Page 73 - STAV broj 341

trideset kilometara udaljenih od Olova. Pje- Zagrađu, i od one na Memagića Stijeni. Sutra u bojler. Bio sam u uvjerenju da sam nešto
šače vrijedni bosanski sinovi do fronta, do su redom Čaršijaneri, Ponjerčani, Gornjo- krivo napravio, da je bojler eksplodirao
linije, da bi se suprotstavili zlu. Doći će do lovčani čestitali Benki. A glavni pos’o smo iako sam jasno mogao vidjeli ogromni bi-
Musića, Dolova, Bakića, Kruševa, na obolu odradili mi: Malik, Fehim, Harun, Bahro, jeli lonac, u jednom komadu, ispred očiju,
frontu. Ugostit će ih domaćini. Svoje malo Menun, mali Nermin i ja. Nermin kojeg na petnaestak centimetara.
što imaju podijelit će s pridošlom vojskom više nema. Prva žrtva granatiranja u Olo- Sve mi je zujalo u ušima. Ne znam ko-
i stati zajedno na branik domovine. Sa ža- vu. Dječak koji bi sada imao osam godina. liko je to trajalo, desetak sekundi, minut,
lom će gledati s Memagića Stijene, obro- Izgledalo su tako daleko ta dva svijeta, dva, dok sam se iz bunila pribrao, shvativši
naka Konjuka borci izbjeglice iz Petrovića, prijeratno doba i ovo ratno. S vremenske da je kuća direktno pogođena. Instinktivno,
Klisa, Čuda, Šaševaca, Nevačke, Gurdića, distance blisko. U historijskom smislu, više nego u znanju, istrčao sam u hodnik
Miljevića i ostalih sela i zaseoka u dolini ri- dvije godine ništa ne znači. Iz aspekta do- i pojurio ka podrumu. U holu, ispred ula-
jeke Stupčanice, svoje popaljene domove... gađanja koja su uslijedila, bila su to dva znih vrata na prvom spratu, oblak bijelog
Isti osjećaj dijele i borci prognani s ilijaške, nova poglavlja i lokalne i svjetske historije! dima, od maltera, prašine, nezaustavljivo
sokolačke općine i drugih krajeva domo- Činilo mi se, poput dva planinska masiva, se širio. Djed i Muharika bili su već u po-
vine koji su se zatekli na ovom prostoru. udaljena tek koji metar jedan od drugog, a drumu. Mati je izgledalo prestravljeno!
opet razdvojeni stotinama metara dugom Sjeo sam u fotelju, vidno uznemiren, još
NEKO POD GRANATAMA, NEKO POD provalijom, klancem, rječicom... Prioriteti nesvjestan onoga što se desilo. Noge su mi
ŠPANSKIM SUNCEM su se promijenili. Sada je bitno ostati živ. se nekontrolirano tresle.
Brani se Olovo. Tvrdo. Izvlačeći uvijek Osigurati hranu, vodu, ogrjev. Ostati “u pa- “Dečko, nij’ to niš’a”, pokušao me umi-
i iznova (ko zna odakle i gdje je zatomljeno meti”. Pitam se o čemu misli, šta radi, čime riti Muharika. “Bi’ sam na stu-bu, zate-žuć’
bilo) snagu gorštaka, pravednika, onog koji se zanima moj rođak, vršnjak Emira K., u kabl-ove kad’ je ZIS gađ’o. Dire-ktno, po-
nije naučio povijati kičmu pod zulumom... dalekom Hamburgu. Kažu da se sprema na sred. Pre-po-lovi’ ga, a zaje-dno sa stu-bom,
Valjda je to usud ovog ovdašnjeg čovjeka, ljetovanje u Španiju, s obzirom na to da je i na zeml’i sam za-vršio i ja. Pu-kla mi je ova
da ostane uspravan ma kako teško bilo i u Hrvatskoj rat! Da li je slušao “Skorpion- pro-te-za na dva di-je-la, pa sad ’vako ku-
koliko koštalo! se” i pjesmu Wind of change? Znači li mu što sam, smi-je-šan i se-bi i lju-di-ma”, nastav-
Dan je osjetno duži i topliji. Može se ta pjesma sada u ujedinjenoj Njemačkoj? ljao je dobri električar Muharika. “Ni-šta
uživati u svim ljepotama bogomdane pri- Šta sluša, šta gleda, kako živi... se ti ne bri-ni”, reče naposljetku.
rode. Da sam ptica i da imam krila... Ova- Mati mi je donijela čašu vode i šećera.
