Page 76 - STAV broj 341

DRUŠTVO

Ali tad već bijaše kasno. Strah se u kosti već vrijeme Bečkog rata, na Ostrošcu je trideset
ugnijezdio i otad se purgaru Vuku, i Ratku, sedam godina sjedio kapetan Osman-aga Beši-
i Brajši, i Dapši, i Gralu, samo pjeva i smi- rević. Njemu, kazat će mnogi hroničari, treba
je im se i s vremena na vrijeme im iz čistog zahvaliti da onakvog prodora kakav načini
mira dođe da vrisnu koliko ih grlo nosi da Eugen Savojski u središnju Bosnu ne bi ovdje,
su živi i da su to oni, purgari na Ostrošcu. u Krajini. Dizdar ostrožački tada bude nje-
Iz tog vremena iz budimpeštanskih arhi- gov rođak Muhamed-aga Beširević, a dizdar
va izlijeće jedan dokument koji svjedoči da je u Crkvi svetog Jurja Ostrožačkog na Osretku,
ban hrvatski zaista ratovao na Uni. Tu župan koju su još kršćani koristili kao utvrdu, bija-
zagrebački i križevački Pavle Čupor kažnja- še Osman-agin sin Derviš-aga. Ćehaja ostro-
va plemića Blaža od Mlake zbog toga što nije žački tada bijaše Sefer Kalauzović, a odoba-
poslao svoje momke na vojnu pod Krupu. ša Omer Kapić. S njima među uglednicima
Strašne su paleže i otimačinu pretrpjeli još bijahu Hajdar-aga, Harun-baša Hokić i
od Hrvoja sinovi Nikole Blagajskog, i La- hodža na Ostrošcu Mehmed.
dislav, i Antun, i Ivan, nasljednici Ostrošca. Izvještaje o silnim bitkama ogulinskih,
Ali, ovamo, iza zidina, niko ga se više nije karlovačkih i slunjskih kapetana, koji su, s hrvatskim krajiškim zapovjednicima: namje-
bojao. Kazivalo se da i samom kralju Sigi- promjenjivom ratničkom srećom, jurišali snikom banskim grofom Petrom Keglevićem,
smundu bude milo što Hrvoje onomad ne na Ostrožac 1587, 1605, 1661, 1684, 1685. generalom Krištofom Delišimunovićem, ogu-
ovlada Ostrošcem i što su se Blagaji pokazali i 1693. godine, pronašao je u Zagrebačkom linskim kapetanom Adamom Purgstalom i s
takvi junaci. Sada mu bijahu posebno mili, arhivu Radoslav Lopašić. Ovako on piše: vicekapetanima: Karlom Gusićem i Sigismu-
pa kada se žalio na mnoge plemiće, koje je “Loša je sreća u Ostrožcu bila godine 1693. ndom Znikom. Najviše ga je vrijeđalo kada se
velikodušno darivao najplodnijom zemljom ogulinskim krajišnikom pod zapoviedi po- ne bi održala zadana “vira”. Tada je naprosto
i najtvrđim gradovima, a oni ga iznevjeriše, dkapetana Ogulinskog Krištofa Hranilovića grmio, kao u pismu upućenom 1700. godine
Blagaje izdvoji i prometnu ih u najvjernije i njegova brata Jurice Hranilovića, kapeta- Petru Kegleviću. Njega proziva bez imalo za-
podanike. Hrvoje bijaše toliko nemoćan da je na Slunjskoga. Ogulinci htjedoše poharati drške: “Kakav si čovik, takov si mi list pisao,
na kraju na prevaru uhvatio Ivana Blagajskog Ostrožko polje, ali budu 31. svibnja g. 1693. jere se pišeš zapovidnik Pounski i Pokupski,
i držao ga u tamnici sve dok ga njegova braća hametom potučeni ‘na vrati kod Ostrožca’. a nisi vrstan od svoga Vlaha uzeti svoje blago!
ne otkupiše za silne novce. Tad već i sam bi- Osim pomenutih kapetana poginuše tu, kako (...) Kakve god mi knjige pišeš sam si onaki
jaše star i vele da nedugo iza toga leže u svo- izvorno izviešće kaže, ‘mnogi oficiri, zastav- čoek.” A još grđe je izgrdio ogulinskog pot-
ju kamenu crkvu pod zemljom i ostade dole nici, desetnici i siromašni junaci, kojih je kapetana Karla Gusića, kojem piše povodom
s crnim vragovima zauvijek. Ali, prije nego vsih toti mrtvih bilo bolje od sto, a u životu zasužnjenog Vlaha Marka Tatalovića. Kaže
ode s ovog svijeta, brutalno se osveti Pavlu budu uhićeni Petar Vojnović, vicekapetan mu ovako: “Hoću učiniti da se smiju i Turci
Čaporu: ovaj mu živ pade u ruke, a Hrvoje ga huzarski, mnogi drugi oficiri i š njimi oko- i Kauri s tvojom virom.”
zaši u volovsku kožu i baci u Vrbas. lo trideset drugih junakov’.” U ovom izdiranju na prvake one Kraji-
Sto šezdeset tri godine nakon smrti Hr- “Osman-paša Beširević prava je slika i ne može se osjetiti dah gotovo očinskog bi-
vojeve pade Ostrožac u ruke Osmanlija. Ra- prilika spahije i poglavice krajiškog, kojeg jesa, pogotovo kada pročitamo cijelo jedno
doslav Lopašić piše ovako: “Postavši Turci su se bojali i Turci i kršćani, ali ga ujedno i od pisama, koja uvijek započinje dubokim
gospodari u Ostrožcu, smjestiše u grad i po poštovali radi iskrenog prostodušja i osobne poštovanjem i vojničkim naklonom. Pa po-
okolici Vlahe, što ih iz Bosne privedoše. hrabrosti i odvažnosti.” Često se dopisivao s slušajmo pismo koje, istim povodom, iste
Vlasima bude povjerena i obrana grada, ali
su oni slabo marili za Turke. Već u prosincu Godinama je od Bosne samo vjetar dolazio. Ali kad umrije
g. 1579. izvijesti general Ferenberg, da mu čestiti i nadaleko cijenjeni ban Vukac, a sin njegov, rogobatni
Vlasi Ostrožani ponudiše predaju grada, a
nešto kasnije na početku g. 1580., poželje- Hrvoje, za kojeg se odavno govorkalo da je strašna prelivoda
še Vlasi u Ostrožcu i u Zrinju prieći na kr- i da je sposoban dva oka u glavi zavaditi i da na dvoru drži
šćansku stranu.”
te bosanske babune i heretike i da ne daje crkvi desetine i
AGE BEŠIREVIĆI da je u Jajcu đavolu crkvu pod zemljom u stijenu uklesao,
Na prijelazu stoljeća, kada se lomila sud-
bina Bosne i cijelog Osmanskog Carstva, u huknuše Bosanci kao da iz zemlje izniču.

76 17/9/2021 STAV