Page 70 - STAV broj 368

KULTURA

Poezija u kojoj je i sve moguće i sve nemoguće
KAKO NADVLADATI

STRAH OD ZABORAVA

Piše: Melida TRAVANČIĆ Emina Selimović, Jazz za Fellinija, “Planjax”, Tešanj, 2021.

njiga poezije Jazz za Fellinija priču, jedine sretne žene na svijetu, žene mogućeg završetka. Sve s razlogom, jer,
pjesnikinje Emine Selimović još koja gura dječija kolica uzbrdo, do čovjeka na koncu, ljubav će biti prekinuta smrću
jedanput potvrđuje da poezija u koji nije imao ego. muškarca. Ali, time ljubav nije završena,
K sebe sabire sve što se dešava u U ovoj knjizi riječ je i o jednom neo- ona ostaje u njoj, ženi, onoj koja piše i tako
nama i Svijetu oko nas, ona tu snažnu re- bičnom ljubavnom odnosu između dvoje čuva sjećanje na ljubav koja traje i godi-
fleksiju i emociju spram Svijeta pretvara ljudi spojenih zajedničkim idejama i knji- nama kasnije, a najsnažnije se reflektira
u Riječ. Snaga njene poezije u tome je što ževnošću, dok su njihovi motivi i planovi u snovima, iz njih se prenosi u poeziju, u
pjesnikinju navodi na to da život, svakod- za budućnost potpuno drugačiji, tako da Riječi kao trajni podsjetnik moguće sre-
nevicu, komešanje svijeta posmatra drugim bismo mogli kazati da su oni zaljubljeni će. Jer u ovoj poeziji sve je moguće i sve
očima i da ga razumije na drugačiji način u ideju same ljubavi koja bi se mogla (ali je nemoguće. Moguće je, naprimjer, biti
i takvog ga prenosi do čitatelja, proizvo- neće) realizirati. Taj ljubavni odnos od po- u Mardinu i kuhati čaj, loviti ribu na Ga-
deći kod njega osjećaj istinitosti i vjero- četka ne ide ka sretnom kraju i nad njim/ lata mostu u Istanbulu, čekati uskrsnuće
dostojnosti. Knjiga je podijeljena u četiri njima konstantno stoji strepnja i strah od pored rijeke, moguće je stvarni život staviti
ciklusa: Ne imenujem strašno, Je li još u poeziju, ali nije moguće skupiti
živ Bajron, Vjetar uvijek puše prema hrabrosti i napustiti ono što (nas)
istoku i Medaljoni. čini nesretnim (pjesma Dom je mje-
Što se samog pjesničkog sto gdje prestaju svi naši pokušaji da
postupka tiče, pjesme idu od slo- pobjegnemo).
žene i metaforične cjeline ka sve Pjesnikinja Emina Selimović ne
jednostavnijim, kraćim, koje do- zadržava sjećanje samo u prošlosti,
nosi u posljednjem ciklusu, u ko- ona se dotiče i sadašnjosti, koja po-
jem se s nekoliko stihova ili riječi nekad postaje tako nepodnošljiva
donosi suština i pjesme i bića, te se da lirska subjekta poželi biti neko
daje definicija, odnosno razumije- drugi. Tako u pjesmi Jedno od mno-
vanje sreće, ljubavi, čuda, pleme- gobrojnih ja stoje stihovi: “kada bih
nitosti i grijeha. bila Prust / slušala bih lavež pasa
Jazz za Fellinija knjiga je koja u daljini, / kreštanje svraka / i ni-
možda malo više nego prethodne jednog momenta se ne bih pitala:
zbirke poezije Emine Selimović / jesam li slobodna? / Umorna ili
(Genocid u Crazy Horesu, Ademo- / nesretna?” (Selimović 9).
ve suze, Zembilj) govori o unu- Međutim, treba naglasiti da
trašnjim previranjima, posrta- ova poezija nije impostirana pesi-
njima, traženjima mogućeg (i mističnim tonovima – ona poezi-
sebi prihvatljivog) oblika ži- jom pokušava prikazati (svakako
vota i postojanja. Propituje se sa sjetom i tugom) i ono što je
prošlost, propituju se razlozi i bolno i što je trajno obilježilo
traže uzroci za stvari koje se život žene, ali za nju su sitni-
nisu dogodile, a mogle su se ce lijepe i ona kroz njih nastoji
dogoditi, kao što je navede- oblikovati vlastiti prostor u ko-
no, naprimjer, u pjesmi Per- jem je moguće (i podnošljivo)
spektiva. Pomalo nesvakidaš- živjeti, jer unutar ove knjige
nje za poeziju, Selimovićeva neprestano nam se nameće
na duhovit način u pjesmu da je uvijek negdje prisutna
utkiva portrete (ne)obič- neka i dobrota i ljepota, bez
nih ljudi koje poznaje ili obzira na smrt, neuspjehe i
koje susreće na ulici – od nesreće. Uprkos svemu, u
drugarice koja uči crnogor- životu ipak ima mnogo li-
ski, seoske travarke Nafe, jepog, i upravo je to lijepo
čovjeka koji sve pretvara u u prvom planu ove knjige.

70 25/3/2022 STAV