Page 19 - STAV broj 372

komšiluku. On je bio partizan i cijeni- “Ne znam gdje su ga
li su ga ljudi. Kad me vidio, rekao je:
‘Feridu, ne idi, vrati se, ja ću sutra sve pokopali. Mi smo se nadali
to riješiti i ispitati ih!’” da je živ. Tražili smo ga sve

BIJEG IZ JUGOSLAVIJE dok jedan čovjek nije rekao
“Nakon tog napada i tuče mene su mojoj materi: ‘Hašija, nemoj
osudili na zatvor. Tad sam odlučio da
napustim sve i s nekoliko poznanika nikuda lutati i tražiti, ja
pobjegnem iz Jugoslavije. Jednog dana znam sve šta je bilo. Ja sam
navratio sam kod brata na pilanu. On
je imao zelenu, a ja špricanu vindjaknu. vidio sve šta oni rade. To
Zamijenili smo jakne, kako na sebe ne je njihova pravda, njihovo
bih previše skretao pažnju. Rekao sam
mu da idem preko granice. Nas je pet bje- bratstvo i jedinstvo.’”
žalo: Sulejman Eljazović, Hasko Suljić,
Abdulah Hasić, Smajo Murtić i ja. Od do jednog kamenoloma u Italiji koji je
pilane do Otoke Abdulah i ja otišli smo bio pet kilometara od granice.
pješke, a oni su vlakom, da ne bi po- Hasko je znao malo italijanski. Pitao
sumnjali u nas. Kod brice u Otoci sam je radnike kamenoloma gdje se nalazimo.
se ošiš’o. Kad smo bili kod Krivodola, Rekli su da smo u Italiji. Došli smo u
kod mlina na Uni, ja sam se umio...” Trst. Tu smo proveli nekoliko mjeseci, a
Stari Ferid ovdje zastade i zaplaka, onda smo bili prebačeni u južnu Italiju.
a potom nastavi: “Teško mi je o ovome Kad se sjetim svega, teško mi bude. Iz-
pričati. Trideset i devet godina ja nisam gubio sam dva brata i dvije sestre. Dok
bio ovdje. Kuću sam uzeo od Hajre Ra- sam boravio u Italiji, izdržavao sam se
madana, a nisam ni noćio u njoj. Morao tako što sam radio kod privatnika. Ra-
sam sve napustiti. Imao sam brata koji dio sam najviše na krečanama i na vr-
je bio bolestan, na samrti. Htio sam doći šilici za žito. Jedan me Italijan, gazda,
da ga vidim dok je živ, ali nisam mogao. htio ubiti iz pištolja. On me prvi udario,
Vratili su me tada s austrijske granice. a ja mu odmah vratio udarac. Bili smo u
I tako, od Otoke do Zagreba došli smo Italiji trinaest mjeseci, a onda smo otišli
Jednom smo se moj brat i ja vraća- vlakom. Ja sam imao 70.000 dinara jer u Njemačku. Iz Italije sam otplatio svoj
li kući. Bilo je prilično kasno. Oko 12 sam dig’o kredit. I ovi što su bili sa kredit u Jugoslaviji. Posljednju ratu ispla-
sati. Naša je ulica imala rasvjetu, bila je mnom su digli kredit. Ja sam svoj no- tio sam tako što sam prodao svoju krv.
uvijek osvijetljena. Kad smo mi ušli u vac zamijenio u Zagrebu u Hotelu ‘Pa- U Njemačku sam došao 20. novembra
ulicu, oni (milicija) su ugasili rasvjetu. las’ kod jednog švercera. Mi smo troši- 1961. godine. Nakon jedne godine uspio
Moj brat je malo tiše zapjevao. Onda li prvo moje pare. Otišli smo u Sežanu, sam ondje prebaciti suprugu i kćeri. Od
se nije smjelo pjevati. Odjedanput je na granicu. Nosili smo nekakve plaka- tada živim u Njemačkoj. Prva supruga
neko viknuo: ‘Stoj!’ Kako viknu, tako te kao da ćemo predstave davati. Pošli mi je umrla, a ja sam se ponovo oženio
njih dvojica iz mraka izletiše i počeše smo prugom prema Italiji. Čuvar pruge i dobio sina.
nas tući pendrecima. Moj brat pao je od nas je vidio i rekao da se sklonimo jer U Bosnu sam se vratio tek 1996. godi-
udaraca na neko kamenje koje je bilo će ubrzo proći patrola. On je znao kuda ne. Možete zamisliti kako sam se osjećao.
dotjerano da se zida kuća. Milicajac je idemo. Sklonili smo se i onda krenuli Znate kako je doći u rodno mjesto a da
sjedio na njemu i tukao ga, a brat me je kroz šumu. Ja sam znao kako se može ondje ne znate skoro nikoga, niti vas ko
dozivao. Ja sam skočio i udario kolje- preći granica jer sam bio u vojsci gra- poznaje?! Dođete i ne zateknete majku
nom milicajca tako da je on pao preko ničar. Vodio nas je Hasko Suljić. On je u životu. Dođete, a od vaše familije, koja
moga brata na onaj kamen. Malo dalje dva-tri puta išao u Italiju i vraćao se. je nekad bila brojna, ne zateknete sve u
od nas bile su dvije žene, komšinica Šaha Kažu da je bio špijun, ali ja nisam to životu. Znate li kako je biti stranac u
i jedna Ciganka. Ja sam brata pridigao i primijetio. Došli smo bili blizu jedne mjestu gdje si se rodio? Svi mi koji smo
donio do tih žena, a onda se vratio. Za- karaule i čuli psa pa smo krenuli drugim zbog režima morali napustiti porodicu
letio sam se i udario jednog milicajca u putem. Nakon nekog vremena došli smo i zavičaj mnogo smo propatili. I danas
stomak i srušio ga. Zvao se Mile. On je u dušama nosimo neku bol i prazninu.
počeo da doziva upomoć. Vikao je: ‘Upo- “U Bosnu sam se vratio Zašto, zbog koga? Zbog onih koji su nas
moć, Meho!’ Taj milicajac je dotrčao i stalno ubijali i progonili i kojima je sme-
počeo me udarati, a ovaj što sam ga dr- tek 1996. godine. Možete talo što smo svoji i na svome. Za svu pat-
žao je vikao: ‘Ne udaraj, nego ga svuci zamisliti kako sam se nju koju smo zbog njih proživjeli nikada
sa mene!’ Ja sam onda pustio milicajca im nećemo oprostiti ni halaliti!”
i otrčao da pomognem bratu. Utom se osjećao. Znate kako je doći Ovakva je priča Ferida Jogića, emi-
upalila rasvjeta. Izišli su milicajac Ostoja u rodno mjesto a da ondje granta iz Bosanske Krupe, a još ih je bez-
i njegov sin. Psovao je Boga i pitao šta broj koje su ostale neispričane u nekoj
se dešava. Kad sam brata odveo, uzeo ne znate skoro nikoga, niti dalekoj i tuđoj zemlji. Sve su to slične
sam sikiru i nož i krenuo prema miliciji. vas ko poznaje?! Dođete i ne priče, protkane osjećajem bola i gorčine
Onda me vidio Huse Begić iz Bužima, koje nose samo jednu poruku: “Od zla
koji je živio s jednom ženom u našem zateknete majku u životu.” ljudi bježe, a ne od dobra!” n

STAV 22/4/2022 19