Page 56 - STAV broj 368

DRUŠTVO

Krunidbena i grobna crkva bosanskih kraljeva u Milima
PUPOLJAK BOSNE

Ovdje je, blagoslovom dida Crkve bosanske, krunisan Tvrtko
Tekst i fotografija: Izet PERVIZ
I Kotromanić i ovdje mu bijaše vječno utočište.

va krnja kamenčina bačena uz pohlepom, pokušaše da pomaknu kame- ispiše duplu gorčinu. Naposljetku, u tim
sjeverni zid ostataka Krunid- nove i da zakopaju ispod njih nadajući se riječima, što kao kakve teške kletve vija-
bene i grobne crkve bosanskih zlatu. Ali, prije no što ih ozari bilo kakav še po njima cijele noći, nađoše oni nešto
Okraljeva u Milima pored Viso- sjaj iz skrnavljene zemlje, skoli ih bruh i svoje, svijetlo, zlatkasto, sasvim njihovo.
kog, kažu, stećak je prvog kralja bosan- sve im se džigere izmiješaše i razdriješiše
skog. Leži ona tako ovdje godinama kao im se crijeva i ne poživješe dugo. Narod DVOSTRUKO ISLJEĐIVANJE
da su se kakve bezobzirne ljudeskare na- ih prežali i nastavi pričati svoje priče pune U zoru vremena koje nije priznava-
bacivale kamena s ramena, ali tako da će, fantazije, dohodeći tako s druge strane isti- lo priče s rubova mašte dotjeraše ovamo
po pravilu koje odrediše međusobno, naj- ne, a sasvim se kloniše tih ukletih kami. stotine ljudi s lopatama umjesto ruku.
bolji biti ne onaj koji baci kamen najdalje, Nekako odmah iza druge okupacije Oni razidaše kamenje s ostataka davne
kako je običaj i red, već onaj koji ga hitne dođe među njih jedan koji kazivaše da građevine, zemljom poravnaše cijeli pro-
što bliže ovom zidu. A to bijaše daleko niz posvud iz zemljice bosanske niču takvi stor i podigoše barake. U njih unesoše
vrijeme, još kada su zemljom hodili ljudi mramorovi. Taj popisivaše riječi s njih i slamnate dušeke, limene peći, stolove
koji čelom zapinjaše za oblake pa ih pro- precrtavaše uklesane ukrase, i ljude i ve- od grubog drveta, drvene štokrle i nase-
zvaše divovi. Onamo ljudsko sjećanje ne prove i ljeljene i ljiljane i lukove i strijele i liše omladinu. Uzalud ih okolni svijet
zalazi, a kamoli preko toga, u prostran- zmajeve, i govoriše im, kao da bljuje vatru, opominjaše da ne valja kvariti mir po-
stva s početka vremena u kojima caruje po prilici ovako: “Kulinu, maču i koplju kojnika ma iz kojeg vremena potjecali i
nepregledni zaborav. Najmudriji među bjeh vjerniji no Radaci i ni mi togda stid ma kakva vjera u njih bila. Gluhi za nji-
nama odavno govorahu: “Od naše pame- ni žal. I kada bih bil kakor vi jeste, opeta hova nevjerovatna predanja, oni ih pro-
ti kraće je samo naše sjećanje.” bih bil isti kakor ja bih. Vi nikdar neće- glasiše reakcionarnim elementom i oko
I još posvud uokolo bijahu razbacani te biti kakor ja, a ja ne mogu biti ko tšto baraka podigoše žičanu ogradu i zabra-
steći kamenovi. Na stotine ih, kao u ka- nekdar bi. Blagosloven ko pročita i zmisli niše im pristup. Malo zatim raštrkaše
kvom nijemom kolu, kružiše oko ozidi- se, a lud koji privali. Ljeta 1205., godnu se okolo kao po mravinjaku i povukoše
na u vrh Arnautovića, tu, gdje se Goruša nakon tšto v zemju leže Veliki Ban Ku- prugu i dovukoše lokomotivu koja stra-
sastavi s Bosnom. Bijahu tako teški da je lin.” Ili: “Davno ti sam ti legao i vele ti mi hovito pišti i ispušta paru i sve okitiše
samo najluđima dolazilo da ih pomjere. je ležati.” Ili: “Sto pedeset godina živih, zastavama na kojima se cakle crvene pe-
Natekli od priča kako u davno vrijeme, triput na jurjevdan Bilu na ledu priđoh, tokrake. Uvečer su pjevali ohrabrujuće
tamo, iza nepregleda, živješe ovdje Grci triput na jurjevdan novog kruha jidoh...” pjesme. U njima im se otimaše tuga za
zarasli u korov razvrata i bluda i grijeha Strašio ih je tim riječima počupanim kućnim pragom, nagovješćujući kako će
svakojakog, a bogati preko svake mjere, iz kamenih nadgrobnika po svoj Bosni, i od njih jednog dana ostati samo taj put
te ih bogovi njihovi snijegom usred ljeta sve dok ih noć sasvim ne sastavi sa stra- koji presijeca negdanju crkvu i budi sje-
natjeraše u bijeg, oni, pameti iskrivljene hom u njima. Tri puta prođoše kroz san i ćanja na prugu i crni voz koji je svakog

56 25/3/2022 STAV