Page 53 - STAV broj 172
P. 53
je da su poslije rata Srbi prepričavali po-
kušaj paljenja turbeta.
U ovim je krajevima od davnina bilo poznato da se ništa ne OBNOVLJENA TEKIJA
smije ukrasti. Ako nešto nestane, to se do sljedećeg jutra
pojavi ispred turbeta. Tako su mještani godinama ostavljali “Četnik je, s namjerom da razvali
stvari na njivi. Nikad niko nije smio ništa uzeti. Možda to drvena vrata na turbetu, udario nogom
objašnjava zašto je samo jedan red crepova skinut s krova u njih i, umjesto da vrata puknu i otvore
turbeta i zašto je bio složen na ulazu u turbe se, pukla je njegova cjevanica. Drugom
se, opet, ruka oduzela. Pokušali su za-
Zaselak u kojem se nalazi tekija prije reče nam da je, eto, proživio cijeli život tu, paliti vrata, ali drvena vrata nisu htjela
se zvao Orlovići, po prezimenu stanovni- a da ne zna ništa o turbetu, a ni o tekiji. gorjeti. Samo se vidi da su malo crnila
ka tog sela, a kasnije je prozvano i Tekija. od dima i malo je ćilim unutra nagorio.
Prije rata, ovog posljednjeg, u Tekiji, iliti Turbe Hamza-babe vjerovatno je je- Kada sam se vratio ovdje 2000. godine,
Orlovićima, bile su 22 kuće. Danas samo dini objekt u cijeloj istočnoj Bosni koji vidio sam da fali samo red crepova. Neko
jedna porodica živi u tom zaseoku. Prola- Srbi nisu srušili, zapalili, minirali, a koji je bio skinuo jedan red, ali smo taj crijep
zeći pored jedine naseljene kuće, upitasmo barem po nečemu podsjeća na Bošnjake, našli uredno složen ispred turbeta. Teki-
domaćina da nam ispriča predaje o turbe- odnosno muslimane... Mada, nije da nisu ja je skroz srušena, ali smo je obnovili i
tu Hamza-babe i tekiji, ali on, sav u čudu, pokušali. Husejn Orlović, koji održava svakih petnaest dana imamo zikr. Dolazi
mezarje kod turbeta i tekiju, ispričao nam jedan efendija iz Kladnja. Uništen je samo
jedan nišan u mezarju kod turbeta. To je
mezar čovjeka koji je bio u mješovitom
braku. Na nišanu je pisalo: ‘Alija Mehme-
dović, nišane podižu supruga Desa i sin
Nebojša.’ Njega su razlupali macolom”,
priča nam Husejn.
U ovim krajevima od davnina je bilo
poznato da se ništa ne smije ukrasti. Ako
nešto nestane, to se do sljedećeg jutra po-
javi ispred turbeta. Tako su mještani go-
dinama ostavljali alat i druge stvari na
njivi. Nikad niko nije smio ništa uzeti.
Možda to objašnjava zašto je samo jedan
red crepova skinut s krova turbeta i zašto
je bio složen na ulazu u turbe.
“Ja i sada ostavim kosilicu na njivi.
Mada nije više kao što je bilo prije. Po-
slije rata je i turbe obijeno, obili kutiju
za novac, u tekiji razbijen prozor”, pri-
ča Husejn.
U turbetu su pokopani Hamza-baba i
njegov sin Mustafa. Postoji nekoliko ver-
zija priče, pa čak i nekoliko Hamzi koji
se vežu za ovo turbe.
“Nakon što je sultan Mehmed Fatih
osvojio Bosnu”, kaže jedna od predaja,
“Ugari provališe i zauzeše Jajce. Uradiše
to za vrijeme džume, dok je vojska bila
na namazu. Da bi učvrstio granicu, sultan
ponovo s vojskom dođe u Bosnu. I dok je
on bio u Jajcu, Ugari napadoše Zvornik te
se on zaputi ka Zvorniku. Prolazeći kroz
Konjević-Polje, sultan ugleda starca kako
ore, pa naredi da ga izvedu pred njega.
– Zašto oreš bijele brade? Zašto si
okasnio? Zašto nisi uranio? – upitao je
sultan.
STAV 21/6/2018 53
