Page 59 - STAV broj 368

do jednog druga, historičara. Otvorio je
zgužvan komad papira i raširio ga na stolu
ispred njih, presavivši klobuk one lam-
pe preko njihovih tjemena, tako da su u
sjenama što se ocrtavaše na suprotnom
zidu izgledali kao dva grbavca. Na poru-
ci našvrljanoj (tako se istražitelji izraziše
u svom zapisniku) teško čitljivim ispisa-
nim rukopisom, koji odavaše nekog ko
je mnogo vremena proveo pri pisanju,
pisalo je da je riječ o povelji bana Tvrtka
I Kotromanića knezu Vlatku Vukosavi-
ću, pisanoj 1357, a čuva se u Mađarskom
državnom arhivu pod signaturom DL
56742. Oba se spuznuše na onu stolicu na
koju su prilikom isljeđivanja postavljali
Muhu, a lica im bijahu zgrčena u čudu i
bijahu zazinuti kao da su živog vraga vi- brod zahvati oluja, svog ga očeputa i baci na tajanstvenom sudbinskom divanu od-
djeli pred sobom. Sve vrijeme planirano za nazad na čizmu. lučeno da se sudbina Muhe Redžebašića
ispitivanje proveli su sjedeći onako, očiju ponovi u njegovom unuku?
širom otvorenih, puštajući da ih svjetlost PONOVLJENA SUDBINA Onog dana kada pripadnici paravojnih
s lampe nemilosrdno bije u oči kao da se Sa zapisom o nevremenu koje je pre- snaga Srpske demokratske stranke upadoše
žele kazniti. Svoju ukočenost prekidali su živio Jakov Beh ili Jakob Bek završava se u njegovo selo, uspio je Ismir, kao najveće
samo u onim trenucima kada bi ih želja zapisnik o saslušanju Muhe Redžebašića. porodično blago, ponijeti sa sobom zapi-
za duhanom opomenula da su živi, te bi Njega isljednici vratiše na radnu obave- snik s isljeđivanja njegovog djeda. Njemu
izvlačili cigarete iz kutije sa stola, stavljali zu, a zapisnik odložiše u arhiv, pod ozna- i onima koji su bili stisnuti u hangarima
ih među usne i prinosili sijalici, oslanja- kom “strogo povjerljivo – državna tajna”. ograđenim bodljikavom žicom oko koje
jući vrh cigarete na užareno staklo i dr- Prvi čovjek koji će nakon isljednika vi- su lajali bijesni vučjaci zapisnik službe-
žeći je tako sve dok se ne bi pojavio dim. djeti zapisnik Muhin je unuk Ismir. On nika OZN-e, koji čitahu kad god bi im se
Osam dana izbjegavali su spomenuti je odrastao uz priču koja se pripovijedala ukazala prilika, pomogao je da sačuvaju
Muhino ime. U međuvremenu saznadoše krišom, u šapatu, u dubini noći, u strahu zdrav razum, uprkos patnji i mučenjima
da su se u Arnautovićima, baš na mjestu da i zidovi imaju uši. U toj priči njegov koja su preživjeli. Jedan od logoraša pričao
gdje su podignute barake, nalazili sred- djed jedne noći skače iz kreveta i iz čista je da je premlaćivanje bilo tako surovo da
njovjekovna crkva i stotinu stećaka. Sada mira počinje recitovati tajanstvene riječi, su ga samo najizdržljiviji mogli izdurati.
