Page 47 - STAV broj 341
P. 47

IMAMOVIĆ: To su stvari koje ne za-  koji su čuvali banku su nas potjerali ne   Francuske od 14. stoljeća. Onda im
          boravljate dok ste živi. Bio je šesti juni,   vjerujući šta želimo. Otišli smo nazad   pokažem Lilium bosniacum, endemski
          gorio je grad, pucalo se na sve strane.   u MUP i tu je Hagada prenoćila, pod   zlatni ljiljan koji raste samo u Bosni i
          Čuo sam da je već neka vojska vršljala   stražom na petom spratu. Sutradan smo   Hercegovini. Onda im još kažem da se
          po Muzeju, pljačkala i strahovao sam šta   je donijeli u trezor, napravili popis stva-  ljiljan kod nas prvi put spominje u 12.
          će se desiti s eksponatima jer je zgrada   ri i tu sakrili. Stajala je tu sve do juna   stoljeću. Stari Bošnjani, vojska i narod
          na prvoj liniji. Razgovarao sam sa svo-  1995, kada su je, bez mog znanja, izva-  su se identificirali s ljiljanom otkako
          jim kolegom Hasanom, on je radio kao   dili i izložili uprkos brojnim opasno-  postoji Bosna. Papa Grgur IX u pismu
          preparator u Muzeju. Iako je postao otac   stima od granatiranja i krađe. Puno se   knezu Sebislavu, u kojem ga hvali što
          tih dana, kazao mi je da će sa mnom da   pričalo u svijetu da je Hagada prodata   je ostao vjeran katoličkoj vjeri, kaže da
          probamo spasiti ono što je nama bilo   da se kupi oružje i vlast je tako htjela   je on jedini luč u mraku, jedini ljiljan
          najvrednije, a to su bili Hagada i ar-  demantirati sve te glasine.   među trnjem.
          tefakti bosanskih kraljeva. Otišli smo   Ja sam bio veoma ljut zbog te izložbe
          u MUP tražiti pomoć, ali nam policija   jer je Hagada tako stavljena u opasnost.   STAV: Slične tvrdnje postoje i o veza-
          nije mogla dati pratnju jer su svi poli-  Bosna je u ratu bila puna kriminalaca   ma Bosne s Bavarskom, da nam je otud
          cajci bili na linijama. Kazao sam da ću   koji su pljačkali muzeje i umjetnine.   došla zastava zahvaljujući bračnim ve-
          onda krenuti sam. Vratili su nas nazad i   Meni su dolazili i predstavljali se kao   zama tadašnjeg plemstva.
          dali nam tri policajca kao ispomoć. Nas   novinari ili humanitarni radnici i samo   IMAMOVIĆ: Sve su to izmišljotine.
          petorica smo onda krenuli ka Muzeju.   su pitali gdje je Hagada, a ja im nikada   Bosna je uvijek bila meta, uvijek su na
          Čekali smo dva sata da se nekako   nisam htio reći na kojem je mjestu ču-  nju bacali oko, Mađari, Nijemci, Srbi,
          prebacimo do njega pod mecima jer je   vamo. Nakon rata su tražili da je poša-  Hrvati... Tvrdilo se da u Bosni ništa
          bio na samoj liniji. Pitaju oni policajci   ljemo na restauraciju u inozemstvo, jer   nije bosansko, da je sve vani i da je sve
          je li zaista ta knjiga tako vrijedna da   je bila oštećena zbog vlage i loših uvje-  uvezeno. Tako se govorilo i za ljiljan i za
          svi zbog nje glavu izgubimo, a ja im ne   ta u kojima je čuvana. Predlagano je da   naše zastave. Tako se govorilo i za steć-
          mogu opisati koliko je vrijedna. Onaj   se pošalje na restauraciju u Vatikan ili   ke, iako su na brojnim stećcima ljiljani.
          jedan opsuje i knjigu i muzej i kaže da   Beč i Pariz, ali nismo dali. Zabranjeno
          krenemo pa šta nam Bog da. U Muze-  je njeno iznošenje iz Bosne. U Saraje-  STAV: Čiji su stećci?
          ju smo zatekli samo porodicu koja je tu   vo su došli stručnjaci i restaurirali je i   IMAMOVIĆ: Naši, bosanski!
