Page 65 - STAV broj 368

ljudi danas vjeruje samo u ono što vidi
očima i sve manje se na Boga oslanja”,
kaže Arif Pehlić.
Tvrdi da nije propao onaj ko je da-
vao, propao je onaj koji nije davao, jer
bogatstvo zna biti veliko siromaštvo.
“Zapamtio sam da su svakoga stigli ra-
sipništvo i propast ko god je haram umi-
ješao u svoje imanje. Nema ništa gore od
haram-pare. Ona raskućava i uništava i
generacijama poslije jer ima halal i ha-
ram-nafaka, pa koje se čovjek prihvati.
Haram-nafaka je debela, kratka i gor-
ka, a halal-nafaka je tanka i dugačka.”

SIN RIFET POGINUO BRANEĆI
DOMOVINU
Od najranijeg djetinjstva Arif je
okrenut vjeri. Dva puta je obavio hadž,
a treći put je poslao bedela. Kako je vrlo
rano ostao bez majke, bio je uskraćen
za mnoge stvari. “Kroz život sam na-
stojao sam sebe odgajati. Držao sam se
načela: ako ne znaš kako trebaš prola-
ziti, gledaj kako drugi prolaze, ako ne
znaš kako možeš propasti, gledaj kako
su drugi propali. U Sloveniji i Njemač- njega. Taj dan ih je bilo sedam mrtvih. smo je olahko napustili. Često se pitam
koj kad sam radio, vjerske obrede sam To je bilo u vrijeme ‘Februarske ofan- jesam li i ja morao ići u Njemačku po-
prakticirao koliko sam mogao. Radio zive’ na Spahića Glavici. Jedino mi je red ovih oranica, njiva i čaira od kojih se
sam i postio a da to niko na gradilištu žao što nisam smogao snage svih ovih može pristojnije i čestitije živjeti nego u
nije ni znao. Kad dođem kući, nakla- godina otići na Hasin Vrh, na mjesto mnogim zemljama na zapadu. Nije sve
njavao sam ono što sam izostavljao. Jer sinove pogibije, gdje mu je unuk Semir ni u zgrtanju para ako čovjek mora ra-
Allah nikoga nije zadužio preko grani- podigao mali spomenik.” diti sve i svašta i ako mora živjeti izvan
ca mogućnosti. Kad god sam imao neki U vrijeme Agresije na Bosnu i Her- svoje domovine, odričući se svoga jezi-
problem, ja bih noćima tražio rješenja. cegovinu Arifova je porodica dala veliki ka, kulture i tradicije”, kaže nam Arif
I šta god sam u životu poželio i zamo- obol odbrani države. Iako je imao prili- Pehlić sa sjetom.
lio Allaha, On mi je uslišao. Uvijek ku, Arif se nije htio vratiti u Njemačku, Arif je u penziji već više od 25 go-
sam Allahu upućivao dovu: ‘Allahu već je bio član mjesnog odbora. S čvr- dina. Kaže da ima sve što poželi i da je
dragi, pomozi mi, bit ću ti žrtva.› Jer stom vjerom u Boga, dijelio je sudbinu zadovoljan sa svojom porodicom. Me-
znao sam ja da ni u ratu ne možeš biti svoje porodice i svojih sugrađana. “Sve đutim, po njegovim riječima, najbolji
pobjednik bez žrtve. I bio sam žrtva. vrijeme rata Allah je bio na našoj stra- dio njegova života pripada predratnom
Sin mi je poginuo na Hasinom Vrhu ni. I da se nismo sami borili i da je bilo vremenu, kada su ljudi bili više okrenu-
i posthumno mu je dodijeljena značka po stavu Zapada, nas bi preko noći ne- ti jedni drugima. “Danas, kako su ljudi
‘Zlatni ljiljan’, na šta sam preponosan. stalo. Ja sam jedino strahovao da neće došli do imanja, do bogatstva, zabora-
To mi je bila najteža situacija u životu, naši prihvatiti da Bihaćki okrug postane vili su haman da će umrijeti. Allah, dž.
ali i tad sam ja bio zadovoljan Allaho- demilitarizirana zona. Nanić rahmetli, š., kad je stvarao roba, on je njemu sve
vom odredbom. On sve daje da čovjek Bog mu dao, i Amir Avdić i još nekoli- odredio, kako će u životu proći, šta će
vidi šta je Allahova moć, a i Allah me ko njih nisu prihvatali taj prijedlog, da ga zadesiti, kakvu će sudbinu imati, pa
učinio da mogu sve podnijeti. Moj Ri- Bihaćki okrug postane zaštićena zona čemu tolika bojazan za nafaku”, nagla-
fet je bio toliko fin. Poginuo je braneći UN-a. Da se pristalo na to, vjerovatno šava hadžija Pehlić te svoje kazivanje
svoju familiju, vjeru i državu. Zadnji bismo i mi nestali, a ovdje bi bilo kao i završava pričom o naselju Pivnice: “Po-
put prije odlaska sjedili smo u mojoj u Srebrenici, Žepi i drugim područjima red infrastrukturne izgradnje naselja, u
sobi i pričali. Govorio mi je da mu je gdje su bila najveća stradanja. Podrška čemu smo kao komšiluk uspjeli u našim
želja biti šehid. Tad je otišao i nije se međunarodne zajednice je bila i ostala namjerama, cilj mi je bio da u Pivnica-
ni vratio živ. Došao jednu noć kombi, jedna velika laž, ali ja stalno ponavljam ma opstane džemat i da se u naselju čuje
ja bio budan, klanjao nafile, kad neko da će istina i pravda pobijediti. Nepri- ezan. Dugo godina sam bio mutevelija
zvoni. Priča krenula sve izokola. Pita- jatelji napadaju Bosnu i Hercegovinu i u džematu, a sad je na toj dužnosti moj
ju me je li ovo kuća od ovoga komši- pokušavaju je uništiti, ali ona pobjeđuje. unuk Semir. Još me solidno služi zdrav-
je, pa je li ono kuća od onoga komšije. Pobjeđuje zato što je nepravedno ono što lje, a posebno pamćenje. Zadovoljan sam
Ja sjeo na prag, mrkli mrak, nije bilo joj dušmani rade. Ovo je država svih lju- svojim životom i ponosan sam na sve
struje i otvoreno im kažem: ‘Nemojte di koji u njoj žive. Žao mi je samo što je ono što sam uspio uraditi za porodicu,
okolišati i nemojte mi kriti. Recite vi narod mahom otišao po svijetu, napustio komšiluk i džemat. Samo molim Boga
meni, je li moj Rifet poginuo?’ Supru- zemlju koja nas je hranila. Vjerujem da da urađeno primi kao dobra djela koja
ga je primila injekciju, a ja sam sve bez ćemo svi biti grešni zbog toga. Prvo što će mi biti ulazna karta za Džennet, ako
problema podnio. Išao sam u Cazin po su ljudi dali živote za nju, a drugo što Bog da.” n

STAV 25/3/2022 65