Page 17 - STAV broj 372

Svjedočenje Ferida Jogića, emigranta iz Bosanske Krupe
PROGONILE SU ME

CRVENE ZVIJERI

“Kad je otac doš’o tu, molio ih je da ga barem malo odvežu – da
se on oslobodi i pokuša pobjeći – pa da ga ubiju barem tako,
a ne da ga mrcvare i iživljavaju se nad njim. On je bio svezan
Piše: Jasmin GROŠIĆ
žicom koju su mu provukli kroz ruke, kroz meso”, priča Ferid
i na svojoj ruci pokazuje dio između kostiju podlaktice. “Onda
su ga objesili o žicu, pod njim zapalili vatru i sjekli mu uši.”

ovjek koji voli svog progonitelja Našli smo ga kod njegove još nedovr-
i dželata ili je velika neznalica ili šene kuće u Bosanskoj Krupi koju je po-
pati od nekog poremećaja. Ta- čeo graditi prije deset godina. Došao je da
Čkvih pojedinaca, nažalost, još je posjeti rodbinu. Zamolili smo ga da nam
mnogo među Bošnjacima. Uprkos bijedi ispriča nešto o svojoj prošlosti i onome što
i mizeriji u kojoj su živjeli pod crvenim ga je nagnalo da napusti porodicu, dom
bajrakom i trobojkom od 1945. do 1991. i rodno mjesto te krene u emigraciju – u
godine, veliki broj neukih glasnogovor- tuđinu i neizvjesnost.
nika prethodnog režima i dalje na puna “Rodio sam se 7. jula 1932. godine u
usta hvale njegove kreatore i vakat u ko- Bosanskoj Krupi. Išao sam tri razreda u
jem je jedan obični bravar upravljao dr- školu na Mahali u Krupi. Školovanje je
žavom, čije je, izgleda, najveće dostignuće tad trajalo četiri godine. Drugi svjetski
bilo to da se moglo “slobodno spavati na rat, kojeg se i danas jako dobro sjećam,
klupi”. U svojim hvalospjevima režimu prekinuo je moje djetinjstvo. Puno sam
s bravarom na čelu obavezno izostavljaju patnje, brige i straha premetnuo preko
spomenuti da su tadašnje vlasti bile rav- svojih nejakih pleća. Oca su mobilisali u
nodušne na Genocid nad Bošnjacima u vojsku. Teško je to bilo vrijeme. Ljude su
Drugom svjetskom ratu, u kojem je stra- hapsili i odvodili. Jedne večeri dođe otac
dalo više od 100.000 nedužnih ljudi. Isti kući, nas djecu zagrli i zaplaka. Kaže: ‘Ne
glasnogovornici ne spominju ni činjeni- znam šta je ovo, šta se dešava, pa i nedu-
cu da je zaslugom “bravara” i njegovih žnu djecu ubijaju! Otac je pomagao lju-
saradnika između 1953. i 1961. godine iz de koje su tražili i hapsili koliko je bilo
Jugoslavije iseljeno stotine hiljada Boš- u njegovoj moći. Jedne prilike pomogao
njaka i Albanaca. je grupi od četrdeset studenata koje su
Umjesto riječi iseljavanje, ovdje bi tražile ustaše. Rekao je: ‘Bježite odavde,
umjesnije bilo upotrijebiti riječ egzodus, jer ako ostanete, pobit će vas!’ Spremio
jer upravo je o egzodusu riječ. Dugačak ih je u jedan vagon i pomogao da pobje-
bi bio spisak svih njegovih uzroka, no gnu. On nije nikad bio ubica. Nakon rata
sigurno je da ljudi ne bježe od dobra već to mu nije pomoglo. Partizani su hapsili
od zla, od bijede, straha i patnje. i odvodili koga su htjeli. Mnogo je ljudi
Ako razgovarate s emigrantima, čut tada, na pravdi Boga, ubijeno.
ćete bezbroj priča i razloga. Sve su razli- Otac se dugo krio. S njim se krio Ibra-
čite i jednako emotivne. him Šarić, neki Šekić i još dosta ljudi
Jednu priču zabilježili smo u Bosan- kojima ne znam imena. Ja sam otprilike
skoj Krupi od devedesetogodišnjaka Fe- znao gdje se krije, pa sam ponekad odla-
rida Jogića, Krupljanina koji duže od zio da ga vidim. Jednom sam sa sestrom
šezdeset godina živi u emigraciji, u Nje- Feridom išao da berem jagode. S nama
mačkoj, u Münchenu. U rodni kraj rjeđe je bila jedna Srpkinja Zora, kći Boške
dolazi, ne zato što mu se ne dolazi već što Zeljkovića iz Krčane, gdje sam se ja ro-
su ga svladale godine. dio. I dok smo išli cestom prema Perni,

STAV 22/4/2022 17