          živjela i niko nije znao gdje je Hagada.   konzervirali. Nisam siguran, ali mislim
          Neposredno pred rat izdata je naredba   da negdje postoji podatak da je ona pro-  STAV: Zašto onda brojne polemike, za-
          da se vrijedne stvari i dokumenti de-  cijenjena na 600 miliona eura, za nas je   što ih svojataju?
          poniraju u podrum Muzeja i rijetki su   neprocjenjiva i nema tih novaca za koje   IMAMOVIĆ: Zato što tako živimo
          tu naredbu i poslušali. Te su stvari bile   bismo je dali nekom drugom.  otkad postojimo. Srbi govore kako je
          smještene u podrumu. Pretpostavio sam                                u Bosni sve srpsko i da su tu uvijek ži-
          da je Hagada u kancelariji direktora. Tu   STAV: Otkud nama ljiljani? Rašireno je   vjeli samo Srbi. Da je bosančica srpsko
          smo našli sef koji je jedan od policajaca   mišljenje da nam je došao iz Francu-  pismo, da su stećci srpski. Ništa od toga
          uspio otvoriti. Unutra je bila knjiga i   ske, no Vi se s tim ne slažete.  nije tačno, o tome najbolje govori kar-
          povikali smo od radosti da smo je našli.   IMAMOVIĆ: Zato što to nije tačno.   ta srednjovjekovne Bosne. Granica je
          Koji trenutak kasnije, shvatio sam da   To je teza koju su provlačili francuski   do Novigrada, izuzev Zadra, do Koto-
          je u ipak u pitanju replika. Onda smo   mediji i često su to tvrdili kada su izvje-  ra, izuzev Dubrovnika, do Like. Dokle
          odlučili tražiti u podrumu, gdje su bili   štavali iz Sarajeva i iz BiH. Dođu mi u   god je bila bosanska država i sandžak
          deponovani ti dokumenti.          Muzej, dok sam bio direktor, i pomalo   bosanski, dotle su bili i stećci. To je je-
          Užasna je situacija, puca se, sve je ra-  me ljutito pitaju zašto smo od njih uzeli   dinstven, autentičan bosanski spome-
          stureno, polupani su prozori. Granata   ljiljan. Pitam kako to da je ljiljan nji-  nik čije je porijeklo i korijen u rimskom
          je uništila grijanje i podrum je poplav-  hov kada je to znak u brojnim zemlja-  sarkofagu. Tekst rimskog i bosanskog
          ljen zbog toga. Preturamo po mraku,   ma. Onda oni kažu da je to obilježje   nadgrobnog spomenika je potpuno isti.
          tražimo, a ne znamo gdje da tražimo. I                               Kontinuitet.
          slučajno, u jednom kutu, nađemo au-
          strougarsku kasu. Onaj policajac po-  Bosna je uvijek bila meta,     STAV: Ljuti li Vas to što su stećci pro-
          kušava da je otvori, nema šanse. Onda   uvijek su na nju bacali      glašeni zajedničkom baštinom država
          odlučimo da je razbijemo, Hasan odne-                                bivše Jugoslavije?
          kud donese krampu i čekiće. Lupamo,  oko, Mađari, Nijemci, Srbi,     IMAMOVIĆ: Strašno je da je takvo ne-
          udaramo, ali ništa se ne događa, samo   Hrvati... Tvrdilo se da u    što dopušteno. Da bude zajednička ba-
          kvarcni pijesak curi iz nje. Konačno,                                ština stećak kojih u Srbiji ima 1.500, u
          nekako je otvorimo, kad unutra još jed-  Bosni ništa nije bosansko,   Hrvatskoj isto, u Crnoj Gori još manje,
          na pregrada. U toj pregradi je bila ku-                              a u Bosni i Hercegovini je 200 hiljada
          tija, a u kutiji – Hagada. Grlili smo se  da je sve vani i da je sve   stećaka i da to bude zajednička bašti-
          i vikali u tom mraku, iako smo se tog   uvezeno. Tako se govorilo i   na. Stvar je u novcima i prestižu, zato
          dana tek upoznali s policajcima. Nakon                               je to tako napravljeno. Uostalom, Mak
          toga sam otišao pokupiti sve što je bilo  za ljiljan i za naše zastave.   Dizdar i Krleža su to najbolje opisali:
          vlasništvo i vezano za bosanske kralje-                              neka oprosti gospođa Evropa, samo Bo-
          ve i tako, s tim zavežljajima u rukama,   Tako se govorilo i za      sna ima spomenike, stećke.
          krenuli smo ka gradu.             stećke, iako su na brojnim
          Znao sam da je najsigurnija u trezoru                                STAV: Možda je ružno spominjati ga
          Narodne banke. Kada smo došli, momci  stećcima ljiljani.             jer je mrtav, ali čini mi se da je najveća


                                                                                                    STAV 17/9/2021 47
   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52