Page 71 - STAV broj 170
P. 71
oblike. imena logično dovodi do isticanja SREDIŠNJA TAČKA RASPRAVE
Ostali, kao drugih jer su zasigurno postojali
što su tradicionalisti teolozi s kojima se Maturidi stal- Postoje dva daljnja primjera koja po-
i šafije, postali su vrijedni spo- no konfrontirao. Njih sada treba kazuju da učestalost kojom Maturidi spo-
mena u Semerkandu ili u široj oblasti odvojiti od onih spomenutih. Bez minje neke protivnike nužno ne odražava
tek polahko tokom vremena i nisu doveli ikakve sumnje, najpreče je spo- njihov neposredni značaj. To su dualistič-
do ozbiljnih i izazovnih rasprava. “Isto- menuti praktičare mu‘tezilijskog ke religije, kao i različiti intelektualni
vremeno, ovaj uvid ne znači da treba sma- kelāma. S njima smo se susreli tokovi sumirani pod nadimkom “dehri-
trati da su sve grupacije koje je Maturidi ranije kao s protivnicima istoč- je”, koje se iznova i s vremena na vrijeme
napao zbog nekog razloga drugorazredne nih hanefija, počinjući s prvom spominju (barem u prvoj polovini Kitab
važnosti. Nasuprot tome, neisticanje nekih Risālom za Osmana el-Battīja do et-Tevḥīda). To uporno spominjanje za-
K. es-Sevād el-e‘zama. Ali, u svim htijeva procjenu jer je, smatra Rudolph,
tim tekstovima rasprava je bila učestalost ovih navoda zasigurno u nesraz-
posve shematska i ograničena na mjeru s njihovim stvarnim značajem za
dva raspoznatljiva aspekta. Prvi se Maturidija. Ipak, to na prvi pogled nije
aspekt ticao sadržaja, a naglasak se vidljivo. Značajno je Maturidijevo ogro-
davao na obična pitanja kao što su mno ulaganje energije u njegovoj borbi
slobodna volja ili razvrstavanje ek- protiv ovih grupacija. Raspravljanje s du-
stremnih grješnika. Drugi se aspekt alistima vidljivo je moćno, budući da je
tiče toga da se na mu‘tezile uvijek široko u svojim detaljima i protkano že-
ukazivalo kao na gotovu ‘sektu’, a da stokom kritikom. Zaredom učimo šta se
se nije smatralo da mu‘tezile sačinja- pretpostavlja da su naučavali manihejci,
vaju pojedinačni mislioci koji su, do sljedbenici Bardesanesa, marcioniti, zo-
različitih stupnjeva, imali uveliko roastrijci... Svaki ovaj sistem mišljenja
različita učenja. Ovo je značilo da pobijen je sa svim detaljima. Manihejstvo
je pogled na mu‘tezile koji su imale i zoroastrizam također igraju važnu ulo-
transoksijanske hanefije nosio arha- gu, a zoroastrovstvo se uvodi u poređenje
ične crte i tokom stanovitog vreme- kad se druga učenja – uslijed njihove očite
na nije bio nužno osavremenjivan”, blizine sa Zoroastrovim idejama – etike-
piše Rudolph. tiraju kao opasna. “Međutim, Manijeva
U tom smislu, Maturidijev Kitab religija najraširenija je od svih stranih
et-Tevḥīd nudi nešto na šta prije ni- sistema spomenutih u Kitab et-Tevḥīdu.
smo nailazili u hanefijskoj teološkoj Susrećemo je opetovano pod njezinim
tradiciji. Maturidi se ne zadovoljava vlastitim imenom, ali na nju bi se moglo
da tu i tamo spomene mu‘tezile kako također odnositi i to kad Maturidi govori
bi ponovio neke dobro poznate teze, općenito o dualistima (sānevijja) ili zin-
već, zapravo, često raspravlja o nji- dicima. Maturidijeva predstava o ‘dehri-
hovim pogledima na način koji prije jama’, komparativno gledano, znatno je
nismo vidjeli. “Za gotovo svaku temu manje detaljna”, piše Rudolph, ističući da
on daje detalje o odgovarajućoj mu‘te- to jedva da može biti iznenađujuće ima
zilijskoj poziciji i nikada ne propušta li se u vidu širina označitelja “dehrije”.
da detaljno objasni neadekvatnost ovih “Dehrija” je izvedeno od riječi “dehr” (u
ideja. Rezultat ovog jeste da utvarna pre- značenju “bespočetnog vremena”) i pret-
dodžba o kohezivnoj mu‘tezilijskoj ‘sekti’ postavlja se da kao opći termin opisuje
ustupa put predstavljanju mu‘tezila koje sve ljude i škole koji vjeruju u vječnost
je umnogome detaljno i realistično. Ma- materijalnog svijeta.
turidi je poznavao specifične mislioce i
nije oklijevao da ih opetovano imenuje; Jedno od imena s kojima Maturidi ula-
zapravo, njegove vlastite tvrdnje omogu- zi u polemiku u kontekstu dehrija jeste
ćavaju nam da dođemo do toga koji su to Aristotel. To bi moglo izgledati pomalo
predstavnici mu‘tezīlījske teologije bili neočekivano, ali za to ima dobar razlog sa
najznačajniji za njegovo proučavanje”, stanovišta jednog mutekellima, jer je taj
ističe Rudolph. antički filozof ispovijedao gledišta koja u
saobrazbi spram kelāma jesu predodžba
“Aristotel je naučavao vječnost svijeta, opisao je jedan vječni “dehrija”. “Aristotel je naučavao vječnost
elementalni ciklus i zaključio da tu postoji naročita autonomnost svijeta, opisao je jedan vječni elemental-
djelovanja u prirodi, autonomnost koju je islamska teologija ni ciklus i zaključio da tu postoji naročita
široko odbila. Prema tome, Maturidi ga je smatrao intelektualnim autonomnost djelovanja u prirodi, auto-
ocem materijalizma. Ali je on bez sumnje bio svjestan slave tog nomnost koju je islamska teologija široko
čovjeka kojeg je kritikovao. To je vjerovatno razlog zašto Maturidi odbila. Prema tome, Maturidi ga je sma-
čini napor da se pokaže ne samo kao Aristotelov protivnik već trao intelektualnim ocem materijalizma.
također i kao neko ko dobro poznaje njegovo djelo” Ali je on bez sumnje bio svjestan slave tog
čovjeka kojeg je kritikovao. To je vjerovat-
no razlog zašto Maturidi čini napor da se
pokaže ne samo kao Aristotelov protivnik
već također i kao neko ko dobro poznaje
njegovo djelo”, zaključuje Rudolph. n
STAV 7/6/2018 71
