Page 40 - STAV broj 172
P. 40
Krajišnici na mjestu gdje
su ušli u Krajinu
ćemo biti oslobodioci, a paralelno s tim, “U Austriji sam donio odluku da sve ostavim i krenem
u hrvatskim medijima slušali smo o padu u Krajinu, pa, ako ne uspijem, da se onda priključim 7.
nekih linija oko Bužima, te se spremali krajiškoj. Tako je i bilo. Učestvovali smo u raznim akcijama
za akciju oslobađanja Sarajeva. Sve je to i bili zajedno tamo sve do pada Jajca, da bismo nakon toga
u nama rodilo novu želju za odlaskom, skontali da smo isuviše daleko od kuće, te da trebamo
ovaj put u rodnu Krajinu, gdje su nam probati vratiti se kućama i biti podrška našem narodu i 5.
bile i porodice o kojima nismo ništa zna- korpusu”, kaže Husein Porobić
li. Vratili smo se opet u Hrvatsku i ondje
ponovo tražili način da uđemo u Bosnu i Sloveniji kada je počela agresija na Bosnu tada je pokrivala ogromnu teritoriju, oko
Hercegovinu, ali ovaj put u Krajinu. Po- i Hercegovinu. trećine Hrvatske, s 200.000 stanovnika”,
kušavali su me mnogi uvjeriti da ne idem priča Džinović, koji je ranjavan dva puta,
ponovo u rat. Iz Hrvatske sam se telefon- Džinović se priključio svojim Kra- a danas živi i radi u Sloveniji
ski čuo i s majkom i sa suprugom, koje su jišnicima na vojnoj obuci u Sloveniji,
mi govorile da ne idem. Obećao sam im gdje je dobio svu potrebnu opremu i na- OČI U OČI S NEPRIJATELJEM
da neću. Ali ta moja želja bila je nešto što oružanje. Prije njih su već išle određene
je jače od mene i jednostavno sam morao grupe za Bosnu, što je bilo primijećeno Na Slunjskom poligonu bila je osma-
ići. Krenuli smo u srijedu, a već u petak od strane vojske SAO Krajine. Nakon tračnica, priča Šaban Džajić iz Bosanske
smo izbili u Veliku Kladušu. Ljudi nisu što su po dolasku u Bosnu proveli neko Krupe, ali su imali veliku sreću da baš
mogli vjerovati da smo uspjeli preći”, pri- vrijeme u Travniku, gdje su se borili u tada stražara nije bilo na mjestu gdje obič-
ča Jasmin Veladžić, koji je u akciji “Bre- jedinicama 7. korpusa Armije RBiH, no bude. Inače bi ih sve pobio bez imalo
za 94” nagazio na minu i ostao bez noge. odlučili su ići nazad u Hrvatsku, odakle muke. Tu su se ulogorili i gledali kako se
će ponovo nastojati pronaći put ulaska obučavaju specijalci SAO Krajine. Stoti-
Silazeći preko brda Mašvine, krajiški u Bihaćki okrug. njak metara od neprijatelja, hrabri Kra-
dobrovoljci koji su se iz Karlovca zapu- jišnici strpljivo su čekali noć kako bi na-
tili u tadašnji opkoljeni Bihaćki okrug “U Travniku smo proveli šest mjeseci, stavili prema Bosanskoj krajini.
nailazili su na razne prepreke. Bio je kraj a nakon pada Jajca, nas šesnaest je odlu-
januara, kiša ih je pratila sve vrijeme, a čilo ići za Krajinu. Išli smo iz Travnika, “Prije rata sam radio u policiji u Hrvat-
naletjeli su i na jedinice vojske tadašnje preko Mostara do Karlovca, gdje smo se skoj. Kada je izbio rat u Hrvatskoj, osjećao
SAO Krajine, na minska polja i na Ko- stacionirali. Tu smo se susreli s našim sam da to nije moj rat, te sam napustio
ranu, koju su morali hladnu pregaziti. ljudima. Odlučili su novčano nam po- posao i otišao raditi u Sloveniju. Poslije,
moći oko nabavke naoružanja i sredsta- kada sam čuo da se okupljaju bosanske
“Na samom početku morali smo bosi va potrebnih za plaćanje vodiča. Putovali patriote, priključio sam im i nakon obu-
pregaziti rijeku Mrežnicu. Proveli smo smo dvije noći i jedan dan. Krili smo se ke smo krenuli preko Hrvatske za Trav-
jedan cijeli dan na Slunjskim brdima po šumama i putovali rutom kojom niko nik, a potom u Krajinu. Priključili smo
skriveni u šumi i čekali mrak da bismo prije nas nije išao. Vojska SAO Krajine se 5. korpusu Armije BiH, u kojem smo
mogli nastaviti dalje jer se tu nalazila
srpska vojska”, prisjeća se Mirsad Dži-
nović iz sela Bukovica, koji se zatekao u
40 21/6/2018 STAV
