Page 68 - STAV broj 368

KULTURA

Novo iz Bošnjačkog udruženja pisaca Sandžaka

POEZIJA U KOJOJ SE PROSTOR

OVREMENIO, A VRIJEME SE,

ZAUZVRAT, OPROSTORILO

Hodo Katal, Ponijelo te vrijeme, Bošnjačko udruženje pisaca
Piše: Almir ZALIHIĆ
Sandžaka, Novi Pazar, 2021.

oezija Hoda Katala jeste trenu-
tak između govorenja i šutnje,
između buke i tišine, stvaranja
Pi propadanja, prolaznosti i bi-
vanja. Taj dualizam kome u svom pje-
sničkom postupku pribjegava iskreni je
odsjev stvaralačke duše koja živi i stvara
u svijetu suprotstavljenih krajnosti, na
granici apsurda. U takvom jednom svijetu
pjesnik i ne može biti ništa drugo nego
neka vrsta izopćenika, slobodoumnika i
prkosnika koji hrabro korača stazom ži-
vota, satkanom od udesa i borbe s njima.
Dakle, Katal je pjesnik koji se opire go-
tovo svim stegama, a, opet, u stegama ga
drži opsjednutost temama kojima se po-
stojano bavi: njegov rodni kraj, planine,
potoci, rijeke, šume, narod, vjerovanja i
vjera, običaji, politika, konji i konjanici,
zidanje, građenje i razgrađivanje... i, ko-
načno, vrijeme (lat. tempus; grč. χρόνος),
kao linearni kontinuum, nepovratni sli-
jed koji se proteže prema nazad (u proš-
lost) i prema naprijed (u budućnost).
Zavisno od tematskog okvira u koji ga
situira pjesnik, ovaj slijed shvata i kao
beskonačan, ali i kao konačan. Vrijeme
u Katalovoj poeziji predstavlja jedan
od bitnijih pojmova, pa nam sada, kad
je pjesnički potpuno sazrio kao onaj ko
zna finese svog zanata, predočava stihove
u kojima se u onim bitnim unutrašnjim
dubinama osjeća dah drevnosti i orijen-
talne bajkovitosti. Hodo Katal ne može se zaustaviti u prepoznati u samim naslovima: “Mo-
jednom mjestu (kreće se i kad miruje, litva”, “U vremenu”, “Vrbljani”, “Sve
Ničega se ne sjećam u mislima, sjećanjima, reminiscencija- više”, “U doba neko”, “Iza vremena”,
Ni ratova, ni pokliča. ma). Njegovo pjesničko kretanje jeste “Vremenom”, “Ponijelo te vrijeme”,
Ni putovanja. poput žive prsnulo u svim pravcima i “Vrijeme/prostor”.
Troje, Karte ni Rima, svim njegovim značenjima (fizičkom, Dakle, sve pomenute pjesme donose
Ni proticanja rijeke ispod mosta. filozofskom, prostornom). trenutke sabijenog razmišljanja o vreme-
Sjećam se samo kad smo stajali Međe koje bi razdvajale prostor od nu i prostoru, pa svaku od njih doživlja-
One večeri na brijegu iznad džamije – vremena, i obratno, kao da su sasvim vamo kao izdah i udah unutrašnjeg ili
Tad si me poljubila: prebrisane. Prostor se u pjesmama Hoda vanjskog svijeta naše duhovnosti i du-
Nebo je planulo Katala ovremenio, a vrijeme se, zauz- ševnosti. Pjesnik je gnomski okrenut
A grad se pretvorio u zvijezdu. vrat, oprostorilo. Nigdina (tuđina) se onome o čemu pjeva, pa su ove pjesme
(Sjećanje) također u prostor “upisala”. Može se to neka vrsta razgovora sa samim sobom ili,

68 25/3/2022 STAV