Page 62 - STAV broj 368

DRUŠTVO

Hadžija Arif Pehlić, vakif iz Pivnica kod Cazina
DOBROTVOR KAKVOG

NE PAMTI KRAJINA

Arif je položio vozački ispit 1970. godine, ali nikad nije imao
vlastiti automobil. Auta je kupovao sinovima i unucima, ali sebi
nije. Smatrao je da mu je luksuz imati auto sve dok u selu nema

Piše: Amir SIJAMHODŽIĆ ni vode, ni puta, ni džamije. Kad je sračunao koliko će mu otići
novca na održavanje auta, odustao je od toga i taj novac okrenuo
u zajednicu. “Nisam žalio na sebi štedjeti da bih dao za put ili
nešto drugo što će i drugima koristiti.”

“Skupljena ruka ne može ni dati su nekad davno doselili iz Like i da ih
ni uzeti” krajiška je mudrost kojom se danas, osim u Pivnicama i Konjodoru,
stoljećima mjerilo dobročinstvo ovdaš- ima i u Vrnograču, na Trnovima, po-
njih ljudi. Nastranu pomoć siromašnim, tom između Male Kladuše i Slapnice,
bolesnim, ljudima u potrebi, nastranu i te u Bosanskom Petrovcu. “Roditelji
darivanje najmlađih ili rodbine, nastra- su imali nas trojicu sinova. U mladosti
nu i sve drugo kad je posrijedi davanje smo živjeli u zajedničkom domaćinstvu
za izgradnju puta, vodovoda, struje, ra- sa stričevima, tako da nas je u jednom
svjete, džamije, mekteba, javne česme periodu bilo i po 14 u staroj kući šepe-
ili bilo kojeg drugog hajrata kojim će ruši. Nisam išao u školu, ali jesam tri
se služiti ljudi iz zajednice. Takav oblik mjeseca na tečaj. Hasan Toromanović me
dobročinstva čvrsto povezan s instituci- učio. U vojsci sam bio u Dravogradu i
jom vakufa s vremenom je doprinosio u Čakovcu. Zapamtio sam da su stariji
formiranju ambijenta za nadmetanje u ukućani pričali o velikoj gladi u vrijeme
tome ko će učiniti više i čije će ime biti Prvog svjetskog rata. Moj djed po maj-
jače ugravirano u pamćenje zajedni- ci Selim Dedić preživio je zarobljeniš-
ce za dobro koje je učinio izvan kruga tvo na ruskom frontu i nakon nekoliko
svoje porodice. U dugom nizu takvih godina boravka u Sibiru vratio se kući.
primjera nezaobilazno je i ime hadži- Dobro sam upamtio i Drugi svjetski rat.
je Arifa Pehlića, dobrotvora i vakifa iz Čak sam imao priliku susresti i Husku
naselja Pivnice kod Cazina. Arif je u 90 Miljkovića i njegovu vojsku. Sjećam
godina života za potrebe naselja i zajed- se da je na glavi nosio zečiju šubaru.
nice, u novcu i imovini, uložio više od Pamtim i dešavanja oko ‘Cazinske bune’
pola miliona konvertibilnih maraka. I 1950. godine. Taj ustanak su organizirali
danas, kao njemački penzioner, hadži- Ranković, Đilas i Moše Pijade. Njima je
ja Arif svakog mjeseca izdvaja između smetalo što su Bošnjaci muslimani naj-
1.000 i 1.500 KM za lokalni put Pivnice brojniji u cazinskoj opštini. I onda su
– Fejzagići, za čiju se izgradnju već neko našli nekoliko Srba iz Slunja i Crnaje
vrijeme vode aktivnosti. Sve navedeno koji su obmanuli Alu Čovića i njegova
utjecalo je na to da hadžija Arif još za sina. Imao sam priliku pratiti suđenje
života zaradi epitet čovjeka “ispružene Ali Čoviću u kinosali u Cazinu. Sjećam
ruke i velikog srca”. se i gladne 1951. godine. Slabo je rodilo.
Išlo se tražiti žita i po Hrvatskoj. Ja sam
HADŽIJA JE SVAŠTA ZAPAMTIO lično odlazio u Zagreb, Varaždin i Ča-
Arif Pehlić rođen je 2. decembra kovec. Jelo se ono što uspiješ nabaviti,
1932. godine od oca Hasana te majke uglavnom kukuruz i zob. Jednom sam
Mejre (djevojački Kauković), koja je čak udrobio ‘komuše’ i to jeo. Svakako se
umrla kad je imao tri i po godine. Go- tad prehranjivalo, ali su ljudi bili zado-
voreći o porijeklu Pehlića, Arif ističe da voljni, zajedno se sjedilo, razmjenjivali Arif Pehlić 2022. godine

62 25/3/2022 STAV