Page 57 - STAV broj 368
P. 57

jutra umatao selo u dim i probadao ga
          prodornim zviždukom kao pribadačama
          najcrnje magije.
            I ostat će otisnut kažiprst na požutjelom
          zapisu s istrage popraćene psovkama,
          smijehom i pljuskanjem šamara. Kada
          su ga istražitelji OZN-e pitali zašto je
          pobjegao s radne obaveze, Muho Redže-
          bašić, sin Dervišev, zemljoradnik iz sela
          Kitnjaci, nepismen, otac četvero djece,
          za kojeg komšije pričahu da je cijeli rat
          proveo u trapu, reče im da su se obnoć
          u tim barakama pred njim otvarale sli-
          ke, a on bijaše budan, sasvim, kao što je
          budna zvijezda na nebu. U tim slikama
          vidio je jednog čovjeka koji tvrđaše da se
          zove Jakob Bek. U njegovom licu prepo-
          znavao je svoje i to u njemu raspinjavaše
          nesalomiv strah.
            Slike su se ponavljale svake noći, do-
          lazile sa svih strana i bile su raznolike, a
          kada bi se pred njim pojavilo lice Jakoba
          Beka, sasvim bi se unespokojio i san više
          nije dolazio na njegove oči. Petog dana
          bez spavanja više nije znao šta je san, a
          šta java, šta su one slike koje su se prikra-
          dale ispod podnica na baraki, a šta fan-
          tazmagorije i halucinacije koje su ga sada
          salijetale usred bijela dana. Onog akšama
          kada je pred svima počeo da uzmiče pred
          nekakvim horozom grahorašem, koji je
          rastao pred njim i počeo da mu kljuca oči,
          uhvatio ga je nepojmljiv stid i te je noći
          odlučio da pobjegne. I to je sva istina.
          Kada je zakonačio kod kuće, onih slika
          što su se otvarale pred njim nigdje više
          nije bilo, ni Jakova Beka, pa je spavao
          tri dana zaredom. Možda bi i četvrti da
          ga ne probudiše milicajci te ga dovedoše
          ovamo, pred njih, da ga ispituju i tuku i
          ništa da mu ne vjeruju.
            Iako je duboko u sebi slutio da ništa
          ne smije reći o ljudima koji su isljeđiva-
          li Jakoba Beka, Muho na kraju popusti
          pred prijetnjama da će mu svu očevinu
          oduzeti i metnuti je u zadrugu, a njega
          vratiti u barake u Arnautovićima. Možda
          je mogao sakriti koji detalj, nešto ubla-
          žiti, drugo pojačati ili naprosto slagati,
          ali Muho tim vještinama nije bio vičan.
          Reče im da su isljednici koji ispitivaše
          Jakoba Beka, za razliku od “današnjih
          što se šepure u crnim kožnatim man-
          tilima skinutim s oficira njemačkog   Na sljedećem saslušanju Muho ne   “koja se tako sijaše da se u nju nije mo-
          Gestapoa, bili zaogrnuti purpurnim   spominje Jakoba Beka. Govori o osta-  glo gledati”.
          ogrtačima, ali, kao što je Jakob Bek   lim slikama koje su izlazile iz podnica,   Uz nju je stajao sin, “pljunuti otac”.
          na glavi nosio moje lice, tako Bekovi   provlačile se kroz pukotine u daščanom   Dječak držaše bijeli zambak koji će polo-
          istražitelji nosaše lica vaša”. Tad je do-  podu i otvarale se pred njim. U zapisni-  žiti na očeve grudi kada ga spuste u sar-
          bio takve batine da su ga dva milicajca,   ku stoji da je spominjao procesiju koja   kofag. Tada su zazvonila zvona i desetine
          skupa sa stolicom, morala odnijeti do   nestaje u crkvi, “a tu je bila iskopana   glasova počelo je pjevati umiljatu i tužnu
          ćelije. Dok su ga iznosili, čuo je kako   grobnica”. Vidio je kraljicu koja ljubi   pjesmu od koje Muho nije razumio ni ri-
          jedan, pripaljujući cigaretu o pregrija-  umrlog kralja i češlja mu crnu kosu “s   ječi. Kraljev brat, skupa s drugim kralje-
          nu sijalicu koja je cijelu noć provirivala   tek pokojom sijedom vlasju”. Cjeliva-  vim sinom, spustio se u sarkofag i njih
          Muhi u oči, reče onom drugom: “Ovaj   la mu je očne kapke, a oko čela omata-  su dvojica prihvatila kraljevo tijelo zavi-
          nas kulak žestoko kotači.”        la krunu sastavljenu od zlatnih pločica   jeno u plavi brokat zakopčan srebrnim


                                                                                                    STAV 25/3/2022 57
   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62