Page 55 - STAV broj 368
P. 55

sagledavanju kulturne povijesti Orijenta                             najznačajnije šta nam otkriva ova knji-
          i Okcidenta (u aspektu usporedbe prava                               ga, koja kroz sve nivoe obrade osnovne
          i položaja žene unutar Osmanskog Car-                                teme insistira na usporedbi s Evropom,
          stva, na jednoj, i najnaprednijih evrop-                             a posebno na jednostranosti (stereoti-
          skih zemalja, na drugoj strani).                                     pima i predrasudama) zapadnog duha
            Stoga nije ni začudno što literatura                               u vezi s ovom tematikom i problema-
          kroz koju je autor morao proći u ova-                                tikom. Autor se potrudio da pronađe i
          kvom istraživačkom pohodu broji pre-                                  prezentira čak i najnovija istraživanja
          ko dvije stotine stručnih radova, studi-                              iz domena gender-studija, u kojima su
          ja, knjiga i dokumenata – pretežno na                                 i savremeni autori (i to, većinom žene!)
          turskom jeziku (iz sačuvanih arhiva ili                               došli do sličnih ili istih zaključaka gle-
          od savremenih turskih povjesničara kul-                               de spomenute jednostranosti zapadnog
          ture), ali i na engleskom, francuskom i                               svijeta u pristupu ovoj tematici: objek-
          njemačkom jeziku, također. Dakako, u                                  tivno provedena komparativna istraži-
          pregledu literature naći ćemo i gotovo                                vanja svjedoče o tome da je položaj žene
          sve relevantne autore i njihove radove                                u evropskim državama i društvima iz
          koji pripadaju našem jezičkom područ-                                  ovog razdoblja (od 15. do 20. stoljeća)
          ju (bivša Jugoslavija, Hrvatska, Srbija,                               bio mnogo  teži, da su njihova prava
          Slovenija i Bosna i Hercegovina). Ova                                  i njihovo mjesto u društvu uopće bili
          studija odlikuje se upravo istraživačkom                               neuporedivo nepovoljniji i ugroženiji
          akribijom, dosljednošću i sveobuhvatno-                                (negoli što je to bio slučaj sa ženama,
          šću pristupa te zavidnom potkrijeplje-                                 i muslimankama i nemuslimankama,
          nošću argumentacije mnoštvom primje-                                   u Osmanskom Carstvu).
          ra, usporedbi, podataka i dokumenata.                                     Naravno, značaj ovakvog pristupa i
          Nema gotovo nijedne stranice u ovoj                                    ovakve analize tim je veći za današnje
          knjizi koja ne završava s fusnotama na   “težini” znanstvene ažurnosti, počašćen   naše vrijeme i okruženje – u kom na glo-
          dnu – s mnoštvom citata iz historijske   nizom interesantnih slučajeva (epizoda,   balnoj razini, i to uglavnom iz političkih
          građe ili iz radova drugih autora.  sačuvanih svjedočanstava, zanimljivo-  razloga i zbog geostrateških manipula-
            Hasanagić je studiju podijelio u pet   sti pa i bizarnosti) koji osvježavaju pa-  cija, dominiraju tendencije marginali-
          velikih poglavlja: prvi dio bavi se vjer-  žnju, znatiželju i spremnost da se pro-  ziranja pa i neprihvatanja kulturnocivi-
          skim aspektom tematike i problematike;   đe kroz cijeli tekst. Prva bitna stvar za   lizacijskih tekovina islama kao religije
          drugi dio pitanjima pravne zaštite žena   sve one koji nemaju širi ni dublji uvid   i kao kulture, milenij i po već prisutne
          u Osmanskom Carstvu; treći tematizi-  u specifiku osnovne teme pa ni u kon-  (ali, također, i stoljećima značajne pa i
          ra seksualne i druge zloupotrebe žena;   tekst kulturnocivilizacijske osebujnosti   dragocjene za očuvanje kontinuiteta i za
          četvrti se iscrpno bavi društvenim živo-  i općeg značaja osmanske epohe jeste –   uspon zapadne kulture – prvenstveno u
          tom žena muslimanki i nemuslimanki u   mogućnost uvida u arhive (u njihovo   funkciji spone s duhovnim naslijeđem
          Osmanskom Carstvu, dok je peti konci-  bogatstvo i sređenost, u dosege zapam-  Antike, ali i s neupitnom ulogom avan-
          piran kao neka vrsta rezimea, zaokruže-  ćenosti i baštinjenja), koji su, kad je o   garde u procesu formiranja znanstvenog
          nja ove problematike i bavi se ukupnim   osmanskoj imperiji riječ, mnogo boga-  racionalističkog pogleda na svijet). Autor
          značajem (kontekstom, kulturnocivili-  tiji, očuvaniji i relevantniji nego što se   je u toj razini uspio da sačuva i afirmira
          zacijskim paralelama i konsekvencama)   to s aspekta evrocentričnog pogleda na   objektivan pristup bez ikakvih primjesa
          objektivnog znanstvenog sagledavanja i   svijet može i pretpostaviti.   ideologizacije i bez ikakve “zle namjere”
          ispravnog shvatanja i razumijevanja sa-  Ovo osobito važi za domen pravne   da u komparaciji različitih svjetonazora
          mog predmeta ove studije.         historije, odnosno za stepen složenosti,   i kulturnocivilizacijskih kodova pokaže
            Druga bitna odlika povjesničarske   uređenosti i funkcionalnosti pravnog   pristranost: jedina istraživaču dopuštena
          akribije jeste strpljivost, metodičnost,   sistema, ali generalno važi i za ukupne   pristranost jeste ona prema istini – uz
          nepristranost i spremnost da se tema-  dosege kulturnocivilizacijskog razvitka   koju će htjeti i morati da ostane, čak i
          tika i problematika sagledaju sa svih   (s čim u vezi se mora reinterpretirati i na   onda kad ona dovodi na ovaj ili na onaj
          strana. Prosječnom čitatelju upravo se   nove osnove postaviti osmanska epoha,   način u pitanje njegova polazna uvjere-
          zbog toga ponekad može učiniti da autor/  posebno ona stoljeća punog procvata,   nja i stavove. Bez toga, uostalom, znan-
          historičar previše insistira na izvorima,   snaženja i širenja imperije – u usporedbi   stveni pristup ne bi ni imao nikakvog
          dokumentima, navodima i primjerima,   i paraleli spram Evrope u istom perio-  smisla ni značaja za čovječanstvo, za
          ali je u ovom slučaju, kao protuteža toj   du). To je upravo ono najzanimljivije i   njegov opstanak i razvitak.           n


          Autor se potrudio da pronađe i prezentira čak i najnovija istraživanja iz domena gender-
          -studija, u kojima su i savremeni autori (i to, većinom žene!) došli do sličnih ili istih zaključaka
          glede spomenute jednostranosti zapadnog svijeta u pristupu ovoj tematici: objektivno
          provedena komparativna istraživanja svjedoče o tome da je položaj žene u evropskim
          državama i društvima iz ovog razdoblja (od 15. do 20. stoljeća) bio mnogo teži, da su njihova
          prava i njihovo mjesto u društvu uopće bili neuporedivo nepovoljniji i ugroženiji (negoli što je
          to bio slučaj sa ženama, i muslimankama i nemuslimankama, u Osmanskom Carstvu).


                                                                                                   STAV 25/3/2022 55
   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60