Page 47 - STAV broj 341
P. 47
IMAMOVIĆ: To su stvari koje ne za- koji su čuvali banku su nas potjerali ne Francuske od 14. stoljeća. Onda im
boravljate dok ste živi. Bio je šesti juni, vjerujući šta želimo. Otišli smo nazad pokažem Lilium bosniacum, endemski
gorio je grad, pucalo se na sve strane. u MUP i tu je Hagada prenoćila, pod zlatni ljiljan koji raste samo u Bosni i
Čuo sam da je već neka vojska vršljala stražom na petom spratu. Sutradan smo Hercegovini. Onda im još kažem da se
po Muzeju, pljačkala i strahovao sam šta je donijeli u trezor, napravili popis stva- ljiljan kod nas prvi put spominje u 12.
će se desiti s eksponatima jer je zgrada ri i tu sakrili. Stajala je tu sve do juna stoljeću. Stari Bošnjani, vojska i narod
na prvoj liniji. Razgovarao sam sa svo- 1995, kada su je, bez mog znanja, izva- su se identificirali s ljiljanom otkako
jim kolegom Hasanom, on je radio kao dili i izložili uprkos brojnim opasno- postoji Bosna. Papa Grgur IX u pismu
preparator u Muzeju. Iako je postao otac stima od granatiranja i krađe. Puno se knezu Sebislavu, u kojem ga hvali što
tih dana, kazao mi je da će sa mnom da pričalo u svijetu da je Hagada prodata je ostao vjeran katoličkoj vjeri, kaže da
probamo spasiti ono što je nama bilo da se kupi oružje i vlast je tako htjela je on jedini luč u mraku, jedini ljiljan
najvrednije, a to su bili Hagada i ar- demantirati sve te glasine. među trnjem.
tefakti bosanskih kraljeva. Otišli smo Ja sam bio veoma ljut zbog te izložbe
u MUP tražiti pomoć, ali nam policija jer je Hagada tako stavljena u opasnost. STAV: Slične tvrdnje postoje i o veza-
nije mogla dati pratnju jer su svi poli- Bosna je u ratu bila puna kriminalaca ma Bosne s Bavarskom, da nam je otud
cajci bili na linijama. Kazao sam da ću koji su pljačkali muzeje i umjetnine. došla zastava zahvaljujući bračnim ve-
onda krenuti sam. Vratili su nas nazad i Meni su dolazili i predstavljali se kao zama tadašnjeg plemstva.
dali nam tri policajca kao ispomoć. Nas novinari ili humanitarni radnici i samo IMAMOVIĆ: Sve su to izmišljotine.
petorica smo onda krenuli ka Muzeju. su pitali gdje je Hagada, a ja im nikada Bosna je uvijek bila meta, uvijek su na
Čekali smo dva sata da se nekako nisam htio reći na kojem je mjestu ču- nju bacali oko, Mađari, Nijemci, Srbi,
prebacimo do njega pod mecima jer je vamo. Nakon rata su tražili da je poša- Hrvati... Tvrdilo se da u Bosni ništa
bio na samoj liniji. Pitaju oni policajci ljemo na restauraciju u inozemstvo, jer nije bosansko, da je sve vani i da je sve
je li zaista ta knjiga tako vrijedna da je bila oštećena zbog vlage i loših uvje- uvezeno. Tako se govorilo i za ljiljan i za
svi zbog nje glavu izgubimo, a ja im ne ta u kojima je čuvana. Predlagano je da naše zastave. Tako se govorilo i za steć-
mogu opisati koliko je vrijedna. Onaj se pošalje na restauraciju u Vatikan ili ke, iako su na brojnim stećcima ljiljani.
jedan opsuje i knjigu i muzej i kaže da Beč i Pariz, ali nismo dali. Zabranjeno
krenemo pa šta nam Bog da. U Muze- je njeno iznošenje iz Bosne. U Saraje- STAV: Čiji su stećci?
ju smo zatekli samo porodicu koja je tu vo su došli stručnjaci i restaurirali je i IMAMOVIĆ: Naši, bosanski!
