Page 44 - STAV broj 172

DRUŠTVO

Piše: Jasmin GROŠIĆ

Hafiz s Mramornog mora

Bježeći od ratnih stradanja, siro- “Bošn’ak sam
maštva, neizvjesnosti i represalija iz Turske i
različitih režima, mnogi Bošnja- bosanski
ci napustili su svoja višestoljetna zborim”
ognjišta i razišli se diljem zemaljske kugle.
Seobe Bošnjaka posebno su bile izražene
krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Iselje-
nici su sprva gajili nadu da će se stanje
u zemlji njihovih predaka popraviti i da
će se vratiti kućama. Međutim, ubrzo se
pokazalo da je takva nada uzaludna. Boš-
njaci su ostajali u dalekim zemljama, u
tuđini, među tuđim i nepoznatim ljudi-
ma. Morali su se privići na novu sredinu,
nove ljude, da se nanovo skuće i situira-
ju. Napuštajući zemlju svojih predaka,
najveći broj Bošnjaka odlučio je utočište
potražiti na prostoru Osmanskog carstva,
odnosno Republike Turske. Tamo su se
osjećali najsigurnije.

KAKO SE ČUVA I RUŠI IDENTITET svakodnevnom govoru stanovnika. Mno- domaćim imamima predvodili namaze i
ga naselja u ovoj nama bliskoj zemlji da- učili mukabele i tako jačali međusobno
Četiri duga stoljeća života u zajedničkoj nas su “Bosna u malom”. Pretpostavlja prijateljstvo i saradnju.
državi koju su iskreno voljeli i za koju su se da u Turskoj danas živi između četi-
ginuli i krvarili, života među ljudima s ri i osam miliona etničkih Bošnjaka, što Imam Gradske džamije u Bosanskoj
kojim su dijelili dobro i zlo, stvorila su čini višestruko veću populaciju od one Krupi Ishak ef. Sedić istakao je da svake
snažnu vezu između Bošnjaka i Turaka. u matici Bosni. Dobar dio njih skoro se godine džemat koji on predvodi ima čast i
Takva veza uzrokovala je da mnogi Boš- u potpunosti asimilirao. Međutim, nisu priliku ugostiti nekog od hafiza iz Turske
njaci i Tursku doživljavaju kao obećanu rijetki ni oni slučajevi gdje se bosanski koji dolaze da bi svojim lijepim učenjem
zemlju. Dolaskom u nepoznatu sredinu, jezik i kultura više njeguju nego što se Kur’ana, ezana i salavata uljepšali mjesec
mnogi Bošnjaci puno su propatili i, kad to čini u Bosni. ramazan. “Svake godine imali smo male
bi im teško bilo, prisjećali su se svoje Bo- teškoće jer naši gosti nisu znali bosanski
sne i Sandžaka. Žudili su za djedovinom, Preci nekih od njih došli su u ovu niti mi turski, pa smo se sporazumijevali
za bar jednim pogledom na rodnu grudu, zemlju prije više od 120 godina i oni su, svakako, uglavnom na arapskom jeziku.
jednim udisajem zraka, jednim gutljajem uprkos svemu, sačuvali svoj identitet. Ove godine nam se, eto, posrećilo da nam
vode s izvora ili česme. Ljubav i čežnja Zanimljiv primjer nalazimo u Bosanskoj je došao čovjek koji je porijeklom Bošnjak
za rodnim krajem bila je toliko jaka da Krupi, gdje posljednjih pet godina u Grad- i koji dobro govori i razumije bosanski.
je ništa nije moglo oteti iz njihovih mi- skoj džamiji, tokom mjeseca ramazana, Eto, mi tako dosta naučimo od njega na-
sli i srca. Svoju ljubav prema zemlji pre- borave kao gosti imami (hafizi) iz Tur- ših starih zaboravljenih riječi i izraza, a
daka, jezik, kulturu i običaje prenosili su ske. Svake godine njih dvadesetak dolazi on dosta nauči od nas novijeg bosanskog
na svoje potomke i ljubomorno čuvali. posredstvom Diyaneta Turske kako bi s jezika”, kazao je za Stav efendija Sedić.

U mnogim gradovima i selima Tur-
ske danas možete čuti bosanski jezik u

44 21/6/2018 STAV