Page 49 - STAV broj 172
P. 49

mi je brat skrenuo pažnju da to pogledam            “Nisam im nikada to detaljisao. One            Ovo je priča i o supruzi
i vidio sam gdje je bila grobnica Potpeći-      znaju da je nestao i znaju, hvala Bogu, koje       ubijenog Sadika Džinde,
na. Čuo sam da ima grobnica ispod pećine,       je nacionalnosti bio. E sada, ja im to nikada      učiteljici Denki, nekada
ali gdje tačno, to do neki dan nisam znao i     direktno nisam pričao jer su male i moglo          Džindo, a sada Bogosavljević,
sada sam vidio gdje je. Vidio sam mašine da     bi se to možda pogrešno odraziti na njih u         majci Nebojše i Siniše. O
su tu iskopavale i čuo sam da su te grobnice    društvu u kom se trenutno nalaze, mada ja          učiteljici čije su đake 1992.
na spratove, što se i dokazalo. Proljetos (21.  svoju djecu vaspitavam i ne odvajam ih ni          godine pripadnici snaga
aprila, op. a.) bila je dženaza u Vlasenici i   od jednih ni od drugih. Moja se djeca druže        RS-a silovali i ubijali, a koja
nekolicina ljudi koji su odvedeni tog dana      s muslimanima i sa Srbima i idu s njima u          je, iz sebi poznatih razloga,
kada i moj otac je i ukopana.”                  školu, izlaze zajedno, zapravo, starija kćerka     u Sudu Bosne i Hercegovine
                                                izlazi s njima, a mala se druži s komšijskom       svjedočila u korist ubice i
    Na pitanje koliko se sjeća oca Sadika       djecom povratnicima. Mislim da nemaju              osuđenog ratnog zločinca
Džinde i kakav je on bio, Nebojša odgovara:     predrasude o ovom ili o onom. Šta znam...
                                                Trudim se da ih naučim da su ljudi ljudi i         ratnih zločinaca za zločine počinjene u Vla-
    “Sjećam se oca dobro, ali prošlo je 26 go-  da nije važno ko se kojem Bogu moli i ko je        senici, izjavila: “Kada su nas potrpali u te
dina i malo je sve prešlo u zaborav. Emoci-     koje vjere ili nacije. Ne mogu mrziti cijelu       kamione, vozili smo se neko vrijeme i onda
ja ima. Nije da nema, ali živjeti se mora. Ja   naciju zbog par usijanih glava od kojih je ne-     je kamion stao i Car je zviznuo nekome da
dalje moram. Da sam patriota, dokazao sam       koliko nastradalo, a neki su još na slobodi i      dođe. Tada su izletjeli srpski vojnici koji su
time što sam ostao da živim tu u uslovima       ne bih ih imenovao. Znam ko mi je tog dana         odvojili moju malu curicu Nihadu s još oko
kakvi jesu. Nigdje nije dobro, mislim na ci-    bio pred kućom. Jedna je osoba nastradala          10 curica. Nihada je imala 13 godina, nikada
jelu Bosnu i Hercegovinu, ne samo na svoj       ubrzo poslije toga, a druga je na slobodi. Na-     je poslije nisam vidjela, niti je nađena, čak je
grad, jer svi su gradovi u posljednjih 25 go-   stanjen je tu i radi na strani. Ne bih otkrio      nisam ni pokopala.”
dina unazađeni. Svi mi to dobro znamo i ne      njegov identitet i njegovo ime. Ima on sada
moram to sada posebno isticati.”                svoju porodicu, a ja od tog nemam ništa,           SVJEDOČENJE U KORIST ZLOČINCA
                                                ako me razumijete šta hoću da vam kažem.           Denka Bogosavljević je, prenosi BIRN,
UNUKE JOŠ NE ZNAJU                              Ja s tim čovjekom živim. U komšiluku mi            svjedočila u ulozi odbrane zločinca Bastaha,
ZAŠTO IM JE DJED UBIJEN                         je. Zdravo za zdravo i idemo dalje. On vje-        za kojeg je u sudnici kazala da ga poznaje još
                                                rovatno pretpostavlja da ja nešto znam, ali,       od prije rata i da “nikada nije čula ništa ne-
    O tome koliko mu je otac nedostao tokom     eto, ja živim svoj život, a on svoj, i to je to”,  gativno o njemu”.
odrastanja, Nebojša kaže da ne može odgovo-     završio je priču o svojoj porodičnoj tragediji     “Mog muža Sadika Džindu odveli su 29.
riti. “Na to pitanje vam ne mogu odgovoriti.    Nebojša Bogosavljević.                             juna i od tada ništa o njemu nismo saznali.
Nisam nikada sam sebe pitao kako bi se to                                                          Odveli su ga nepoznati ljudi u policijskim
dešavalo da je on tu bio jer se ovo ovako de-       U danima kada je Sadik Džindo odve-            uniformama. Lica su im bila pokrivena i ni-
šava sada pošto njega nema. Svi smo živjeli     den od kuće odvođeni su, mučeni, silovani          šta mi nisu rekli. Nakon toga me je Bastah
tada u nekom burnom dobu, tako da, kada         i ubijani brojni vlasenički Bošnjaci i Bošnja-     stalno obilazio da vidi može li mi pomoći”,
mi je otac bio potreban, nisam imao vreme-      kinje. Pripadnici vojnih i policijskih snaga       izjavila je Denka Bogosavljević, koja je, iz-
na da razmišljam o tome jer sam gledao da       RS-a ubili su više od 2.600 civila, ili 14 posto   među ostalog, pokušala dati alibi optuženom
se snađem, da preživim i da nešto napravim      ukupne bošnjačke populacije iz tog mjesta.         za vrijeme izvršenja zločina koji mu je op-
u životu, da nastavim nekim putem kojim je                                                         tužnicom stavljen na teret.
on krenuo. To sam nastavio. On je bio šofer         Između ostalih, odvedena je i 13-godiš-        Uoči suđenja Bastahu, koji je kasnije
u javnom preduzeću u Vlasenici, a po struci     nja Nihada Lelo, učenica iz škole u kojoj je       zbog ratnog zločina pravosnažno osuđen
je bio automehaničar i radio je u svojoj ga-    Denka Bogosavljević bila učiteljica i u kojoj      na zatvorsku kaznu u trajanju od 22 godine,
raži pored kuće”, objašnjava.                   je podučavala generacije i generacije učenika.
                                                Kako prenosi BIRN – Justice report, Nihadi-
    Nebojša kaže da ima dvije kćerkice koje     na majka Tima Lelo 2009. je godine prilikom
znaju šta se dogodilo s njihovim djedom,        svjedočenja protiv Dragana Bastaha zvanog
ali su još male da bi mogle razumjeti šta se    Car, jednog od ukupno četverice osuđenih
dešavalo i zašto je njihov djed Sadik odve-
den i ubijen.

