Page 56 - STAV broj 172

DRUŠTVO

Piše: Amir SIJAMHODŽIĆ

Sjećanje na krajiškog alima Na učene i prosvijećene ljude u
Krajini oduvijek se gledalo s po-
Šerif-efendiju Bajrića sebnim poštovanjem s obzirom
na nepovoljne historijske prili-
Od Cazina ke koje su se više nego igdje drugo u Bo-
do Stambola, sni negativno odražavale na školovanje i
pješice na stasavanje većeg broja alima i učenjaka.
školovanje Posebno se to odnosi na period od sre-
dine 19. stoljeća pa sve do sedamdese-
U narodu je ostao upamćen i njegov herojski čin spašavanja tih godina 20. stoljeća, prije nego što su
ratne siročadi u svjetskim ratovima. Tako je u Prvom svjetskom Krajišnici započeli masovnije upisivati
ratu zaštitio braću Ibrahima i Smaila Saličevića, a u Drugom dvoje Gazi Husrev-begovu medresu i Islamski
pravoslavne djece, Dragana i Miću Ćulibrka, koje je izdržavao teološki fakultet u Sarajevu. Naime, na-
i školovao sa svojim unucima, ne praveći razlike među njima kon kažnjeničke ekspedicije Omer-paše
Latasa iz 1851. godine, u kojoj je stradao
veliki broj uglednih, imućnih i utjecaj-
nih ljudi, Krajina je bez gornjeg sloja
stanovništva dobrim dijelom ostajala i
u periodu Austro-Ugarske, ali i između
svjetskih ratova, kada je u nekoliko valova
migracija stanovništvo masovno selilo u
Tursku, najčešće bogatiji i viđeniji ljudi
i njihove porodice. Nakon svakog od na-
vedenih procesa, Krajina je ostajala bez
ekonomski i politički “najizraslijeg” slo-
ja stanovništva, čime je i društveni život
ostajao na plećima osiromašenog svijeta
koji se najčešće bavio težačkim poslo-
vima i pukom životnom egzistencijom.
Ukidanje Cazinske medrese 1921. godi-
ne, potom rušenje zgrade i prestanak s
radom Bihaćke medrese u toku Drugog
svjetskog rata, te komunistička represija
popraćena zloglasnom Cazinskom bunom
iz 1951. godine, bili su dodatni teret ra-
zvoju islamske misli u Krajini. Tako će
u mnogim mjestima vjersko-prosvjetni
život do unazad pola stoljeća vrlo često
biti sveden na tumačenja i interpretacije
priučenih seoskih imama, što je kod širih
narodnih slojeva svoje implikacije imalo
u sporijem prihvatanju modernizacijskih
tokova, većem otporu prema školovanju
ženske djece i, općenito, u lošijem razu-
mijevanju društveno-političkih tokova u
pojedinim periodima povijesti.

Bez obzira na postojanje Cazinske
(1867–1921), Bihaćke i Šabića medrese,
u takvim društveno-političkim i ekonom-
skim okolnostima bila je gotovo nemo-
guća masovnija produkcija ulemanskog
kadra i intenzivnije prosvjećivanje šireg
sloja stanovništva. Rijetki pojedinci koji
su uspijevali doći do višeg stepena zna-
nja bili su oni koji su se osmjelili znanje
tražiti u većim gradskim centrima, od
Sarajeva pa do Istanbula, poput Huseina
Pozderca iz Cazina, Džemaludina Čauše-
vića iz Bosanske Krupe, hafiza Jusufa Hu-
šidića iz Velike Kladuše, hafiza Ahmeda

56 21/6/2018 STAV