Page 15 - STAV broj 372

Bošnjaci su takvi iz nekog svog ličnog sa-
bura, odgoja, mentaliteta...”
Aličković kaže da se 2012. godine ži-
vjelo u vremenu u kojem je prevladavalo
stajalište da ne treba pričati o ratu, da će se
time lakše doći do nekog novog nivoa mira.
“Međutim, svjedoci smo da, evo, ni 2022.
godine ne postoji stvarni mir. Ipak, dok se
vrši politička agresija na Bosnu i Hercego-
vinu, osjećamo da Bošnjaci izlaze iz defan-
zivnog stava. Doduše, ne prelaze u ofanzivu,
ali pokazuju opreznost i veću svijest nego
2012. godine. I na to smo ponosni jer smo
i mi kroz svoj aktivizam uspjeli nametnu-
ti kod ljudi stav da patriotizam nije samo
odlazak na utakmice, kupovina domaćih
proizvoda, nego da je mnogo više, da je to
ideologija jednog naroda, države, nacije,
da narod mora biti puno osvješteniji i da
se samo edukacijom o onome što se ovdje
dešavalo mogu zaštititi nove generacije.
Ne bih rekao da smo više u defanzivnom
stavu, mi smo sad u jednom osviještenom
stanju. Bošnjaci više nisu toliko uspavani”,
kaže Aličković.
“AntiDayton” pokret nosilac je obilje-
žavanja raznih događaja, od Prijedora do
Srebrenice. Među onima su koji su zločine
u Prijedoru davno nazvali genocidom, od-
nijeli transparent kada je Tomašica otkri-
vena i napisali da je tu počinjen genocid.
Bilo je rijetko čuti nekoga da je zločine u
Prijedoru u to vrijeme nazivao genocidom.
“AntiDayton” pokret bio je aktivan i
kod otvaranje teme Sutorine, u pokušaju
da se animiranjem javnosti zaštiti dio bo-
sanskohercegovačke teritorije koja je na
nelegalan način iza Drugog svjetskog rata
pripojena Crnoj Gori, a o čemu mnogi ni-
šta nisu znali, čak ni to da je Sutorina ikada
bila dio Bosne i Hercegovine.
Uz to, iza “AntiDaytona” je izuzetno
mnogo performansa i instalacija. Onih dana
kada je u Prijedoru obilježavano nošenje bi-
jelih traka, “AntiDayton” je tu ideju preba-
cio i u Sarajevo, da se i Sarajevo podsjeti na
prijedorske žrtve, da im i Sarajevo oda po-
štovanje. Napravili su na Baščaršiji repliku
logora, bilo je 20-30 momaka koji su glumili
logoraše, zatim su u Velikom parku izložili
3.176 profila ubijenih ljudi i prikazali time
svu širinu genocida u Prijedoru.
Iza pokreta su tri spomen-ploče u Sa-
rajevu. Jedna je Nerminu Divoviću, koji je
snajperom ubijen u Sarajevu između Filo-
zofskog fakulteta i Zemaljskog muzeja. To
je jedna strašna priča o majci kroz čiji je
stomak prošao snajperski metak i Nermi-
na pogodio u glavu. Ta je žena godinama
nakon agresije prosila na ulici, tražila tako
svoju nafaku, nekad čisteći i radeći po pri-
vatnim stanovima i kućama.
“Želio sam da se odužimo tom djetetu,
jer njegova fotografija bila je među najkori-
štenijim fotomaterijalima na svim suđenjima

STAV 22/4/2022 15