Page 75 - STAV broj 341

da te zove i kao da ulaziš na ta vrata u taj zavlada poklonjenim mu gradovima i ime-
dvorac, oko kojeg, uhvaćena u koleto, trče cima. Tako je i Italijan Franjo od Apolije,
slova, da je to općina, naša, ostrožačka i da vojvoda Sigismundov, držao darodavnicu
smo svi mi... s pravom na Ostrožac pa opet nikada nije
“A je li živ”, prekida ga neko. A on ga kročio na ova vrata. Osim toga, još nije bilo
gleda zbunjeno i najradije bi zamahao ruka- tako pa da ludi Bosanci prelaze preko Une
ma kao župnik Mavar plebanuš kada ga pop i traže pravicu i ovdje ih, s tom njihovom
Paval uštine za obraz. prevjerom i s tim Tvrtkom koji se proglasi
“A ko?”, pita izgubljeno i, sasvim zbu- kraljem i podmetnu glavu da mu na nju kru-
njen, gleda kako se njegovi slušaoci, razoča- nu stavi taj njihov antipapa kojeg zovu did,
rani, razilaze i odmahuju glavama, kletući se niko zaozbiljno nije shvatao. Pa ipak, knezo-
i ovaj put da ih više neće navući na tanak led vi Blagajski podignu svoj glas i usprotive se
i u svoju bezumnu priču, jer pečat taj možda jer su već godinama trpjeli strašne nasrtaje
i ne postoji i sami Bog zna šta se radi gore u Frankopana koji im htjedoše preoteti Kru-
toj općini ostrožačkoj. pu i Bilu Stinu, i zemlje, i sve što je njihovo.
“Pa pečat”, dobaci na kraju jedan od onih Poglavito je bio glasan, kazuje se, taj Stjepan
koji odlaze. “Pričaš o njemu kao da je živ.” Blagajski, sin Dujmov, kanonik zagrebački,
A purgar Vuk, ili Ratko, ili Brajša, ili Dap- i uglednik, mnogo se taj starao o dobrobiti
ša, ili Gral, samo gleda za njima i ne zamje- svoje obitelji.
ri im jer to su ljudi koji nikada nisu vidjeli I tako i bi, godinama je od Bosne samo
općinski pečat. A ima još jedna stvar zbog vjetar dolazio. Ali kad umrije čestiti i nadaleko
koje se ne ljuti jer zna da je svojom pričom cijenjeni ban Vukac, a sin njegov, rogobatni
svima dosadio. Evo već će cijela godina kako Hrvoje, za kojeg se odavno govorkalo da je
mu se samo priča, i smije mu se, i ondje gdje strašna prelivoda i da je sposoban dva oka u
treba i gdje ne treba, i pjeva mu se, i dođe glavi zavaditi i da na dvoru drži te bosanske
mu ponekad takav trenutak da bi od sreće babune i heretike i da ne daje crkvi desetine
vrištao, da svima, i ovom stoljetnom drveću i da je u Jajcu đavolu crkvu pod zemljom u
i toj vodi što žubori duboko u kanjonu i gori stijenu uklesao, huknuše Bosanci kao da iz
na onoj tamo obali i orlu što sve to nadlije- zemlje izniču. Prvo opkoliše Krupu i ona im
općine i purgari najviše vole trenutak kada će, da svima poruči da je živ i da je to on i se u roku od nekoliko dana predade. Sutradan
treba da upišu svoja imena na ugovor, pa im da se zove Vuk, ili Ratko, ili Brajša, ili Dap- osvanuše ovdje, pod zidinama ostrožačkim,
milo da ga gledaju i da upiju svaki detalj na ša, ili Gral, svejedno je kako. Jer, evo, još ga a na taljigama vozaše krupskog kaštelana i
njemu te da ga, čim izađu odavde, opisuju ne posiječe sablja, ne probode ga koplje, ne stražu u lance okovane, strašno ih bičujući.
onima koji nemadohu tu sreću da ih barem rani ga strijela, a sve je moglo, za dlaku – i Tri dana su se krici i pomagljevina mučenič-
jednom pozove da svjedoče pri ozbiljnim op- sablja, i koplje, i strijela, i mač. ka odbijali od čelo Grmeča i vraćali ovamo,
ćinskim poslovima. Kula je na pečatu, govo- Bilo je to prošle godine kada Bosanci a Miostrah i Osredak i Dobornica bijahu u
rahu zaneseno pred slušaocima koji zaustav- pređoše preko Une pa stadoše nahrtati na plamenu i takav se dim vijaše da prste pred
ljahu dah od uzbuđenja. A na desnoj strani, Ostrožac i na Krupu i harati posjedima koje okom, što se ono rekne, nisi mogao vidjeti.
kazivahu dalje, zvijezda sija da je očima ne Blagaji Krupski držaše od pamtivijeka. Go- Silnog se straha za te opsade namriješe
možeš gledati, i nad njom mjesec, usprio se dinama prije toga kazivalo se kako je kralj ostrožački purgari. Kakve se samo strahote
kao obrva nad okom. Gore na kuli, kao zu- Sigismund darovao i Krupu i Ostrožac vojvo- lijegaše u pričama što ih tih dana pripovije-
blje, raširile se puškarnice, napete kao da će di bosanskome Vukcu, sinu Hrvatinovu, kao daše o vjerolomnim Bosancima, koji ne štuju
svaki čas kroz njihova vidjela gruhnuti ar- njegovo zahvaljenije jer ga je ovaj pomogao u ni papu ni Hrista, a kardinala svog prognaše
kebuzi i topovi i kubure. I prozora dva, pod ratu protiv rivala Ludovika Napuljskog. Ali u Đakovo. Tek kada opsada minu i vojska se
njima, njišu se zavjese, ovlaš, trepću, kao da niko to ovdje nije shvatao ozbiljno. Oduvi- povuče prema Mutniku, puče među purgari-
neko ko ne želi biti viđen s ove strane gle- jek je bilo bezbroj takvih slučajeva da daro- ma ostrožačkim da to i ne bijahu Bosanci već
da prema tebi. Dijeva, s bijelim prozračnim davna kraljevska povelja sasvim izblijedi u vojska hrvatskog bana, koji za kralja silnom
velom preko lica i samo joj oči iskre. I kao rukama darovanog a da nikada stvarno ne rukom zauze Krupu i opsjedaše Ostrožac.

STAV 17/9/2021 75