” Društva književnika Makedoni-
          je, Nagradu “Jovan Dučić” – Trebinje i   (1994), Šefa je imala moja draga (2004) i   su Almir Zalihić i potpisnik ovih redo-
          Nagradu “Mak Dizdar” – Stolac posljed-  Istok o šutnji (2007)         va napisali i objavili po tri teksta o nje-
          nju stihozbirku objavio je 2010. (Pjesme   Iako je zastupljen u svim izborima   mu – pri čemu treba izdvojiti Zalihićev
          iz nove nacije Nicro) u izdanju Opće bi-  bošnjačke i bosanskohercegovačke knji-  tekst “Selim Arnaut; Biće je puno učtivog
          blioteke Zenica (koja je priredila bila i   ževnosti koji su se pojavljivali u posljed-  bola” (iz knjige Iskorak iz muka, 2019)
          objavila iste godine i izbor iz njegove   njih 30 godina, kritička bibliografija   i moj predgovor spomenutom “Prepo-
          poezije pod naslovom Placebo). Izme-  o njegovom djelu sadrži samo desetak   rodovom” izboru Daleko na zemlji drvo
          đu 1988. i 2010. objavljene su mu još tri   tekstova (pretežno o prvoj knjizi Krov);   bola), kao dva (samo dva!) sadržajnija i
          knjige poezije Zašto ne znam opisati grad   u posljednjih dvadesetak godina samo   relevantnija teksta.



         80  4/2/2021 STAV
   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84