živjela i niko nije znao gdje je Hagada. konzervirali. Nisam siguran, ali mislim
Neposredno pred rat izdata je naredba da negdje postoji podatak da je ona pro- STAV: Zašto onda brojne polemike, za-
da se vrijedne stvari i dokumenti de- cijenjena na 600 miliona eura, za nas je što ih svojataju?
poniraju u podrum Muzeja i rijetki su neprocjenjiva i nema tih novaca za koje IMAMOVIĆ: Zato što tako živimo
tu naredbu i poslušali. Te su stvari bile bismo je dali nekom drugom. otkad postojimo. Srbi govore kako je
smještene u podrumu. Pretpostavio sam u Bosni sve srpsko i da su tu uvijek ži-
da je Hagada u kancelariji direktora. Tu STAV: Otkud nama ljiljani? Rašireno je vjeli samo Srbi. Da je bosančica srpsko
smo našli sef koji je jedan od policajaca mišljenje da nam je došao iz Francu- pismo, da su stećci srpski. Ništa od toga
uspio otvoriti. Unutra je bila knjiga i ske, no Vi se s tim ne slažete. nije tačno, o tome najbolje govori kar-
povikali smo od radosti da smo je našli. IMAMOVIĆ: Zato što to nije tačno. ta srednjovjekovne Bosne. Granica je
Koji trenutak kasnije, shvatio sam da To je teza koju su provlačili francuski do Novigrada, izuzev Zadra, do Koto-
je u ipak u pitanju replika. Onda smo mediji i često su to tvrdili kada su izvje- ra, izuzev Dubrovnika, do Like. Dokle
odlučili tražiti u podrumu, gdje su bili štavali iz Sarajeva i iz BiH. Dođu mi u god je bila bosanska država i sandžak
deponovani ti dokumenti. Muzej, dok sam bio direktor, i pomalo bosanski, dotle su bili i stećci. To je je-
Užasna je situacija, puca se, sve je ra- me ljutito pitaju zašto smo od njih uzeli dinstven, autentičan bosanski spome-
stureno, polupani su prozori. Granata ljiljan. Pitam kako to da je ljiljan nji- nik čije je porijeklo i korijen u rimskom
je uništila grijanje i podrum je poplav- hov kada je to znak u brojnim zemlja- sarkofagu. Tekst rimskog i bosanskog
ljen zbog toga. Preturamo po mraku, ma. Onda oni kažu da je to obilježje nadgrobnog spomenika je potpuno isti.
tražimo, a ne znamo gdje da tražimo. I Kontinuitet.
slučajno, u jednom kutu, nađemo au-
strougarsku kasu. Onaj policajac po- Bosna je uvijek bila meta, STAV: Ljuti li Vas to što su stećci pro-
kušava da je otvori, nema šanse. Onda uvijek su na nju bacali glašeni zajedničkom baštinom država
odlučimo da je razbijemo, Hasan odne- bivše Jugoslavije?
kud donese krampu i čekiće. Lupamo, oko, Mađari, Nijemci, Srbi, IMAMOVIĆ: Strašno je da je takvo ne-
udaramo, ali ništa se ne događa, samo Hrvati... Tvrdilo se da u što dopušteno. Da bude zajednička ba-
kvarcni pijesak curi iz nje. Konačno, ština stećak kojih u Srbiji ima 1.500, u
nekako je otvorimo, kad unutra još jed- Bosni ništa nije bosansko, Hrvatskoj isto, u Crnoj Gori još manje,
na pregrada. U toj pregradi je bila ku- a u Bosni i Hercegovini je 200 hiljada
tija, a u kutiji – Hagada. Grlili smo se da je sve vani i da je sve stećaka i da to bude zajednička bašti-
i vikali u tom mraku, iako smo se tog uvezeno. Tako se govorilo i na. Stvar je u novcima i prestižu, zato
dana tek upoznali s policajcima. Nakon je to tako napravljeno. Uostalom, Mak
toga sam otišao pokupiti sve što je bilo za ljiljan i za naše zastave. Dizdar i Krleža su to najbolje opisali:
vlasništvo i vezano za bosanske kralje- neka oprosti gospođa Evropa, samo Bo-
ve i tako, s tim zavežljajima u rukama, Tako se govorilo i za sna ima spomenike, stećke.
krenuli smo ka gradu. stećke, iako su na brojnim
Znao sam da je najsigurnija u trezoru STAV: Možda je ružno spominjati ga
Narodne banke. Kada smo došli, momci stećcima ljiljani. jer je mrtav, ali čini mi se da je najveća
STAV 17/9/2021 47