bijahu sasvim isprepadani i nikom ništa za koje svi vjerovahu da pripadaju tajnoj Ismir Redžebašić nije pripadao toj sor-
ne spomenuše. Vjerovali su da će ih pro- magiji. Govorio je ubrzano, gutajući po- ti. Dok su ga krvnički mlatili bejzbolskom
glasiti ludima samo zucnu li bilo šta o jedine slogove kao dijete koje je napamet palicom, polomivši mu vilicu i kosti na
Muhi i njegovim slikama. A kada ga po- naučilo pjesmicu: “Ovu crkvu sazida ban rukama koje je pružao ispred lica, uspio
novo dovedoše u prostoriju za ispitivanje, Kulin kada plijeni Kučevsko zagorje i je da se hitne kroz prozor. Pao je na zlo-
ne upališe onu lampu već ga počastiše ci- pade na nju grom u Podgorju Slijepčišća kobne šiljke željezne ograde i izdahnuo u
garetama i pitahu ga otkud mu sva ona i postavi svoj obraz nad pragom i Bog da najstrašnijim mukama. Logorski čuvari
imena. Muho im reče da ih je sviju vidio podari banu Kulinu i banici Vojslavi.” ostavili su njegovo tijelo natakareno na
u svojim slikama, u istoj onoj crkvi u ko- Zatim, neprestano recitujući, istrča iz ba- ogradu cijelog dana. Uvečer su iz susjed-
joj je sahranjen kralj, ali ne pri sahrani, rake u selu Arnautovići pored Visokog. nog hangara istjerali nekolicinu logoraša
već kada mu jedan sijedi starac u sivom Ujutro su ga našli u jaruzi u kojoj se gasio i ovi su ga odnijeli u vrbik – ondje su pre-
habitu stavljaše krunu na glavu. Oslobo- kreč. Oni koji su ga vidjeli prije nego će ko dana skupljani leševi po koje bi svake
đen njihovim ponašanjem u kojem više ga zakovati u limeni sanduk kunu se da noći dolazio traktor.
nije bilo ništa nasilnog, Muho opet spo- je bio sav izjeden, “u nekim dijelovima do Zavijen u najlonku i zatisnut u de-
menu Jakova Beha (u nekim dijelovima kosti”. Službeno: Muho Redžebašić izvr- belo crijevo, s Ismirovim tijelom nestat
zapisa stoji Jakov, a u drugima Jakob, dok šio je samoubistvo bacivši se u živi kreč. će i zapisnik sa saslušanja njegovog dje-
negdje piše Bek, a drugdje Beh). Vidio ga Mjesni imam odbi da mu klanja dženazu, da Muniba Muhe Redžebašića, koji je u
je u redu redovnika obučenih u iste one a džemat ne dozvoli da ga sahrane u me- najskrovitijem dijelu jednog od hangara
halje kao i njihov poglavar koji je na kra- zarju, već ga ukopaše u bašči, pod krošnju toliko čitan da ga je nekolicina logoraša
ljevu glavu stavljao krunu i opet je imao stogodišnje jeribasme. naučila napamet te će tako u usmenoj
njegovo lice. I to mu bijaše sasvim čudno Kada je pao Berlinski zid i kada se predaji doći i do nas. Niko, dakako, ne
jer je, dok su ga isljednici pod purpurnim stidljivo počeše otvarati državni arhivi, smije garantirati njegovu originalnost
habitima ispitivali, tvrdio da nikada nije Ismir Redžebašić prosljeđuje službi bez- jer svaki od prenosilaca morao je, kako
bio u Bosni. Doduše, svjedočio je da mu bjednosti zahtjev da mu dozvole uvid u to već biva, unijeti u njega i nešto svo-
je sugrađanin, izvjesni Petar Petrici, ko- zapisnik sa saslušanja njegovog djeda. je. Oni koji su imali prilike da ga vide
jeg njegovi isljednici nazivaše heretikom, Procijenivši da se radi o gomili budalašti- kazuju da u prvom dijelu bijaše ispisan
darovao deset florina da ide u “Slavoniju i na sastavljenoj od strane njihovih pokoj- rukopisom punim bijesa u čovjeku uvje-
da ondje potpuno i savršeno izuči vjersko nih kolega, bezbjednosne vlasti ne samo renom da ga objekt njegovog interesira-
učenje kod tamošnjih magistara u mjestu da mu dozvoliše uvid u sadržaj već mu nja “žestoko kotači”, a u drugom dijelu
zvanom Bosna”. I on je krenuo na put, ali dadoše cijeli, originalni zapisnik, neka slovima krivim, kakva iza sebe ostavlja
kada su bili na otvorenom moru, njihov radi s njim šta mu volja. Je li tim činom ruka koju grči stoglav strah. n

STAV 25/3/2022 59