Page 57 - STAV broj 172

Alijagića i Arifa Begića iz Bužima, potom Šerif Bajrić s polaznicima mektebi-
Sulejmana Topića i drugih koji će svojim -ibtidaije u gradu Stijena kod Cazina
radom i djelom ostaviti značajan pečat na
duhovni život Krajine, a neki i mnogo 1930. godine; Bužimska medresa
šire. Jedan od onih koji je svojim školo-
vanjem te društvenim angažmanom po-
sebno zadužio Krajinu jeste i Šerif-efen-
dija Bajrić, uvaženi alim, imam, hatib i
vjeroučitelj iz Cazina.

ŽIVOTNI PUT S MNOŠTVOM PODVIGA Bužimska medresa u kući
Bećir-bega Sijamhodžića
Šerif Bajrić rodio se 1855. godine
u naselju Stijena kod Cazina, a potječe Prvu službu otpočeo je u Bužimu 1879. godine. Zapazivši
iz ugledne krajiške alimske porodice. nedostatak vjerskih službenika, odlučio je da s boljim
Početno vjersko znanje stjecao je kod svog đacima mektebi-ibtidaije produži nastavu za još četiri
oca Mumin-efendije, potom pet godina u godine. Takav oblik školovanja ubrzo je u narodu prozvan
Cazinskoj medresi, a nakon toga, željan Bužimskom medresom
daljeg školovanja, s nekoliko prijatelja
otišao je pješice u Istanbul. Ondje je imena sljedećih: Suljo Pilić, Osman, Ah- u Stijenu, njegovim zalaganjem u Bužimu
pohađao nekoliko medresa, među kojima met i Mahmut Bajrektarević, Abdaga Ća- i okolini izgrađeno je blizu deset džami-
i medresu Krk-česma. Nakon medrese, tić, Omer Durić, Ejdo Dizdarević, Suljo ja. Godine 1901. godine umire mu otac
završio je Darul-muallimin (školu za vje- Kovačević, Meho Šahinović, Maše Sken- Mumin, što je bio povod da nakon dugo-
roučitelje), u kojem je jedan period radio derović, Hasan Mašinović, Husein Nanić, godišnjeg službovanja u Bužimu pređe u
kao nastavnik. O tome svjedoči i jedan nje- Emina Šahinović i Meho Ćatić. Većina njih rodnu Stijenu i s istim dužnostima kao
gov matematički udžbenik napisan za tu kasnije je po okolnim mektebima učila i u Bužimu naslijedi džemat u kojem je
školu. Za vrijeme školovanja u Istanbulu djecu i klanjala teravije i druge vaktove službovao njegov otac. Od 1928. godine
koristio je službeno ime Mehmed Šerif. osim džume. Kako je zabilježeno od Še- prešao je u novoformirani džemat, gdje
Nakon devetogodišnjeg (u nekim verzi- rifovog unuka Asima, Šerif je imao pro- je radio sve do penzije. Iste godine, na-
jama i dosta dužeg) učenja i službovanja blema s austrougarskim vlastima, koje su kon što je položio ispit za imama mati-
po Istanbulu, vratio se kući u Cazinsku mu “uhatorile” zbog kvalitetnih dersova čara, paraleno s džematskim obavezama,
krajinu. U jednoj od svojih bilješki Še- i pretjeranog domoljublja. Prije povratka prihvatio se i vođenje matice u Stijeni.
rif-efendija navodi da se “iz Istanbula
vraća uslijed ljubavi spram rodnoj kra-
jiškoj grudi”. Bio je jedan od posljednjih
krajiških alima koji su, želeći višu vjersku
naobrazbu, odlazili na školovanje u daleki
“Stambol”. Poznavao je arapski, turski i
perzijski jezik, a na osnovu ogromne lite-
rature na njemačkom jeziku koja je osta-
la iza njega, da se naslutiti da se služio i
njemačkim jezikom.

Kako je bio dobitnik priznanja osman-
skog nadzornika prosvjete u Istanbulu od
27. juna 1877. godine, to mu je omogu-
ćilo nesmetano priznavanje kvalifikacije
od Ulema-medžlisa u Sarajevu. Po povrat-
ku iz Istanbula, Šerif-efendija dobijao je
u više navrata pozive od Muhamed-be-
ga Kapetanovića Ljubušaka da dođe u
Sarajevo i radi kao vjeroučitelj, ali on je
ipak poslušao oca Mumina, koji mu je u
pismu napisao da dođe u Krajinu i hiz-
meti islamu, te “da mu je bolje gledati
krajiške strane nego sarajevske dućane”.

Prvu službu otpočeo je u Bužimu.
Tu je 1879. godine na mjestu imama Sta-
re drvene džamije naslijedio Halil-efen-
diju Halija. Zapazivši ubrzo nedostatak
vjerskih službenika, odlučio je da s bo-
ljim đacima mektebi-ibtidaije produži
nastavu za još četiri godine. Takav oblik
školovanja ubrzo je u narodu prozvan
Bužimskom medresom, koju je za krat-
ko vrijeme završilo dvadeset i šest imama
i muallima, među kojima su zabilježena

STAV 21/6/2018 57