Page 77 - STAV 73 28.07.2016

Zapis iz sela

(odlomak iz romana “Sokolarov sonet”)

Još uvijek je bila noć kad sam čuo glas. pobijediti. Zato sam se opustio i skoro kleknuo, a onda
Pjevao je, govorio nešto što nisam razumio. I bilo je sam ga naglo bacio preko sebe. U prašinu.
kratko. Tako mi se bar učinilo. Opsovao je i isukao nož iza pojasa. Nož je imao ve-
Ne znam ni sam zašto sam se zaputio. Dugo sam pje- liko sječivo.
šačio. A onda sam vidio kuću koja me podsjetila na nešto, Okupljeni zagrajaše.
još uvijek ne znam na što. Bijela, čista, kao da je govorila. Sve je ličilo na krv i smrt.
Ljudi s kojima sam se mimoilazio gledali su me više Nisu znali ono što sam ja znao.
sa zanimanjem nego ljubaznošću. Nisam se bojao.
I onda je ugledah. Pošao sam mu u susret, zgrabio ruku s nožem, vje-
Slagala je naranče u neobični pleteni ćup nalik na što je izvrnuo i nož je ispao. Gurnuo sam ga ponovno u
amforu. Vidio sam ih okačene s obiju strana magarca. prašinu i uzeo nož.
Nasmiješila se kad me vidjela. Ustao je bijesan, blijed, gledao me netremice i onda
– Došao sam da kupim naranče. negdje otrčao.
Kao da se iznenadila. – Šta je to bilo? – zapitah je.
– U gradu je nestalo naranči? – On misli da će biti moj muž.
– Nije, naravno, ali drukčije su. – Tako se i ponaša.
– Kako misliš? Ljubičaste su? – Sve je to davno dogovoreno.
Nasmijao sam se. – Ali je dogovoreno.
– Ne, narančaste, ali nisu kao tvoje. – Niko nije mene pitao. Dogovorili su se očevi.
– Da si malo sačekao, mogao si ih tamo kupiti. – I šta će sad biti?
– Nisam mogao čekati. – Ne znam.
Gledala me je nekako čudno, a onda mi pruži naranču. Prišao mi je starac. Smrtno ozbiljan. Ona ga pogle-
– Uzmi, ako si toliko žedan. da i obori oči.
– Jesam – rekoh i uzeh je. – Zašto ste došli u selo?
Neki se mladić bijesno pojavi ispred mene i grubo – Nema nekog razloga.
mi uze naranču. Čini mi se da sam ga već ranije vidio. – Razlog se pokazao.
Trenutak-dva nedoumice, a onda ga gurnuh i zgra- – Nisam to želio.
bih svoju poklonjenu naranču. Pogledah u nju i vidjeh – Nije ni on.
da je problijedjela. – On me napao.
Nisam znao šta više da mislim. – Sam si to tražio. I vidi sad.
Mladić jurnu i zamahnu, ali se nekako izmaknuh i Gledao je preko mog ramena.
on se jedva održa na nogama. Vidjeh kako se ljudi pri- Okrenuh se i vidjeh mladića kako se vraća naoružan
miču, ali samo da gledaju. Kod sljedećeg napada ispade kao za bitku.
mi naranča. Uhvatili smo se u koštac i žestoko zgrabili. Okupljeni se nasmijaše jer su očito znali da mladić
Uspio sam vidjeti, krajičkom oka, kako se naranča ko- ne rasuđuje najbistrije.
trlja i kako sve manje liči na onu koja mi je poklonjena. Ipak, posjeta selu bila je za mene izgubljena bitka. n
Mladić je bio jak i znao sam da ga samo vještinom mogu

STAV 28/7/2016 77TAV 28/7/2016 77
S