Page 58 - STAV broj 172
P. 58

DRUŠTVO
Tvrđavska džamija
u Stijeni u kojoj je
službovao Šerif-efendija

                                                S učenicima u Stijeni kod Cazina; slijeva: Ale Silić,
                                                Arif ef. Bajrić, Ale Vukalić i Šerif Bajrić

DRUGI O ŠERIF-EFENDIJI                          u vrijeme Austro-Ugarske, ali i između                             pravoslavne djece, Dragana i Miću Ćulibr-
                                                svjetskih ratova. O njegovoj ulozi u agi-                          ka, koje je izdržavao i školovao sa svojim
    Skromni život, blaga ćud i vedro ras-       taciji protiv selidbe Alešević je zapisao:                         unucima, ne praveći razlike među njima.
položenje, uz veliku učenost, još su za ži-     “Boravivši u Turskoj osamnaest godina,                             Drugi Šerifov unuk Halid Bajrić govori
vota podigli autoritet Šerif-efendiji i kod     upoznao je mnoge slabosti i nedostatke                             da se djeda sjeća jako slabo, s obzirom
starijih i kod mlađih naraštaja cazinskog i     ondašnje osmanlijske carevine, i kad god                           na to da je imao svega 3,5 godine kada je
bužimskog kraja. Bio je dobar vaiz, a oču-      bi se među Krajišnicima pobudila želja                             Šerif umro. Međutim, od oca Ibrahima
vala se predaja da u džematima u kojima je      za seobom u Tursku, on bi živom riječi                             zapamtio je dosta predaja, a posebno o
on bio imam nije otvorena nijedna birtija.      ustao protiv toga i spašavao svoje zemljake                        djedovom otporu vlastima NDH koje su
Njegov mlađi kolega i prijatelj Abdurah-        od muhadžirske i kolonizatorske sudbine                            progonile srpsko stanovništvo.
man-efendija Alešević u povodu deseto-          po močvarama i gudurama Anadolije.”
godišnjice smrti o Šerif-efendiji napisao je                                                                           “Djed Šerif doživljavao je u više na-
između ostalog: “Njegovi školski drugo-             U narodu je ostao upamćen i njegov                             vrata ozbiljne prijetnje od ustaša zbog
vi iz Sarajeva i drugih krajeva koristili su    herojski čin spašavanja ratne siročadi                             štićenja civila srpske nacionalnosti. Jed-
položaje muftija, kadija i muderisa, što je     u svjetskim ratovima. Tako je u Prvom                              ne su mu prilike kazali da će ga uhvatiti
i njemu nuđeno, ali je on smatrao većom         svjetskom ratu zaštitio braću Ibrahima                             za bradu i baciti s munare. Dvoje srpske
čašću i kod Boga, dž. š., i kod ljudi služiti   i Smaila Saličevića, a u Drugom dvoje                              djece koje je djed spasio od smrti s nama
svome narodu u nižem rangu, u prvoj liniji,                                                                        su živjeli i nakon Šerifove smrti, sve do
direktno uz narod. Osobito je volio vaisku                                                          Nišan Šerif-   1952. godine, kada su odvedeni u ‘siroti-
i nastavničku dužnost, gdje je uspijevao.                                                      -efendije Bajrića   šte’. Dok su živjeli u našoj kući, sve smo
Uvijek je nastojao da ono što kaže ‘inom’                                                                          dijelili s njima”, sjeća se Halid.
potvrdi i svojim činom. Zato je bio stekao                                                          u stijenskom
veliki ugled i poštovanje u narodu čitave                                                                   gradu      Šerif-efendija Bajrić ostavio je iza sebe
Krajine. Kad god bi se u Krajini podiza-                                                                           mnogobrojnu porodicu. S dvjema supru-
la koja nova džamija, on je pozivan da joj                                                                         gama, Hasnijom iz Pećigrada i Devletom
postavi kamen temeljac. Iako je bio alim                                                                           iz Bužima, imao je sedmero djece, sinove
starijeg kova, bio je prozriv i dalekovidan.                                                                       Mumina, Mustafu, Ibrahima, Arifa i Hasu,
Jednako je propovijedao potrebe i ovoga                                                                            te kćerke Hasibu i Ćatibu. Umro je u Stijeni
kao i budućega svijeta. Omladinu je odgajao                                                                        7. oktobra 1947. godine u devedeset i drugoj
za vremena u kojima će ona živjeti i zato                                                                          godini, a pokopan je pored stare džamije u
je uživao ugled i priznanje i kod naše više                                                                        stijenskoj tvrđavi. Po uzoru na njega i oca
inteligencije. I dan danas se u narodu pre-                                                                        mu Mumina, dvojica Šerifovih sinova bili
pričavaju odlomci njegovih vazova koji su                                                                          su vjerski službenici. Arif-efendija je bio
uvijek bili lahko shvatljivi i razumljivi.” O                                                                      mauallim i vjeroučitelj, a Mumin-efendi-
gostoljubivosti i razgovorljivosti Šerif-efen-                                                                     ja i džematski imam. Ovaj je posljednji,
dijinoj, te islamskom životu i velikoj uče-                                                                        u povodu otvorenja Islamskog teološkog
nosti svojevremeno se pohvalno izrazio i                                                                           fakulteta u Sarajevu 1977. godine, pred
akademik Hamdija Kreševljaković. On je,                                                                            očevu dušu uvakufio 50.000 dinara i tako
za vrijeme terenskog istraživanja u Cazin-                                                                         ga upisao u dobrotvore ove visokoškolske
skoj krajini, prikupljajući historijsku gra-                                                                       ustanove, čime se lijepim hajratom sjetio
đu za svoje djelo Cazin i okolina, nekoliko                                                                        oca. Ostaje žal što se do danas u Krajini
dana boravio kod Šerif-efendije u Stijeni.                                                                         nije našlo za shodno da se neka džamija,
                                                                                                                   ulica, škola ili drugi objekt od općeg in-
    Velike zasluge Šerif-efendija imao je i                                                                        teresa nazove njegovim imenom. Jer, Še-
u odgovaranju ljudi da se ne sele u Tursku                                                                         rif-efendija je to istinski zaslužio. n
58 21/6/2018 STAV
   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63