Page 63 - STAV broj 368

su mišljenja, niko nikom nije mislio zlo. Arif Pehlić na
Sad, kako se ljudi domogoše velikog ka- hadžu 1998.
pitala, zaboravljena je i šala, nema zado-
voljstva i osmijeha”, prisjeća se hadžija
Arif. Kaže da je u “onom sistemu” bio
učesnik raznih društvenih akcija, oko
tri mjeseca je radio u Varešu, sudjelo-
vao u izgradnji Doma kulture u Cazinu.
“Svugdje me je bilo. Išao sam pješice na
Plitvice tražiti posla 1956. godine. Bilo
je ljudi koji su išli kositi čak i u Glinu.”
Arif se oženio 1957. godine. Sa su-
prugom Ćatibom imao je petero djece.
Poslije ženidbe oko četiri i po godine
radio je u Ljubljani i Kranju, gdje je u
međuvremenu završio tromjesečni za-
natski kurs. Iz Slovenije se vratio kući
i oko tri godine bavio se poljoprivre-
dom i trgovinom. “Imali smo goveda i
ovce, u početku i volove, ali kad smo se
odijelili, onda samo konje. U porodič-
noj diobi haman smo ostali bez zemlje.
Još prije odlaska u Sloveniju iz poljo-
privrede sam kupio 22,5 dunuma ze- nema ni vode, ni puta, ni džamije. Kad
mlje. Malo sam trgovao starom robom je sračunao koliko će mu otići novca na
pa me milicija često ganjala. Za nekima održavanje auta, odustao je od toga i taj
su čak i pucali. Svašta sam ja zapamtio. novac okrenuo u zajednicu. “Nisam ža-
U ta vremena se puno pješačilo. Četiri lio na sebi štedjeti da bih dao za put ili
godine sam putovao pješice na sajam u nešto drugo što će i drugima koristiti.
Bosansku Otoku, gdje sam kupovao ‘pr- Jedan auto treba svakom, negdje i dva,
nje’, koje sam dalje preprodavao. Nije ali ono što danas ljudi tjeraju, da sva-
bilo nove robe već su se ‘prnje’ koristile ko mora imati auto i da auto mora biti
za tkanje. Kupovao sam kremena, žileta najbolji i najskuplji, to nikako ne ra-
i drugih potrepština. Uslijedio je odla- zumijem. Hvala Bogu pa nikad nisam
zak u Njemačku 1969. godine, gdje sam ‘drhtao’ kad se bilo kakva akcija orga-
radio sve do rata 1992. godine. Zadnji nizirala. Gledao sam da svugdje dam
put kad sam došao kući bio je ramazan koliko mogu. Davanje za hajrate mi je
i već se počelo ‘zakuhavati’. Ubrzo je u krvi. Za izgradnju džematske kuće u
nastupio rat i, bez obzira na to što sam Pivnicama dao sam 40.000 KM, plus
mogao otići, ja to nisam htio. Govorili učešće u kupovini namještaja u kuću i
su mi mnogi da idem, ali ja sam se bio u mekteb. Učestvovao sam i u kupovini
zarekao da bih više volio umrijeti nego džematskog auta. Za izgradnju džami-
preko Fikreta ići u Njemačku. Sjećam je u Pivnicama uvakufio sam više od
se kad je bio onaj predizborni skup SDA 50.000 KM. Odmah u početku 25.000,
u Velikoj Kladuši 1990. godine da sam pa za munaru 19.500, potom za grijanje
ukućanima govorio da će Fikret Abdić 5.000 i još za neke sitnice. I jurt na ko-
biti najveći izdajnik muslimanskog jem je izgrađena džamija uvakufio sam
naroda. Svako normalan je mogao pri- Islamskoj zajednici. Za vodovod sam
Arif Pehlić
mijetiti da je on uvijek izbjegavao biti donirao 4.000 KM i njivu za rezervoar. 2021. godine
s našom delegacijom. Onda, mati mu Za put koji vodi iz Donje za Gornju Ko-
umrla, a on joj nije htio klanjati dže- privnu prije desetak godina izdvojio sam ističe Arif Pehlić. Sad pomaže izgrad-
nazu. Isto je bilo i kad mu je umro brat 10.000 KM. Dio sredstava dao sam pred nju puta Pivnice – Fejzagići, za koji je
Hasan. Odmah se vidjelo da je to ‘šejtan dušu sina koji je poginuo, a dio ispred već izdvojio 46.500 KM. “Već nekoliko
u ljudskom liku’. On je bio kukavičije porodice. Nedavno sam dao za put u godina od svake penzije nastojim dati
jaje i velika podvala Bošnjacima, čovjek Baltićima, pa u Marjanovac 400 KM, u od 1.000 do 1.500 KM. Kad dobijem
koji se još osamdesetih godina uvezao s Donju Koprivnu kod džamije 400 KM. penziju, platim račune, kupim lijeko-
JNA”, priča nam Arif Pehlić. Sad sam u invalidskim kolicima i pita- ve i sve ostalo dam za put. Bilo bi mi
nje je hoću li ikad tim putem proći, ali žao da znam da sam negdje mogao dati
“NEMA PUTA A DA ZA NJEGA NISAM imam želju sudjelovati u izgradnji jer a nisam dao. A možda ne bih ni trebao
DAO NOVCA” došlo je vrijeme kad putevi trebaju više pričati o onom šta sam uradio, jer to
Vozački ispit Arif je položio 1970. nego ikad. Nema puta u okolini a da ja umanjuje sevap, ali ima Allah i on sve
godine, ali nikad nije imao vlastiti au- za njega nisam dao novca, a o temeljima zna, pa i za pomišljeno.”
tomobil. Auta je kupovao sinovima i i otvorenjima džamija da i ne govorim. Put Pivnice – Fejzagići dug je 1.558
unucima, ali sebi nije. Smatrao je da Po mojoj računici, mislim da sam dosad metara, širine je 5 metara i po projektu
mu je luksuz imati auto sve dok u selu uvakufio više od pola miliona maraka”, je potrebno oko 350.000 KM za njegovu

STAV 25/3/2022 63