Page 58 - STAV broj 368

DRUŠTVO

dugmadima. Kada su položili tijelo, kra-
ljica je kraljevom bratu, jedan po jedan,
dodala četiri zlatna prstena, a ovaj ih je
poredao uz kraljevu lijevu ruku.
Sve se odvijalo polahko i ceremoni-
jalno “uz lupu zvona, koja su tukla tako
silovito” da se Muho presavijao preko
trbuha, misleći da će ga ta zvonjavina
sasvim izludjeti. A kraljica je kraljevom
bratu dodala dva pečatna prstena i on ih
je položio uz desnu kraljevu ruku. Tada
je kraljev brat prošaputao neku molitvu,
sklapajući dlanove i vrhovima slijeplje-
nih srednjaka dodirujući bradu. Završivši
s molitvom, prihvatio je pružene ruke i
one su ga izvukle iz grobnice, zatim je dao
ruku sinovcu i pomogao mu da i on izađe.
Zvona su i dalje zvonila, sve snažnije. Sutradan je Muho redao imena i titule: ništa hrđavo zbog Grgureve nevjere, niti
Dok se Muho presavijao od straha, pred župan Branko Pribinić, dvorski Vukosav zbog kojeg Grgurovog hrđavog činjenja,
njim se počela pomicati kamena ploča i Stefković, Dobrašin Stefanović, vojvoda ni za jedna zla djela Grgureva, ni za jedno
njome zatvoriše grobnicu. Preko ploče Vlatko Vuković, knez Vukašin Milato- zlo činjenje Grgurovo da ne bude knezu
položiše veliki plašt od plavog brokata vić, knez Priboje Mastnović, župan Bje- Vlatku i njegovom djetetu od našeg gos-
po kojem se zlatiše kraljevski grbovi. Na ljak Sanković, stavilac Tvrtko Vlađević, podstva nikakvog hrđavstva niti kakvog
ovu priču Muhini isljednici samo se na- Vukac Vladisalić, knez Vukota Pribinić, beščašća, i da mu se zbog tog razloga ne
smijaše, iščuđavajući se otkud jednom knez Hegen Dragoslalić, Vlatko Vojvodić, učini nikada. Da mu je na to vjera naša
nepismenom kulaku tako bujna mašta i župan Vukac Črnugović, Radoslav Pribi- gospodska i naše vlastele, ovih koji su tu
tog ga dana nisu tukli. nić, Vukmir Semković, Hran Vuković, upisani i imenovani, ta da živi u toj vje-
Purća Hrvatinić, Bjelica Ižesalić, župan ri našoj, koju je prije našao u našem gos-
MUHINO BUNCANJE Dinica, voevoda Vukac Hrvatinić... Pri podstvu. I sada ti potvrđujemo onu vjeru
Na sljedećem saslušanju Muho propa- ovom posljednjem, isljednici, koji se do našom vjerom gospodskom i naše vlaste-
de u trans. Samo je mahao glavom, a iz tada samo smijaše kao ludi, odjednom se le, ove koja je tu upisana. A služi vjerno
njega isticaše prava salva nekakvih riječi uozbiljiše, obojici se ime odnekud učini našem gospodstvu. A ovome je ručnik i
koje su isljednici teškom mukom hvatali i poznato, ali ništa nisu rekli. Tek pogle- pristav vojvoda Purća sa braćom i knez
sabijali u papir. U zapisniku, pod podvu- daše jedan prema drugom, a onda, kao Vukac Hrvatinić. A ovo pisa Dražeslav
čenim podnaslovom “Muhino buncanje”, po dogovoru, odmahnuše rukom dvojici dijak od ljeta rođenja Božijeg 1357. ljeto.”
pisaše ovako: “Takožde že i mene svojemu milicajaca da vode Muhu natrag u ćeli- Kada stražari odvedoše Muhu, isljed-
svojemu rabu za milost svojega božanstva ju. Odjednom, duboko u njima mreškao nici zaključiše da nema više nikakve
darova procvasti mi potrasli balgosadni se pritajen strah i oni ga zagasiše pripa- sumnje da buncanje ovog kmeta nije bez
va rodu mojemu i spodobi me sugubim ljujući cigarete. ikakvog oslonca, kako su ispočetka mislili.
vijencem gako oboga vladičastvija ispra- Zahvaljujući onom strahu, naredni Tri dana poslije, kada se ponovo sastaše
vlati mi prvije ot isprava v bogomdarova- put bijahu obazriviji prema onom što je da isljeđuju onog luđaka iz trojke, kako
noj nam zemli Bosni. Po tom že gospodu isticalo iz Muhe, pa tako imamo zapisano su ga zvali između sebe, onaj što je vo-
mojemu Bogu spodobjaši me naslijedovati cijelo saslušanje od tog dana. Ne čekajući dio zapisnik reče da je preko svojih veza
prijestol mojih praroditelji gospode srbske da ga bilo šta pitaju, Muho je, čim ga poli- uspio, onako, ništa ne govoreći o Muhi,
za ije bo ti bijahu moji praroditelji v ze- cajci dovedoše i posadiše na stolicu ispred proslijediti zapisnik s prošlog saslušanja
mljiju carstvu carstvovaše i na nebeskoje sijalice koja je stalno svijetlila i bola ga u
carstvo preseliše se. Mene že vidješu ze- oči, počeo da recituje: “U ime Boga sve- Zavijen u najlonku i
mlu praroditelj mojih po njih ostavlješu mogućeg, vjera gospodina Tvrtka, milo-
i neimašu svojega pastira. I idoh v srbsku šću Božijom bana bosanskog, i njegovog zatisnut u debelo crijevo,
zemlu želeć i hoteć ukrijepiti prijestolj srdačnog brata, gospodina bana Vuka, i s Ismirovim tijelom nestat
roditelj mojih i tamo išavši mi vjenčan njihove mnogopoštovane matere gospo-
bijah Bogom darovanim mi vijencem na đe Jelene i njihove vlastele, po imenu: će i zapisnik sa saslušanja
kraljevstvo praroditelj mojih gako biti mi kaznaca Boleslava i tepčije Ivahna i kne-
u Hrista Isusa blagovjeranomu i Bogom za Vladislava Dabišića s braćom i kneza njegovog djeda Muniba
postavljenomu Stefanu kralju Srbljem i Vlaća Dobrovojevića i vojvode Tvrtka i Muhe Redžebašića, koji
Bosni i Pomorju i Zapadnim stranama...” njegovog brata, župana Novaka i kneza
I dok su ga nosili u ćeliju, Muho je Mrkoja i kneza Vukca Hrvatinića i kneza je u najskrovitijem dijelu
slagao ove čudnovate riječi, a jedan od Vladislava Obradovića i župana Brajana jednog od hangara toliko
isljednika tvrđaše da su crkvene. Eto, sada Pribinovića i kneza Miloša Divoševića i
imaju jasan dokaz protiv njega i mogu ga njegovog brata, kneza Sladoja i kneza Vlat- čitan da ga je nekolicina
baciti u haps. Onaj što je vodio zapisnik ka Obrinovića i gospođe Jelene Ostojinice
podiže glavu i upita ga: “A šta ćemo s tim – knezu Vlatku Vukoslaviću i njegovom logoraša naučila napamet
da je čovjek musliman, nepismen i da mu sinu Vukoslavu i ostalim njegovim. Da te će tako u usmenoj
crkvene riječi ni po čemu ne pristaju, svi mu ne bude krivice zbog njegovog bra-
će nam se drugovi smijati?!” tučeda Grgura Pavlovića i da mu ne bude predaji doći i do nas.

58 25/3/2022 STAV