ko ležim u vlažnom, prohladnom podru- NEUSPJEŠNO IZVLAČENJE BOJLERA Šutjeli smo. U mahali je u toku granatira-
mu, bez struje, bez vode, uronjen u misli, u Negdje oko 14 sati došao je električar nje. Detonacije, zviždanje granata dok se
mnoštvo pitanje s mnoštvom mogućih od- Muharika. Djed ga zamolio da nam pomogne probijaju kroz zrak. Potom geleri, komadi
govora i scenarija. Što bih radio da je mir? da skinemo električne bojlere. Jedino je to cigli, betona, crijepa, asfalta... Svega onog
Možda bih bio na brani, popuštajući ostalo vrijedno a da nije skinuto i preneseno dovoljno tvrdog i čvrstog da i najmanji ko-
laks / silk, zureći u gornji dio plovka iznad u podrumske prostorije. Djed i Muharika mad pri velikoj brzini može biti smrtono-
vode, gledajući kada će zagristi krkac, ili popeli su se na prvi sprat. Dobio sam zada- san ili nanijeti ozbiljne povrede.
klijen, ili pastrmka...? Ili bih igrao fudbal tak da odem na sprat više, ispustim vodu Topovi su utihnuli navečer, oko sedam.
na stadionu? Možda košarku na poligonu iz osamdesetlitarskog bojlera kako bi ga se Oprezno smo se popeli na sprat. I nije neka
ako bismo došli na red od starijih dječa- moglo skinuti. U skladu s instrukcijom, is- šteta kakvu smo mislili da ćemo zateći! Gra-
ka? Možda bih se već kupao na otvorenom peo sam se na drugi sprat, ušao u kupatilo nata je pogodila desetak centimetara iznad
bazenu olovske banje? Možda bih bio na i pokušao okrenuti ispusni ventil, suprot- prvog direktnog pogotka u kuću. Srećom,
izletištu na Orlji ili Zelenom viru? Ili bih no od kretanja kazaljke na satu. Nije išlo. u najčvršći dio kuće, u mjesto gdje se spa-
dobio zaduženje da okrećem ražanj u Pe- Ventil je “zapekao”. U trenutku dok sam jaju nosiva horizontalna betonska greda i
trovićima, već se moglo sjediti vani? Možda ponovno pokušao odjeknula je strašna ek- ona poprečna, vijenac pojačan armaturom,
bih gledao djevojke i mladiće kako na zi- splozija. Čitava kuća se zatresla. Zurio sam iznad prozorskog okna u kuhinji. Virila je
diću, pored plavog mosta, preko puta rod- armatura iz zida, prva rupa bila je neznatno
ne kuće Danijela Ozme, uz gitaru pjevaju proširena... U trenutku dok sam posmatrao
lagane pjesme “Crvene jabuke” ili Mon- U trenutku dok sam učinak neprijateljske artiljerije uhvatio me
tenovu “himnu” za ovaj dio godine “Kad posmatrao učinak strah. Šta da je tobdžija na nišanskim spra-
prođu zime i dođe lijepi maj”? vama podesio još jedan milimetar udesno?
Ustvari, kad bolje razmislim, pripre- neprijateljske artiljerije, Granata bi pogodila direktno u kupatilo,
mali bismo se za Prvi maj. Dvije godine uhvatio me strah. Šta da ubivši i djeda i Muhariku. Da je podigao
ranije, neposredno pred prvi maj 1991. milimetar uviše, vrlo vjerovatno da ne bih
godine, Benko D. okupio nas je, preciznije je tobdžija na nišanskim stajao na ovom mjestu, u ovom trenutku. Jed-
rečeno, mobilizirao, kako bismo iz kruga spravama podesio još jedan no je bilo izvjesno: u kući više nije sigurno.
“Centrotransa” prevukli stare autobuske Ujutro sam ustao rano. Mati je pakovala
gume do nasipa ispred gimnazije. Cilj je milimetar udesno? Granata bi stvari. “Šta to radiš?”, upitah. Odmahnula
bio imati najveću vatru u ponoć kada na- pogodila direktno u kupatilo, je rukom. Otišao sam do djeda s istim pi-
stupi međunarodni praznik rada. tanjem. “Idete niz Krivaju dok se ne smi-
Čitavu sedmicu izvlačili smo, kotrljali ubivši i djeda i Muhariku. Da ri. Primit će vas moj prijatelj. To je jedno
nekih tristotinjak metara od radionice do je podigao milimetar uviše, fino naselje, desetak kilometara odavde.
nasipa iza gimnazije, potom redali stare Blizu je Soluna. Ja ću ostati. Neko mora
automobilske gume, da bi u konačnici bila vrlo vjerovatno da ne bih kuću čuvati”, objasnio mi je djed. Nisam
pripremljena gomila od 70 guma, 7 redova stajao na ovom mjestu, u ništa rekao. Otišli smo tu večer ponovo u
po deset komada. U ponoć smo upalili vatru. izbjeglištvo. U tuđinu. Daleko od kućnog
Bila je veća i od one na Gradini, i od one na ovom trenutku. praga. Daleko od Olova. n

STAV 17/9/2021 73