Page 55 - STAV broj 172
P. 55
Piše: bošnjak u new yorku
Nebojša
ŠERIĆ ŠOBA Decembar u proljeću
Kad zaspiš
ispod uključene
klime
Na sebi sam imao novu plavu trenerku “Adidas”, a stari
mi je kupio i kacigu, zlu ne trebalo. Bilo je malo čudno što
sam od sve djece jedino ja imao kacigu, ali ispostavio se to
kao pametan potez, jer već prvi dan, kada smo učili vožnju
“plugom”, proletio sam u šumu i spucao u prvo drvo
Došao je i taj dan. Starci su me i na mene red. Usrao sam se k’o grlica. Sjeo sam u korpu, a žičara me podigla
ponosno ispratili do autobusa Dežurni me nekako uvalio u sjedište i u visine. Borio sam se sa snijegom koji je
ispred FIS-a u koji su se djeca HOP, sav prestravljen, našao sam se u pojačavao. Oko mene je sve bilo bijelo,
već ukrcavala. Svako je svojima zraku. Okrenuo sam se oko sebe, nije vidljivost je bila nikakva. Čulo se samo
mahao, a posljednje skije i prtljag ubaci- više bilo povratka. Kako je visina rasla, klaparanje točkova. A onda smo odjed-
vani su u autobus koji samo što nije bio sve me više hvatao strah i sve sam čvršće nom stali. Korpa se momački zanjihala.
krenuo prema Jahorini. Škola skijanja stezao metalnu štanglu. A onda je došao Čuo sam udaljene vriske uplašene dje-
trajala je sedam dana, a za to je vrijeme prvi stub. Veliki masni metalni točko- ce. Žičara se više nije tresla, sve se smi-
trebalo naučiti neke elementarne stvari. vi klaparali su dok se sve treslo. Zatim rilo. Šta sad?
Nešto malo skijao sam između zgrada na je strah nestao. Posmatrao sam suncem Ko zna koliko dugo je to trajalo. Po-
Džidžikovcu, eventualno u Velikom parku, okupanu planinu i raju kako se spušta. čeo me hvatati strah. Šta ako ostanem
i to ondje gdje nije bilo mnogo strmo. Na Izvadio sam iz džepa smrznut sendvič i ovdje zaposve? Šta ako se smrznem i
sebi sam imao novu plavu trenerku “Adi- počeo žvakati. Sve je bilo magično dok više nikada ne vidim mamu i tatu? Počeo
das”, a stari mi je kupio i kacigu, zlu ne nije na red došao silazak. Na kraju žice sam plakati, ali me nije imao ko čuti. Na
trebalo. Bilo je malo čudno što sam od sve stajao je drugi dežurni koji nam je po- dnu brila suze su natapale spužvu. Vikao
djece jedino ja imao kacigu, ali ispostavio magao da siđemo. Većina nas je popadala sam: “Mama, tata”, ali me oni nisu mo-
se to kao pametan potez, jer već prvi dan, na ledom okovanom pristaništu. gli čuti. Snijeg nije posustajao. Činilo
kada smo učili vožnju “plugom”, proletio se kao da pahuljice stoje na mjestu a da
sam u šumu i spucao u prvo drvo. Svaki dan je donosio nove izazove, ski- se ja krećem prema nebu. Nakon neko-
jao sam sve bolje, preko hangova sam već liko sati, popravka je okončana, žičara
Imao sam ELAN RM-904 skije sa vezo- prelazio s više hrabrosti, sve sam manje se pokrenula.
vima “Sprint”, “Caber” cipele (po kojima padao. Obilazili smo sve žice, a uvečer Ubrzo smo svi sjedili u domu i pili
sam kasnije dobio ime, Caber-Cober-Šo- smo se nakon klope skupljali u glavnoj topli čaj, ali strah nikako nije odlazio.
ber-Šoba), koji broj veću jaknu i pantalone, prostoriji u kojoj se puštala Abba i ple- Trauma se usadila duboko pod kožu.
nekakve rukavice i štapove. Sve sam to, salo. Ponekad bi pustili i neki sentiš pa Sutradan smo zamolili učitelja da nas
nakon što smo stigli na Jahorinu, teglio uz su se parovi brzo sastavljali. Ja sam, kao vodi na ski-lift.
stepenice prema domu “Partizan”. Smje- i obično, sve posmatrao sa strane. Neku noć probudila me zima. Nakon
stili su nas u velike sobe s puno kreveta. večere strovalio sam se na kauč i zaspao
Mene je zapao onaj na spratu. Znao sam Sutradan je počeo padati snijeg. Na zaboravivši ugasiti klimu. Tresao sam
samo dvoje-troje djece iz moje škole, ali brile smo stavili žute filtere – to, k’o biva, se od hladnoće. Uhvatio me neki čudan
stjecala su se nova prijateljstva. pomaže. Vidljivost se smanjila, magle je osjećaj, slike se krenuše smjenjivati pred
bilo sve više i više. Jedva sam razazana- očima. Sva životna smrzavanja izreda-
Sutradan smo stajali u redu za žičaru. vao ko je bio ispred mene. Svakih malo la su se. Na kraju ostade samo ovo s pr-
Bilo me je strah. Do tada smo išli samo na zastajkivali smo i provjeravali jesmo li vom školom skijanja na Jahorini, žiča-
ski-lift koji je bio jednostavniji. Uhvatiš svi na broju. Padao je sve gušći snijeg, rom koja je stala, beskrajnom bjelinom
se za štanglu i piči. Ovdje je trebalo sje- skoro se ništa nije moglo vidjeti. Uči- i strahom. n
sti u stolicu. Tu je bio neki dežurni koji telj je rekao da idemo na još jednu turu
je svima pomagao da sjednu. Došao je i onda nazad u dom.
STAV 21/6/2018 55