                                                                                                   pojedini Bošnjaci pokušali su posredovati i
                                                                                                   utjecati na svjedoke Tužilaštva BiH.
                                                                                                   Pojedini Bošnjaci danas, devet godina
                                                                                                   poslije suđenja Bastahu, strahuju za buduć-
                                                                                                   nost Bogosavljevića, plašeći se kako će kom-
                                                                                                   šije, vlasenički Srbi, reagirati na izjave sina
                                                                                                   ubijenog Sadika Džinde. Optužuju novinare
                                                                                                   smatrajući da nije korektno da se o takvim
                                                                                                   pričama uopće izvještava. Oni, ti isti vla-
                                                                                                   senički Bošnjaci, zaboravljaju da novinari
                                                                                                   samo prenose činjenice o zločinima koje su
                                                                                                   počinili njihove komšije, vlasenički Srbi, s
                                                                                                   kojima neki od vlaseničkih Bošnjaka sjede
                                                                                                   u avlijama, piju kahve i nude ih bajramskim
                                                                                                   baklavama. Dok takvi vlasenički Bošnjaci
                                                                                                   odbijaju pričati o tragedijama koje su pre-
                                                                                                   živjeli 1992. godine, da nije bilo novinara i
                                                                                                   “ostalih” čestitih vlaseničkih preživjelih Boš-
                                                                                                   njaka koji godinama javno upiru i prozivaju
                                                                                                   zločince imenom i prezimenom, možda se za
                                                                                                   stradanja u ovoj čaršiji podno Viselca ne bi
                                                                                                   ni znalo.                            n

                                                                                                                                STAV 21/6/2018 49
   44   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54