Page 74 - STAV broj 368

KULTURA

“Nije samo Nedžad Ibrišimović zapostavljen. Puno je dobrih pisaca s ovih prostora koji su
skrajnuti. Ćamil Sijarić, naprimjer. Mi smo zaboravan narod, majstori zaboravljanja. Ko se sjetio
nekim povodom Eriha Koša, Riste Trifkovića, Izeta Sarajlića, Vitomira Lukića, Miodraga Žalice
– da pređem malo i ‘na svoj teren’, teren dječije književnosti: Stevana Bulajića, Advana Hozića,
Velje Miloševića... Ni o živim piscima (umjetnicima) nema sistemske brige, žive i umiru bez
riješenog statusa, u ponižavajućim uvjetima. I to bismo bili obavezni promijeniti, a dok se to ne
dogodi, ništa se neće promijeniti ni u odnosu prema onima koji presele ‘među zvijezde’.”

“Pamtim ga po dugim razgovorima u Tuzlanskom pozorištu, Ističe da od ranije ima vrlo korektnu saradnju s Nedžadovim na-
kod zajedničkog prijatelja Nijaza Alispahića. Ustvari, ako ćemo sljednicima, posebno s kćerkom Adijatom Ibrišimović-Šabić, tako da
pošteno, tada sam više sam slušao, nego razgovarao, jer mi je nje- je bilo jednostavno postići dogovor i o reizdanju Vječnika i Ugursuza.
gov duboki glas, poseban ton i način na koji je govorio i o sasvim “I njima je jako stalo da Nedžadovo djelo živi. Možemo reći da
običnim, svakodnevnim i o visokoumnim stvarima bio simpatičan je, u nedostatku šire društvene, kompletna briga o tome prepuštena
i uhu ugodan i čisto mi ga žao bilo prekidati. A u živom sjećanju mi njima i oni to, u skladu s mogućnostima, čine veoma dobro. Pro-
je i naš nastup pred đacima Katoličkog školskog centra u Visokom, jekt je i finansijski jako zahtjevan, jer smo ugovorili tiraže veće od
koji se poslije često prepričava kao anegdota. Netom je bila izašla uobičajenih, a pošto je riječ o obilježavanju godišnjice, željeli smo
iz štampe njegova, a meni veoma draga zbirka priča Nakaza i vila i da i likovna oprema knjiga bude drugačija od svih dosadašnjih iz-
naš Nedžad je čitao iz te knjige. Tu je bilo i lascivnih elemenata, pa danja. U tome nam je pomogla mlada umjetnica Milica Radojević,
se jedan profesor iz publike pobunio da se ‘ne mogu pred đacima či- pa se sve, relativno jednostavno, posložilo i imamo rezultat kakav
tati takve riječi’. Nedžad Ibrišimović je sasvim mirno prestao čitati smo željeli”, naveo je.
i upitao: ‘Koje riječi? Je li ove?’ ‘Pa, znate valjda...’, vajkao se pro- Za one koji ne čitaju Šimo Ešić kaže da su romani, priče, pjesme,
fesor. ‘Ništa, evo, prekrižit ću ih’, rekao je i precrtao u knjizi retke književnost uopće, “tekstovi koji se izmišljaju i predstavljaju svjeto-
koji su smetali profesorovom uhu. ‘Eto, riješili smo problem! Je li ve koji ne postoje”. Njega je, otkriva nam, jedan njegov prijatelj au-
sad uredu’”, prepričao je jednu od mnogobrojnih anegdota u kojima tomehaničar odmilja zvao “dječiji lažov”. Iz njihovog ugla gledano,
su zajedno učestvovali ovi pisci. postavlja se pitanje: Kakav značaj ta gomila “lažljivih priča” može
imati za društvo, osim da, eventualno, zabavi?!
“Ali mi znamo da je književnost mnogo više od zabave. Čitanje
je upoznavanje drugih života, drugih svjetonazora i sposobnost da
gradimo svoje mišljenje i budemo tolerantniji od onih koji ostaju u
zarobljeništvu vlastitog života. Upoznajući druge, povećavamo ste-
pen empatije, suosjećajnosti. U svijetu egoizma, kojim vladaju no-
vac i moć, to nam je potrebnije nego ikada. Posebno u odgoju djece,
kojoj književnost jeste i mora biti putokaz i oslonac u duhovnom
odrastanju. Čitajući, mi spoznajemo drugu ljestvicu vrijednosti i
shvatamo da svijet ne funkcionira, ili ne mora da funkcionira, ona-
ko kako ga predstavljaju tabloidi. Ukratko, književnost možemo
posmatrati kao sredstvo koje nam omogućava da živimo s malo više
razuma, mudrosti i dobrote. Da li tu ulogu književnost ispunjava,
generalno, a posebno u našem društvenom životu, to je već druga
priča”, govorio je o današnjoj poziciji književnosti.
Na samom kraju kazao je da radi i na novim autorskim i izda-
vačkim poduhvatima.
“Spremne za štampu su mi dvije knjige za djecu – bajka Pustolo-
vine Žirka Nemirka i slikovnica Filip u ormarima. Jedna će sigurno, a
možda i obje, stići do Sarajevskog sajma knjiga u aprilu. Sređujem
i svoj rukopis dječijih dramskih tekstova koji su igrani u našim po-
zorištima ili objavljivani na radiju, a nisam ih nikada objavio u for-
mi knjige. Polahko se ispisuje i nova knjiga priča i pjesama za dje-
cu. Prošlog mjeseca mi je objavljena knjiga Bijeli svijet, šareni svijet
u prijevodu na švedski jezik, uskoro će i na italijanskom i još nekim
jezicima, a Pustolovine Žirka Nemirka uskoro izlaze na njemačkom
i slovenskom. Dakle, živo i živahno u mojoj autorskoj ‘radionici’.
Još življe i uzbudljivije je u ovoj uredničkoj. Pripreme za Sajam su
u punom jeku, osim Vječnika i Ugursuza, predstavit ćemo oko 40
novih naslova, među mojim bih posebno istakao projekt Trilogija o
Bosni, komplet od tri romana naše najstarije žive književnice Vale-
rije Skrinjar-Tvrz. Jednom ili dvjema knjigama kanimo obilježiti i
20. godišnjicu smrti pjesnika Izeta Sarajlića. Bit će uzbudljivo, jed-
va čekamo Sajam”, zaključuje Šimo Ešić.
Romani Vječnik i Ugursuz, osim direktno u knjižari Izdavačke
kuće “Lijepa riječ” u Tuzli, mogu se naći i u ostalim većim knjiža-
rama širom naše države. n

74 25/3/2022 STAV