Page 73 - STAV broj 368

Šimo Ešić
koji su skrajnuti. Ćamil Sijarić, naprimjer.
Mi smo zaboravan narod, majstori zabo-
ravljanja. Ko se sjetio nekim povodom Eri-
ha Koša, Riste Trifkovića, Izeta Sarajlića,
Vitomira Lukića, Miodraga Žalice – da
pređem malo i ‘na svoj teren’, teren dječi-
je književnosti: Stevana Bulajića, Advana
Hozića, Velje Miloševića... Ni o živim pis-
cima (umjetnicima) nema sistemske brige,
žive i umiru bez riješenog statusa, u poniža-
vajućim uvjetima. I to bismo bili obavezni
promijeniti, a dok se to ne dogodi, ništa se
neće promijeniti ni u odnosu prema onima
koji presele ‘među zvijezde’. Još ako se u to
uplete gledanje na umjetnika prema etnič-
koj pripadnosti, religioznim uvjerenjima ili
ideološkim i političkim stavovima, problem
se umnogostručuje i postaje beznadežan. U
svim tim slučajevima uvijek sam na strani
umjetnosti, a umjetnost, za mene lično, jeste
jednako humanost”, dodao je.
Kako nam dalje priča, imao je čast i ra-
dost drugovati s Nedžadom Ibrišimovićem.
Susretali su se u Tuzli, Sarajevu i gdjegdje po
Bosni, nekoliko puta su i nastupali zajedno,
ali i sarađivali za vrijeme njegovog mandata
predsjednika u Društvu pisaca. Kaže da su
i sabrana djela Nedžada Ibrišimovića tre-
bala biti objavljena u izdanju njegove kuće.

STAV 25/3/2022 73